KRATKE PRIČE

Pančić: Crnogorska književnost pulsira, čekaju je prevrati

Satirični kabare Borisa Dežulovića i Predraga Lucića, najposjećeniji šou na ex jugoslovenskim prostorima biće izveden večeras u okviru festivala “Odakle zovem”
72 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 30.06.2011. 15:32h

Treći festival kratke priče “Odakle zovem”, počeo je juče u podgoričkoj knjižari “Karver”, malim sajmom eminentnih izdavača iz regiona, a danas su dodijeljene nagrade za najbolje kratke priče Dragoslavi Barzut, Damiru Nediću i Ivi Hlavač

Festival je otvorio pisac Ognjen Spahić, a prvi dan su obilježili i razgovori podijeljeni u dva segmenta “Bez velikih riječi, molim vas”, u okviru kojeg je predstavljeno festivalsko izdanje priča crnogorskih autora prevedeno na engleski jezik, i tribina “Odakle zovem”.

Dan prvi: o crnogorskoj književnosti

Otvarajući festival, Spahić je kazao da riječ festival i književnost teško mogu da budu zajedno u istoj rečenici, “jer ne postoje dva čina koja se suštinski više razlikuju nego li taj strašni intimni događaj pisanja i festivalska nedovršenost upućena na nemotivisanu radost i banalno slavlje”

“ U nekom imaginarnom abecedariju sa, recimo, naslovom “Sve što ste htjeli da znate o piscima a niste smjeli da pitate”, stvari bi bile objašnjene otprilike ovako: Književni festival je višednevni događaj koji okuplja pisce, publiciste i književne kritičare sa svih strana svijeta. Najčešće ispraćeni velikim količinama alkohola, prepričavanjima nenapisanih i nepročitanih knjiga, i riječima čije značenje ne znaju često ni sami pisci, festivali na koncu imaju pozitivno terapijsko dejstvo. Tokom književnih festivala, pisci sjede na pozornici, nešto visočije od ostatka prisutnih, spuštaju pogled tokom aplauza, glume zbunjenost, a njihov ego raste, bez obzira na dužinu aplauza i broj prisutnih.”, kazao je Spahić.

Dobitnik nagrade “Ovidije” je kazao i da na festivalima “ ne postoje dosadne književne večeri, kao što je u zatvoru svako nevin ili kao što optimista vjeruje da je mlijeko bijelo...Zato će se svaki aplauz u narednim danima, svaka popunjena stolica, svako ćutanje mobilnog telefona tokom nastupa, dogoditi u čast tog intimnog čina pisanja, bez kojeg bi svijet bio znatno drugačiji, rekao bih gori”.

Dobitnik nagrade “Ovidije” je kazao i da na festivalima “ ne postoje dosadne književne večeri, kao što je u zatvoru svako nevin ili kao što optimista vjeruje da je mlijeko bijelo.

Prvi dan festivala otvorila je priča o savremenoj crnogorskoj književnosti o kojoj je govorio Zoran Paunović, koji je i priredio knjigu u kojoj su se našle priče 11 crnogorskih autora prevedene na engleski jezik.

Paunović je kazao da izbor predstavlja ono što je reprezentativno u ovom trenutku i pokazuje da se savremena crnogorska književnost veoma dobro snalazi u svijetu. On je objasnio da knjigu otvara priča Sretena Asanovića, koja je vrsta kopče ne samo sa onim što se dešava u podljednjih 30-40 godina već se oslanja i na usmenu književnost te da je zbog toga ona dobar početak. Za Spahićevu priču je kazao da je ona remek djelo, o slikaru koji nikada neće naslikati remek djelo.

Paunović je u daljem obrazlaganju kazao da je Vladimir Vojinović dao surov isječak iz savremenog života, i taj njegov “prljavi realizam” ima svoje mjesto u savremenoj svjetskoj književnosti, dok se Andrej Nikolaidis spušta u svijet jeftine kulture i pronalazi bisere ljepote.

Lena Rut Stefanović gradi lične i univerzalne mitove, smatra Paunović dok Balša Brković pokazuje borhesovsku mapu svijeta koja ostavlja bjeline koje svako može sam da popuni. Bosiljka Pušič oživljava detalje u naturalističkom miljeu, a Aleksandar Bečanović postavlja mogućnosti kako da se pobjegne od života.

Crnogorska književnost se dokazala u regionu. Odmakla se od tradicionalne paradigme koja je bila najzastupljenija i zbog toga je bilo veoma teško iskoračiti, a i zbog toga što se to desilo u najgorem mogućem vremenu”

Knjigu zatvara priča Jovana Nikolaidisa koji govori o bezdomnosti, ne kao o činjenici, nego kao o stanju svijesti.

Književni kritičar Teofil Pančić je kazao da prati crnogorsku književnost “ne zbog toga što mu je to neki zadatak” već zbog toga što prati sve relevantno i aktuelno što se piše.

“ Crnogorska književnost se dokazala u regionu. Odmakla se od tradicionalne paradigme koja je bila najzastupljenija i zbog toga je bilo veoma teško iskoračiti, a i zbog toga što se to desilo u najgorem mogućem vremenu”, rekao je Pančić. On je kazao da je crnogorska literalna scena živa, pulsirajuća, da se razvija o koja će tek u budućnosti imati prevrate, buntove.

