Pjesnikinja Tanja Bakić: Promjena od nas pravi ono što jesmo

Knjiga stihova Svilene cipelice predstavlja omaž Blejkovim Pjesmama nevinosti kao stanju koje je naizgled idilično i pastoralno, a zapravo naslućuje prikriveni mrak i prezir
63 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 02.07.2011. 11:38h

Crnogorska pjesnikinja mlađe generacije Tanja Bakić upravo je objavila novu knjigu poezije u izdanju podgoričke Nove knjige.

U napomeni na početku knjige, pjesnikinja kaže: “Knjiga stihova Svilene cipelice predstavlja omaž Blejkovim Pjesmama nevinosti kao stanju koje je naizgled idilično i pastoralno, a zapravo naslućuje prikriveni mrak i prezir. Takva nevinost je ona zaplašena i nesretna.

Stoga i naslov knjige metaforički oslikava nevinost kao svilu koja se cijepa i prlja (odnosno plaši)”.

Knjiga stihova Svilene cipelice predstavlja omaž Blejkovim Pjesmama nevinosti kao stanju koje je naizgled idilično i pastoralno, a zapravo naslućuje prikriveni mrak i prezir

Tanja Bakić je 2006. godine objavila zapaženu knjigu poezije “Bolesna ruža”, koja je, takođe, bila neka vrsta pjesničke komunikacije sa Viljemom Blejkom, koji je jedna od uporišnih tačaka svijeta ove pjesnikinje.

Tanja Bakić se bavi i prevođenjem sa engleskog jezika. Predsjednica je crnogorskog Udruženja izdavača. Bavi se i esejistikom, ali i fenomenima pop kulture.

Knjiga Svilene cipelice ima dva izuzetna recenzenta, pisce sa internacionalnom reputacijom. Riječ je o Davidu Albahariju i Vladimiru Pištalu.

“Nova knjiga pesama Tanje Bakić potvrđuje visoki kvalitet njenog pesničkog glasa, određenog ovog puta specifičnom jezičkom sažetošću i jednostavnošću, te posebnom formom u kojoj se pojavljuju njeni stihovi. Iako se služi svedenim jezikom i minimalističkom forom, Tanja Bakić uspeva u potpunosti da prikaže sliku sveta izloženog silama promene. 'Ti što nekad bijaše trava', kaže pesnikinja 'sad samo cvijet si'. I na drugim mestima ona naglašava neumitnost promene. 'Davno smo pričali o drveću', ona primećuje, 'sada pričamo o moru'.

Dakle, promene je ono što obeležava ovu knjigu, a način i slike kojima je ona prikazana podseća na sistem promene u drevnoj kineskoj knjizi Ji đing. Glavni akteri promene u tom dnevnom sistemu su Nebo i Zemlja, i naravno Čovek, koji je smešten negde između njih, ali kao aktivan učesnik, a ne kao nemoćna figura koju promena nosi kako ona hoće. I u pesmama Tanje Bakić, glas pesnikinje, ono 'ja' koje peva pesmu je glas otpora i odbijanja olakog prihvatanja promene.

A zašto i da je zaustavljamo, kao da se pita pesnikinja, kada ona od nas pravi ono što doista jesmo?

'Kao pjesnik stojim', ističe pesnikinja, 'i posmatram odgođeni susret između neba i mene'. Ono što se, ipak, menja, kao i u sistemu kineske Knjige promene, Ji đinga, jesu elementi prirode - voda, vetar, vatra, drveće i kamenje. Ni ljubav nije toga pošteđena, ali pesnikinja ne prihvata to kao gubitak. Promena je promena i nema te reči koja će je zaustaviti.

A zašto i da je zaustavljamo, kao da se pita pesnikinja, kada ona od nas pravi ono što doista jesmo? Knjigom Svilene cipelice Tanja Bakić potvrđuje svoj poseban pesnički glas”, zapisao je David Albahari povodom poezije Tanje Bakić.

U sličnom tonu njene stihove opservira i Pištalo:

“Njena poezija predstavlja san o širini i čistoti, koja bi najradije bila bestelesnost. Pesnikinja kaže Da nisam djevojka/Bila bih pahulja snijega. Na drugom mestu ona: Sanja da bude/najtiša zvijezda. Tanja Bakić je osetljiva na poruke druge vrste i piše: Kada bih mogla slušati/slušala bih oblak koji pada.

Ona bi volela da proširi raspon ljudskog i pretvori ga u nešto nepredvidivo. Kao što su znali stari Grci, definicija ljudskog stanja je - to da se ne bira. Hubris je jedna od najčešćih ljudskih mana u grčkim tragedijama, u kojima se tendencija prevazilaženja ljudskog - plaća bolom.

“Njena poezija predstavlja san o širini i čistoti, koja bi najradije bila bestelesnost

Ne čudi me zato što su ovo pesme o strahu (od banalnosti, od prljanja, od običnosti) o mnogo plača, simboličnog i realnost. Forma je čista, minimalistička, svedena. (...) Za Tanju Bakić, kao za mnoge pesnike, mašta je jedini način da se izađe iz zatvorene, zadate, siromašne, ljudske sudbine. Ona je talentovana i neočekivana kao što pesnikinja i treba da bude. Njen stih: Vodu svlačim/sa sebe tumačim kao jedan od najoriginalnijih opisa tuširanja za koje znam. Nema sumnje da se radi o pesnikinji koja obećava - i ostvaruje”.

Kao urednica knjige potpisana je Jelena Krsmanović, a za izdavača Predrag Uljarević, prvi čovjek Nove knjige.

Bonus video: