ŽIVOT U STIGMI

Ispovijest mladića koji ima HIV virus

Samim saznanjem moraš promjeniti način života, posvetiti se maksimalno zdravim stilovima, paziti na sebe, a i na druge. Čovjek se posveti više sebi i ljudima oko sebe koji ti znače i shvatiš da nije sve tako crno.
154 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 04.06.2011. 14:38h

"HIV virus sam najvjerovatnije dobio seksualnim putem: iako sam dosta bio edukovan o HIV-u i ostalim polno prenosivim bolestima, imao sam seksualne odnose bez zaštite", kaže za “Vijesti” mladić inficiran HIV virusom, koji je želio da ostane anoniman.

Na pitanje kako je otkrio da ima HIV, kaže da je imao zdravstvene probleme i da je poslije dosta lutanja, kod ljekara uradio test na HIV i otkrio da je pozitivan.

Prva misao: Kraj

"U trenutku kada sam saznao da sam HIV pozitivan mislio sam da je to kraj života, da mi se ništa gore nije moglo desiti. Ali, kad je prošao prvobitni šok počeo sam da svhatam da to nije kraj svijeta, da i dalje mogu nastaviti sa svojim životom normalno, da se mogu posvetiti sebi i ljudima koje volim", kaže on.

Sagovornik “Vijesti” kaže da je to rekao svojoj najužoj porodici, djevojci i najboljem prijatelju.

"Razlozi zbog kojih sam rekao ovim osobama da sam HIV pozitivan, su ti što su to osobe u koje imam najviše povjerenja, koje volim, do kojih mi je stalo i koji, ma šta da se desi, neće promijeniti mišljenje o meni i biće tu da me podrže. I što je najbitnije, te osobe su mi maksimalno dale podršku i prihvatili me bez imalo straha", navodi naš sagovornik.

I dalje predrasude: Misle da se prenosi i dodirom

Napominje da ostalim poznanicima nije rekao zbog toga što smatra da u našoj sredini i dalje vlada mišljenje da je to bolest koja se može prenijeti i samim dodirom, pa koliko god da poznaješ neku osobu ona ćete gledati drugim očima nakon tvog priznanja.

"Najveći problem je needukovanost ljudi", kaže on.  Ističe da se njegov život dosta promijenio poslije saznanja da ima HIV virus.

"Samim saznanjem moraš promijeniti način života, posvetiti se maksimalno zdravim stilovima, paziti na sebe, a i na druge. Čovjek se posveti više sebi i ljudima oko sebe koji ti znače i shvatiš da nije sve tako crno. S druge strane, uvijek imam dozu straha, od toga da drugi ljudi ne saznaju za moj HIV status, jer definitivno to može da utiče na tvoj položaj u društvu", smatra naš sagovornik.

Podrška porodice i djevojke

On se sjeća da je u samom početku kada je saznao da bolestan imao krize, mislio je da će biti odbačen, ostavljen.

"Al' podrška porodice i djevojke mi je maksimalno pomogla da prevaziđem te krize. A tu su i savjetovališta za bezbjedno testiranje i prevenciju, koja su uvijek na raspolaganju da izađu u susret i pomognu", kaže naš sagovornik.

Kršenja prava pacijenta

Na pitanje da li kao osoba sa HIV virusom u Crnoj Gori nailazi na poteškoće, naš sagovornik kaže da postoje problemi i to prvo i osnovno u zdravstvenom sistemu.

"Ljudi koji su sami odlučili da se bave tim humanim pozivom imaju predrasude prema HIV pozitivnim osobama, ima dosta diskriminacije i kršenja prava pacijenata. Da ne generalizujem, kao što se ništa u životu ne može generalizovati, ima dobrih i loših doktora i tehničkog kadra. Ali, ako si odabrao taj poziv treba profesionalno da ga obavljaš. Iako će vjerovatno zvučati grubo, žalosno je da većina medicinskog kadra ne zna dovoljno o HIV infekciji, a iz neznanja imaju toliko predrasuda", kaže on.

"Međutim, saznanjem da si HIV pozitivan, nije kraj života, da sa HIV-om može da se živi normalno i kvalitetno. Mi osobe sa HIV virusom treba da se borimo da razbijemo predrasude, da se borimo protv diskriminacije, jer ako se mi ne budemo borili neće niko za nas to uraditi. I prije saznanja da sam HIV pozitivan, bio sam, ali i ostao, optimistična osoba i mišljenja sam da u budućnosti neće postojati problem za osobe koje su HIV pozitivne i da će imati ista prava kao i svi ostali ljudi, ne na papiru već u realnosti", poručuje naš sagovornik.

Ljekaru ne smiju da kažu za bolest

Naš sagovornik navodi primjer da ako imaš potrebu da odeš kod zubara, po nekoj zdravoj logici, trebalo bi da budeš odgovoran i kažeš da si HIV pozitivan.

"Ali, ukoliko to uradiš, odmah ćeš doći u situaciju da budeš odbijen, pa čak i ako tu uslugu plaćaš. Ili, na primjer, da uradiš bilo kakav vid medicinskog ispitivanja npr. uraditi gastroskopiju, kod žena je problem i odlazak kod ginekologa itd., ukoliko ljudi znaju da si HIV pozitivan odmah nailaziš na odbijanje.

A kamoli da ti je potrebna neka hirurška intervencija, moraš ići van zemlje, jer teško da ćeš naići na doktora koji će je uraditi, iako ne treba nikakva posebna procedura u operativnom procesu kao kod osoba koje nijesu HIV pozitivne: sala i instrumenti moraju biti sterilni i posle operacije ponovo se moraju sterilisati, da bi se mogla vršiti sljedeća, što je po mom mišljenju obaveza u bilo kom slučaju, pa sve i da HIV ne postoji kao virus. Ovo vam govorim iz ličnog iskustva", napominje naš sagovornik.

Do posla teško a lako ga i izgube

Smatra da je kod većine HIV pozitvnih ljudi problem pronalaska zaposlenja, samim tim što moraju često da posjećuju ljekara radi same procedure dobijanja terapije. To, kaže on, dovodi do potrebe za čestim odsustvima sa posla, a u današnjem vremenu veoma je teško dobiti toliko slobodnih dana. Priznanjem poslodavcu da si HIV pozitivna osoba imaš strah od gubitka posla.

Preporučujemo za Vas