Kada veza počne zaljubljenošću, zaljubljena osoba jednostavno nije u stanju da dobro procijeni koliko joj partner zaista odgovara. S jedne strane, idealizuje ga i precjenjuje međusobne sličnosti, a s druge strane ne vidi ili umanjuje značaj međusobnih razlika, kao i partnerovih negativnih osobina.
žI kada uviđa da partner ima neke negativne osobine, zaljubljena osoba se nada da će se on tokom vremena promijeniti, da će "sazrijeti", "odrasti" i postati onakav kakav ona želi da on bude. Više vjeruje svom osjećaju nego njegovim izjavama. Zbog toga ulazi u ozbiljnu vezu ili brak smatrajući buduću partnerovu promjenu izvjesnom, piše "Politika".
I dok jedni pasivno očekuju i nadaju se da će se njihovi partneri promijeniti na željeni način, drugi stupaju u akciju i od partnera energično zahtijevaju promjenu. Smatraju da je partner, samim tim što jeste partner, dužan da se ponaša na način koji njima odgovara. Interesantno je koliko ove svađe rijetko donose rezultat u vidu željene promjene ponašanja.
Razloga za to ima više. Kada jedan partner nešto zahtijeva od drugog, drugi to može doživjeti kao pokušaj prvog da dominira u vezi. I zato ljudi nekada, čak i kada smatraju da je partner u pravu, prkose njegovom zahtjevu da ne bi ispalo da su "krpe" ili "papučići". Ne žele da budu "pobijeđeni".
U svađama brane svoju poziciju u međusobnom odnosu, umjesto da se bave promjenom ponašanja.
Kada jedan partner pokuša da primijeni emocionalno iznuđivanje u stilu: "Da me zaista voliš, ti bi promijenio ponašanje", drugi mu to može vratiti kao bumerang: "A da ti mene voliš, ti bi to moje ponašanje prihvatila". Rezultat je da se oba partnera osjećaju nevoljenim: jedan nije prihvatio ponašanje drugog, a drugi nije pristao da se ponaša na način na koji je prvi zahtijevao.
Najgore je kada partner ne pravi razliku između vlastitog ponašanja i sebe kao osobe. U tom slučaju svaki zahtjev za promjenu ponašanja doživljava kao napad na sebe, kao izjavu drugog da on kao čovjek nije dovoljno dobar, da ne zaslužuje ljubav. A kada jedan partner smatra da ga drugi ne voli, tada predmet svađe postaje zajednički odnos, a ne više neko određeno ponašanje.
Ljudi se mogu mijenjati, ali se to događa samo onda kada oni to žele. Ne možemo drugog natjerati, prisiliti da se promijeni, da se ponaša drukčije. Možemo ga pozivati na promjenu, možemo apelovati i moliti, ali da li će on promijeniti način na koji se ponaša zavisi samo od njega.
I zato pri izboru partnera ne treba unaprijed računati da će se partner promijeniti na željeni način: vjerovatnije je da se neće promijeniti, nego da hoće.
Bonus video:
