Delfini i slijepi miševi orijentišu se pomoću eha, a takve sposobnosti posjeduju i mnoge slijepe i slabovide osobe pa stoga nije rijetkost da su u moućnosti da igraju košarku ili voze bicikl.
"Na osnovu jednog zvuka mogu da prepoznam kratke distance, pomoću drugog, nešto jačeg kao zvečka, prepoznajem dalje distance", kaže za "Dojče vele" novinar Eskandar Abadi (52) koji je slijep od rođenja.
On prstima proizvodi zvuke koji mu, između ostalog, pomažu da procijeni razdaljinu objekata, ali na otvorenom prostoru gdje nema mnogo eha on ima poteškoće.
Proučavajući Eskandarov slučaj, tim stručnjaka Univerziteta Vest Ontario, profesor Mel Gudejl i Lora Taler smatraju da su glavna tačka istraživanja moždane aktivnosti.
Učesnici projekta su proizvodili zvuke, a naučnici su postavili male mikrofone u njihove uši, tako da su primali zvuke isto kao i eho koji je dolazio sa plafona.
Učesnici projekta su potom odvedeni na pregled CT skenerom, pušteni su im snimci i beležene su aktivnosti mozga, a potom su upoređena oba snimka.
Jedan snimak je sadržao odjeke, a drugi je tako prerađen da je praktično izbačen eho, jer se tako mjeri razlika u aktivnosti u moždanim vijugama zaduženim za vid, ali ne i u onima zaduženim za sluh. Stručnjaci navode da kada neka osoba čuje eho, aktivira se vizuelni kortekst mozga koji kod osoba koje nemaju problema sa vidom služi za preradu slike koju prima oko.
Međutim, kanadski tim želi, kako za slijepe i slabovide osobe tako i za one koje vide, da razvije metode i stvori mogućnosti da nauče da prepoznaju eho.
Bonus video:
