Iako nije osvojio glavnu nagradu, Lars fon Trir je obilježio ovogodišnji filmski festival u Kanu. Izbačen je sa ove manifestacije nakon izjave da razumije Hitlera i pomalo saosjeća sa njim, ali je njegov film “Melancholia” ostao u konkurenciji za priznanja. A jedno od njih osvojila je glavna glumica, Kirsten Danst, za najbolju žensku ulogu.
“Melancholia” počinje propašću svijeta - planeta Melanholija, osam puta veća od Zemlje, skreće sa putanje i raznosi Zemlju u komadiće. Nakon tog kataklizmičkog uvoda praćenog klasičnom muzikom, film se vraća unazad i prikazuje život bogate porodice uoči smaka svijeta.
Porodica junaka filma u dvorcu na morskoj obali proslavlja vjenčanje Džastin (Kirsten Danst), naizgled vesele, srećne i uspješne žene. Niko, pa ni mladoženja (Aleksander Skarsgard) ne zna da se ona bori sa teškom depresijom. Jedina koja zna istinu je njena sestra Kler, brižna, praktična i realna žena.
Vidljiva je F-U-C-K tetovaža na njegovim prstima baš kao “love” and “hate” na rukama Roberta Mičama u “The Night of the Hunter”
Ujutro, kada se gosti raziđu, sestre sa terase vide Melankoliju kako se prijeteći približava Zemlji. Klerin muž (Kifer Saterlend) uvjereva ih da sudara neće biti, a zatim izvrši samoubistvo.
Dvije sestre ostaju same, a njihovo raspoloženje se okreće. Trezvena i “zdrava” Kler guši se u ogorčenju i teško podnosi neizbježnost uništenja. Melanholična Džastin armagedon prihvata sa stoičkim mirom.
Fon Triru su odlasci u Kan tokom festivala irirtantni jer pati od klaustrofobije, i uporno odbija da leti, do te mjere da nikada nije bio u SAD. Nakon svega što se ove godine izdešavalo izgleda iznenađujuće opušteno. Veoma je otvoren, ne bježi ni od čeka, čak ni kada se radi o nacistima.
Vidljiva je F-U-C-K tetovaža na njegovim prstima baš kao “love” and “hate” na rukama Roberta Mičama u “The Night of the Hunter”. Tako bar tvrdi novinar indiewire.com koji je pričao sa njim. Evo kombinacije tog i intervjua koji je slavni reditelj dao Spigelu.
Šta mislite, zašto su Vaši komentari izazvali tako burne reakcije?
"Pa, da sam pričao na danskom, ne bi tako zvučalo. Bio sam naivan i glup. Mislio sam da, pogotovo nakon što sam vidio Bruna Ganca u filmu o Hitleru, u svakome od nas čuči mali Hitler. Nekad je očigledan kao kod Maoa ili Staljina, a kod drugih je zona u koju se ne zalazi.
Bio sam ekstremno glup, ali, sa druge strane svi treba da se zabrinemo zbog toga što ne smijemo pričati o određenim stvarima. Na toj konferenciji za novinare, bio sam dobro raspoložen. U toj sobi, pred svim tim kamerama i ljudima, pričao sam svijetu. Sada to nije slučaj, sjedim sa Vama, vidim Vam lice. Potpuno je drugačije. Kao što bi moja tetka rekla, ne peru se ruke mastilom (smijeh)."
Proglašeni ste za nepoželjnu osobu u Kanu nakon Vaših kontroverznih komentara o Hitleru. Kako to komentarišete?
"Veoma sam ponosan. Nikada to ranije nijesam bio. I sasvim mi pristaje."
Kako?
"Kad god odem na festival, osjećam se klaustrofobično i drago mi je što sad imam opravdanje za nedolazak u Kan... To je dobra strana. Rado bih otišao kući, ali kada sam već ovdje trebalo bi da promovišem "Melancholiju" koliko mogu."
Čini se da Vam festival na kojem ste proslavili najveće uspjehe više nije bitan.
"Pomalo su me šokirala sva ta dešavanja. Veoma poštujem kanski filmski festival, mnogo mi je pomogao. Što se mene tiče, još imam dva dobra prijatelja tamo Žila Žakoba i Tierija Fremoa (predsjednik i izvršni direktor), a Žakob je bio veoma ljut na mene."
Da li ćete se vraćati u Kan?
"To je sad na organizatorima festivala. Nije mi dozvoljeno da priđem na sto metara od mjesta održavanja."
Možete li nam objasniti kako je došlo do toga da na konferenciji za novinare kažete sve ono što ste rekli?
"Napravio sam vezu između njemačkih vrijednosti iz vremena romantizna i onih koje je preuzeo Treći rajh. Ljudi su željeli da kažem da Albert Šper nije bio veliki umjetnik. To ja ne mogu reći jer mislim suprotno. On je bio đubre i ubica. Ali moramo povući crtu između umjetnosti i politike. Imao je ogroman uticaj na kasniji svijet."
Kritičari su se ove nedjelje uglavnom bavili rečenicom: “Okej, ja sam nacista".
"Kao prvo, imam čuveno dansko-jevrejsko ime. Sva moja djeca imaju jevrejska imena. Pola života sam proveo istražujući moje jevrejske korijene, a onda se ispostavilo da to nijesu moji korijeni jer moj otac nije bio moj otac. Otkrio sam da nijesam Jevrej nego Njemac. U žargonu kojim pričamo u Danskoj (što nije smiješno, već glupo) Njemac se naziva “Nazi” (nacista). Tako ja nijesam Jjevrej nego Nazi, što znači da sam Njemac."
