AMBICIOZNI PROGRAM

25 godina Grad teatra: Ponovo na sceni "Kanjoš" i "Konte Zanović"

Najambicioznij dramski program festivala osmislila je kompanija "Multimedija grup", inače selektor ovog dijela festivalskog programa
147 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 09.06.2011. 16:55h

Najambicioznij dramski program festivala Grad teatar, upravo je osmišljen u godini jubileja kada slavi 25 godina postojanja, a pet premijera i pet najpoznatijih predstava koje će biti reprizirane, osmislila je kompanija "Multimedija grup", inače selektor ovog dijela festivalskog programa.

U razgovoru za "Vijesti" direktor "Multimedia group" Marko Kentera govori o konceptu dramskog programa i zbog čega se upravo odredio da na scenu ponovo vrati legendarnog "Kanjoša" i "Konte Zanovića", predstave koje su obilježile ovaj Festival.

Zašto ste za ovogodišnji Festival predvidjeli isključivo sopstvene predstave? Da li tu vidite i jednu vrstu hendikepa u smislu zatvaranja ili ne?

“Kanjoš Macedonović” je možda najjače obilježio istorijat Festivala pa ga mogu staviti na mjesto prvog među jednakima.

Koji projekat smatrate najvećim u ovoj godini?

Postavili ste mi jako teško pitanje jer sam uređivao, skupa sa kolegama, ovogodišnji program koji je zbor najvećih repriza i novih produkcija. Ovogodišnji program, prvi put u istoriji, čisto je sopstveni program. Za mene je najbolji projekat na kom sam radio kao urednik bez dvoumljenja predstava “Rasprava” koju smo radili sa JDP-om. Produkcije su posebna priča i tu imam zaista više favorita. “Kanjoš Macedonović” je možda najjače obilježio istorijat Festivala pa ga mogu staviti na mjesto prvog među jednakima.

Koji biste trenutak izdvojili kao najteži u preko deset godina saradnje sa Festivalom?

Istina, već od 1996. godine najprije kao student i povremeni saradnik, a kasnije kao član Upravnog odbora, direktor i urednik programa sarađujem sa mnogim kolegama na ovom divnom projektu. Kada je ovaj posao u pitanju, teški momenti se zaborave odmah poslije uspješno odrađenog projekta ili završenog Festivala tako da te momente ne pamtim. Možda je prije svega ostalog učešće u maloj glumačkoj postavci na par predstava devedesetih godina bilo “najteže” iskustvo koje se stvarno pamti. Najradosniji, koji takođe moram da pomenem, je uspjeh pri izvođenju predstave “Hamlet” čijem smo stvaranju “kumovali”, na neki način, Jovan Ćirilov, Brana Liješević i ja, u ljeto 2004. godine. Tu je “određen” komad, glavni glumac, reditelj, koproducent i sl. To su neka sjećanja koja popunjavaju život na najljepši mogući način i ostaju za nezaborav.

Sve su to komadi upravo iz našeg nasljeđa i, zašto ne reći, ne postoji niko ko se po promociji prije svega Budve i primorskog nasljeđa može mjeriti sa nama.

Godinama ste prozivani da ne predstavljate dovoljno afirmativan program kada su u pitanju crnogorski umjetnici i kultura.

Teško je dati odgovor na besmislice. Čujem ih i danas, često se ponavljaju. Ja na te konstatacije volim da odgovorim nabrajanjem svih onih ličnosti koje su dobile nagradu Grad teatar, a preko polovine su upravo crnogorski umjetnici. Ili nabrajanjem najvećih produkcijskih projekata kakvi su upravo “Kanjoš Macedonović”, “Skoči Đevojka”, “Don Krsto”, “Jegorov put”, “Konte Zanović”, “Lažni car Šćepan Mali”, “Trus i trepet” i tako redom. Sve su to komadi upravo iz našeg nasljeđa i, zašto ne reći, ne postoji niko ko se po promociji prije svega Budve i primorskog nasljeđa može mjeriti sa nama. I da ponovim, Grad teatar je jedini festival u okruženju koji ima takav status i takvu umjetničku i svaku drugu snagu da može da na program iznese čak 10 sopstvenih, dakle, i budvanskih i crnogorskih produkcija, tj. koprodukcija. To nikad, ne samo u našoj zemlji nego nigdje u okruženju, nije nikom pošlo za rukom.

Zasto ste ove godine obnovili saradnju sa sva tri crnogorska pozorišta iz “velike trojke”?

Upravo zbog prethodno izrečenog. Mi sebe neskromno smatramo stožerom crnogorske pozorišne kulture tokom četvrt vijeka i naš je zadatak da budemo nosioci svega što je najbolje u pozorišnom smislu u Crnoj Gori. Prisutne su produkcije sa Crnogorskim narodnim pozorištem i Gradskim pozorištem iz Podgorice, a razmišlja se još uvijek o uvrštavanju u program sjajne produkcije sa Zetskim domom, zaključuje Kentera u intervjuu “Vijestima”.

Kakvu budućnost predviđate budvanskom festivalu?

Pred nama je vrijeme u kom pažljivo moramo sagledati kretanja kako struke tako i sfere od koje se ovaj Festival finansira i na nama je da nađemo najbolje moguće rješenje koje će dodatno ojačati Grad teatar Budva. Vidim Festival kao reformisanu manifestaciju, već od iduće godine. Iz temelja izmijenjenu u smislu još kvalitetnijeg praćenja modernih pozorišnih tokova u kombinaciji sa zahtjevima turizma kao naše najvažnije privredne grane i ujedno se nadam da će to biti vrlo uspješna budućnost.

Galerija

Preporučujemo za Vas