Nagrade za najbolje i uvod u večerašnji šou

Centralni događaj drugog dana festivala je bilo proglašenje dobitnika i dodjela nagrada za najbolje tri priče po konkursu “Vranac, najbolja kratka priča”. Svečanost je održana u vinskom podrumu Šipčanik, a nagrade za pobjednike su obezbijedile Plantaže.

Enver Kazas, Teofil Pančić i Božo Koprivica su odlučili da prvo mjesto i 1500 eura pripadne Dragoslavi Barzut za priču “Najduži je poslednji sat plus bonus trak” , druga i 1000 eura Damiru Nediću za “Ja sam idem do toaleta” i treća i 500 eura Ivi Hlavač za “Nitko tamo vani nije znao šta se događa”. Ove tri priče su pored ostalih 19 uvrštene u knjigu “Izvan koridora, Vranac, najbolja kratka priča 2011” u izdanju “Sibila” (knjižara Karver) i VBZ iz Zagreba.

- Ove godine su uslovi bili strožiji pa je žiri od 505 priča odabrao 22 koje su uvrštene u knjigu “Izvan koridora, Vranac, najbolja kratka priča 2011”, a od koji je odabrao tri najbolje, rekla je direktorica festivala Varja Đukić.

U okviru festivalskog programa “Bez velikih riječi, molim vas” juče su Predrag Lucić, Boris Dežulović, Saša Ilić i Kruno Lokotar govorili o problemima kulture, a opisali su i svoje viđenje gradnje Andrić grada, ironično kritikujući ideju Emira Kusturice i Milorada Dodika. Boris Dežulović smatra da ništa kako je rekao “gluplje se nije moglo smisliti, čak ni u vicu od gradnje pseudo renesansnog grada”. A onda su kao pravi nerazdvojni tandem, kako ih je okarakterisao Lokotar, Lucić i Dežulović zapjevali “U visokom gradu Višegradu” šarmantno uplićući u pjesmu Dodika i Kusturicu.

Saša Ilić je prenio utiske sa tribine koja je održana u Beogadu sa fokusom na Andrića i konferencije za štampu koja je održana u Grdadskoj biblioteci Beograda na kojoj su Dodik i Kusturica objasnili kakav će biti Andrić-grad odnosno Kamengrad.

Kad Dodik i Kusturica mogu u Višegradu da grade Andrić grad, onda bi mogli u Splitu da sagradimo “Zatvor-grad” jer je to grad u kojem je Andrić bio zatvoren

“Kusturica je rekao da u Gradu neće vladati demokratija već diktatura, a Dodik je objasno ko će smjeti da dolazi i koga će privući, i da će to biti stjecište ljudi koji znaju istoriju i koji na pravi način shvataju prošlost”, objasnio je Ilić.

Na njegovu priču se nadovezao Lucić duhovitim predlogom:

“Kad Dodik i Kusturica mogu u Višegradu da grade Andrić grad, onda bi mogli u Splitu da sagradimo “Zatvor-grad” jer je to grad u kojem je Andrić bio zatvoren”.

Danas na festivalu Trećeg dana Festivala, u 11h “Karveru” gostuju Božo Koprivica, Igor Štiks, Hristo Bojčev, Ljubomir Đurković, a moderator je Teofil Pančić, a govoriće se o drami, dramatizacije i dramaturgije.

Projekcija filma “Uvod u drugi život”, Miloša Radivojevića, po istoimenom romanu Mirka Kovača je predviđena za 17 časova, a u 19 sati, u okviru programa Odakle zovem nastupiće Svetislav Basara i Balša Brković.

Publika će u 20 sati moći da isprati intervju sa Tarikom Alijem kojeg će putem video linka voditi Srećko Horvat. Za 21 sat je predviđena projekcija filma “ Gluck” Šejle Kamerić, a zatim će o Ivu Andriću govoriti Enver Kazaz i Ivan Lovrenović.

Kabare Dežulovića i Lučića

Pretvaranje “u pljačku materinu” “Melodije borbe i pretvorbe”, satirični kabare Borisa Dežulovića i Predraga Lucića, najposjećeniji šou na ex jugoslovenskim prostorima biće izveden večeras u okviru festivala “Odakle zovem” u podgoričkoj knjižari “Karver” u 23 sata.

Osnivači kultnog “Feral tribjuna”, pjevanjem i recitovanjem svojih pjesama i obradama hitova kritikuju stvarnost, političare, kulturni estamblišment, nacionalizam i sve ostale negativne pojave društva.

Uz dobro poznate melodije i stihove, parodiraju aktuelne političare, preduzetnike i pojave. Jedan od njihovih posljednjih hitova je i “Rementinka”, u kojoj su opisali hrvatsku stvarnost odnosno korupciju: Remetinka, Remetinka, Tri ljubavi svoje ima: Ivan Mravak struju miri, Polančec iz juhe viri, Sanadera USKOK ćiri. Remetinac sam Ja sam nevin čovik, Moj alibi je presumpcija. Vridan sam i štedljiv Sve zna Hypo Alpe-Adria. Nema meni do mog konta I do crnih fondova, Sve bi šolde svita U trezoru svome podapra. Remetinac sam, Tu sam vođen ja, Svaki čuvar zna Da ga volim ja - Antu Nobila. Remetinac sam, Kaznen je moj dom, Tu su moji drugovi Davno sapun bacili, Mene čekali... Za očekivati je da će i publika u Podgorici moći da čuje kako ovaj dvojac vidi crnogorsku stvarnost. Melodije borbe i pretvorbe su festival “ urnebesnih balada o pretvorbi domoljublja u pljačku materinu”