Znači, nije tačno da ste antisemita?
"Ne volim izraelsku politiku. Ali definitivno nijesam Mel Gibson, već njegova suprotnost. Posjetio sam mnogo koncentracionih logora i mislim da je holokaust najveći zločin čovječanstva. I bio sam naivan. Došavši iz Danske, mislio sam da su neke stvari iza nas i da treba da se malo otvorimo. Nijesam bio u pravu.
To je bilo glupo sa moje strane i izvinjavam se zbog bola koji sam nanio nekim ljudima. Ako iko želi da me udari, dobrodošao je. Ipak, moram Vas upozoriti, možda ću uživati u tome, pa to ne bi bila odgovarajuća kazna."
Šta Vas je navelo da kažete stvari za koje i sami tvrdite da su glupe?
"Postoji sila u meni koja me tjera da radim i govorim gluposti, ali mi ona omogućava i da radim moje filmove. I, mogu Vam reći jednu stvar, nikada više neću održati konferenciju za novinare."
Da li znate da je Nikolas Vending Refn (danski reditelj koji se u Kanu takmičio sa filmom “Drive”) kazao da mu je odvratno to što ste rekli?
"Znam ga otkad je bio mali! Je*eš njega."
Šta mislite o političkoj korektnosti?
"To je opasno, ali ljudi ne treba da budu glupi, kao što sam ja bio."
Hajde da malo pričamo o melanholiji. U filmu, depresivna Džastin ima dar koji drugi ne posjeduju, ponekad kao da je prorok.
"Vjerujem da je u ranijim vremenima melanholična osoba mogla postići mnogo više od običnog čovjeka. Film se temelji na istraživanjima da u kriznim situacijama takvi ljudi mogu reagovati primjerenije jer su već prolazili kroz to. Znam ljude koji su se borili sa depresijom i kazali su mi da film doživljavaju kao istinit.
U njemačkom romantizmu, na primjer, melanholija je povezana sa osjećajem duboke čežnje.
Melanholija je slatki bol, sličan zaljubljivanju. To simbolizuje sudar planeta Melanholije i Zemlje."
Promijenili ste glumicu, pošto Penelope Kruz nije mogla da snima u predviđenom terminu.
"Kada dođe do promjene u rasporedu, ja jednostavno ne mogu da čekam. Scenario je završen i nemam šta da radim."
Zato ste je zamijenili sa Kirsten Danst koja je sjajno odigrala ulogu. Da li ste je gledali u filmovima poput Spajdermena?
"Gledao sam par njenih ostvarenja, a imao sam dug razgovor sa Polom Tomasom Andersonom o ovom projektu i on je predložio nju. A ona je bila dostupna."
Priča se da je i ona imala problema sa depresijom.
"Ne znam koliko je ozbiljna depresija u kojoj je ona bila, ali je razumjela tu pojavu veoma dobro."
Neki kažu da ste krenuli prema mainstreamu.
"Postoje djelovi Melancholije za koje bih volio da su manje komercijalni. Ali mainstream? Bio sam ljut kada je Žil Žakob u svojoj knjizi napisao da sam prvi put u Kan došao u kožnoj jakni, a drugi put u smokingu.
Došavši iz Danske, mislio sam da su neke stvari iza nas i da treba da se malo otvorimo. Nijesam bio u pravu. To je bilo glupo sa moje strane i izvinjavam se zbog bola koji sam nanio nekim ljudima. Ako iko želi da me udari, dobrodošao je. Ipak, moram vas upozoriti, možda ću uživati u tome, pa to ne bi bila odgovarajuća kazna"
Da li mislite da ste pogodili osjetljivu temu za Francuze, s obzirom na tamošnju istoriju antisemitizma i kolaboracije, i posebne zakone koji su doneseni protiv takvih stvari, a koji ne postoje u SAD ili u Danskoj?
"Da (klima glavom). Mislim da to nije bilo baš najbolje mjesto i da je u Francuskoj to osjetljiva tema jer je ova zemlja svojevremeno bila veoma okrutna prema Jevrejima."
Ovakve izjave Vam baš i neće pomoći da se vratite na festival.
"Baš sam umoran. Možda sam toliko glup da bi trebalo da nosim nešto preko usta. Ali, sa druge strane, želim da pričam o nekim političkim pitanjima. Mislim da je bombardovanje Tripolija nevjerovatna glupost. To je nešto što Ujedinjene nacije nikada ne bi smjele da urade.
Ne zbog toga što smatram da je Moamer Gadafi dobar momak. UN je formiran kao zajednica raznih zemalja da bi se izbjegli ratovi. A sada se trude da rašire američki liberalizam na cijeli svijet, što nije dobro."
Šta se desilo sa Vašim projektom Pussy Power, pokušajem da producirate porniće koji će žene praviti za žene?
"Nije bilo zainteresovanih rediteljki."
Vaš naredni projekat se bavi ženskom seksualnošću?
"Da, ako sva ova dreka ne rasturi finansijsku konstrukciju. Zove se “The Nymphomaniac” (nimfomanka) i bavi se baš tim pojmom. To je erotska evolucija žene od 12. do 15. godine. Ako poznajete rad Markiza de Sada, ona je djelom seksualna, a djelom intelektualna."
Je li to pornić?
"Pošto sam buntovnik, ne bih mogao snimati pornografiju bez ku... i kondoma. Tako će morati da bude meki pornić."
Bonus video:
