Priča o reditelju Terensu Maliku: Tajanstveni Selindžer filma

Terens Malik je studirao filozofiju na Harvardu i Oksfordu i napisao doktorsku disertaciju o Kijerkegor
0 komentar(a)
Ažurirano: 31.05.2011. 10:43h

Terens Malik, dobitnik Zlatne palme ovogodišnjeg Kanskog festivala je vjerovatno najmisteriozniji reditelj današnjice. Rijetko se pojavljuje u javnosti, a nagradu festivala je umjesto njega primio producent nagrađenog filma “Drvo života”.

To je priča o dječaku koji odrasta u pustinji Teksasa. U početku, dječaku, koji je jedan od trojice braće, sve izgleda divno. On vidi poput svoje majke, očima svoje duše. Ona predstavlja put ljubavi i milosrđa, dok otac pokušava da sina nauči kojim putem ide svijet, putem razmišljanja, prije svega o sebi.

Svaki od roditelja se nadmeće oko njega i Džek mora da pomiri te dvije krajnosti. Sve postaje mračnije kada on prvi put vidi bolest, patnju i smrt. Svijet, nekada veličanstveno mjesto, postaje lavirint. Glavne uloge u ovoj drami tumače Bred Pit i Šon Pen.

“Drvo života” je podijelilo publiku u Kanu, pa se premijera održala u znaku istovremenih aplauza i negodovanja.

Raskošni filozofski spektakl

Film je tek peto ostvarenje ovog umjetnika čija se karijera proteže na 40 godina i obuhvata filmove poput “Dana raja“, koji je dobio Zlatnu palmu 1979. godine, i “Tanke crvene linije“.

"Dosljedan i radikalan autor, radi filmove kakve sam hoće, beskompromisne i osobne, neko će reći - drsko privatne"

Kritičari su posljednji Malikov film ocijenili kao raskošni filozofski spektakl u kojem se odrastanje jednog dječaka u zabiti Teksasa asocijativno povezuje s vizijom zagrobnog života i postankom svemira.

Filmski kritičar Jurica Pavičić smatra da ako i postoji nesloga da li “Drvo života” zaslužuje Zlatnu palmu, oko jednog nema sumnje, da je zaslužuje sam Malik, “jedan od rijetkih suvremenih filmaša koji zaslužuje taj otrcani pridjev kultni”.

"Dosljedan i radikalan autor, radi filmove kakve sam hoće, beskompromisne i osobne, neko će reći - drsko privatne. 'Drvo života' takav je film, film koji je za Malika ono što je za Tarkovskog 'Ogledalo' ili za Felinija 'Osam i po'", napisao je Juričić za Jutarnji list.

Nakon "Dana raja" seli se u Pariz i ne snima dvadeset godina

Terens Malik je rođen u Teksasu 1943. godine, u porodici asirskih hrišćana. Studirao je filozofiju na Harvardu i Oksfordu i napisao doktorsku disertaciju o Kijerkegor.

Nestanak iz aktivne režije i njegova čvrsta nedostupnost medijima pretvorili su Malika u svojevrsnog “filmskog Selindžera”

Prvi Malikov film je “Badlands” (Pustinja), drama o mladom, šarmantnom patološkom ubici (Martin Šin) koji zavede djevojku (Sisi Spejsek) i vodi je na ubilački pohod. Film odmah dobija epitet kultnog.

Odmah po završetku filma “Badlands”, Malik radi na “Danima raja”, drami koja je smještena u vrijeme Velike depresije. Osvaja nagradu za režiju u Kanu, “u trenutku kada “Lovcem na jelene” i “Apokalipsom danas” “novi Holivud” doseže vrhunac”, smatra Juričić.

Kada su mu sva vrata bila otvorena, Malik nestaje i seli se u Pariz i idućih dvadeset godina ne snima nijedan film. Nestanak iz aktivne režije i njegova čvrsta nedostupnost medijima pretvorili su Malika u svojevrsnog “filmskog Selindžera”, najtajnovitiju “nestalu osobu” američkog filma.

"Povratak iz te selindžerovske izolacije filmofili su dočekali 1998, kad u bioskope konačno stiže Malikov povratnički film “Tanka crvena linija”, slobodno baziran po memoarskoj knjizi Džejmsa Džonsa koji u njoj opisuje svoje ratovanje na Pacifiku i bitku za Guadalkanal", prenosi Jutarnji.

Posljednji ratni film koji ima razloga da bude snimljen

Sa svojim kultnim statusom “holivudske aveti”, Malik je prvi put mogao da radi sa velikim budžetom i bira među povorkama slavnih glumaca koji su mu se nudili. Osvojio je veliki broj nominacija za Oskara i Zlatnog medvjeda u Berlinu.

Malik nastavlja da radi i snima “Novi svijet” o prvim kontaktima Indijanaca i bijelaca

"No, mislim da većina ljudi koji su slavili “Crvenu liniju” nisu to činili iz razloga iz kojih je meni, tada 1999. freškom iz rata, bio drag. 'The Thin Red Line' jedan je od rijetkih filmova koje sam gledao u životu - mislim da ih nije bilo više od tri ili četiri - u kojem sam vidio rat prikazan onako kako sam ga ja osjetio.

Malik je prikazao rat onakvog kakvog ja pamtim: kao sporo poniranje u barbarstvo, postupnu regresiju u kojoj se dvije anonimne gomile mrava bore pred očima tihe, nemilosrdne i indiferentne prirode. 'The Thin Red Line' je - što se mene tiče - posljednji ratni film koji ima razloga da bude snimljen", piše Juričić.

Malik nastavlja da radi i snima “Novi svijet” o prvim kontaktima Indijanaca i bijelaca, a većina kritičara bila je impresionirana filmom na sličnu temu, koji je izašao iste godine - “Apocalypto” Mela Gibsona.

Prema procjeni kritičara, Malik je, od kako je umro Stenli Kjubrik, jedini reditelj na svijetu kojem producenti daju 32 miliona dolara da bi snimio filozofsku raspravu.

Galerija

Bonus video: