Svjedočeći u nastavku suđenja za ubistvo Faiza Kadrića u kafe-baru “Insajder” u aprilu 1999. godine u Cirihu, Asmir R. Lubenović i Senad Dunić izjavili su da nijesu vidjeli ko je te večeri pucao na njih i ubio im druga.
Oni su, pred krivičnim vijećem sudije Ane Vuković u Višem sudu u Podgorici, kazali da ne poznaju Zlatka Z. Ajkovića i Vuka R. Vulevića, koji su optuženi da su u “Insajderu” u Cirihu 16. aprila 1999. godine ubili Kadrića, a ranili još petoricu mladića.
Svjedok Lubenović je kazao da je sa drugovima otišao na piće u ovaj lokal, te da je odmah nakon što je ušao, počela pucnjava.
“Za šankom su stajala četiri momka i odjednom je počela pucnjava. Nijesam znao šta se dešava. Kao da je ratno stanje. Kasnije sam osjetio da sam ranjen u nogu. Ne poznajem Vulevića i Ajkovića”, tvrdi Lubenović.
"Sto odsto ne poznajem Vulevića i Ajkovića"
Sudija Ana Vuković podsjetila je svjedoka da je drugačije svjedočio pred državnim tužiocem IV Kantona u Cirihu. U tom iskazu Lubenović je rekao da poznaje Vulevića.
“Mislim da se pucalo iza šanka, tamo gdje je gazda stajao"
“Nijesam tako rekao državnom tužiocu da poznajem Vulevića i nikada ga nijesam vidio. Ne znam zašto se pucalo te večeri. Našao sam se na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme”, kazao je Lubenović. Sud je prihvatio predlog advokata Borivoja Đukanovića, da svjedok pogleda optužene i izjasni se da li ih poznaje.
“Sto odsto ne poznajem Vulevića i Ajkovića. Kada je počela pucnjava, izgledalo je kao rešetanje, a od policije sam saznao da je ispaljeno više od 50 metaka. Mislim da je pucalo više osoba. Bila je neka priča koju sam čuo od Suada Porče, da je prethodne noći bio neki nesporazum oko isplate novca Izetu Lubenoviću u ovom lokalu.
Ali on je problematičan čovjek”, tvrdi Asmir Lubenović. On je pojasnio da se skupljala raja iz BIH u “Insajderu” dok ga je držao raniji vlasnik, ali da je rijetko išao jer novog gazdu nije poznavao.
“Mislim da se pucalo iza šanka, tamo gdje je gazda stajao. Ne mogu da objasnim zašto je pucano i zašto sam pogođen. Te večeri nijesam bio naoružan. Tačno je da sam potpisao izjavu kod tužioca u Cirihu, ali potpisao sam hiljadu papira ali nikad nijesam izjavio da poznajem Vulevića. To je tužilac u Cirihu pogrešno konstatovao”, tvrdi Lubenović.
"Prevodilac nije bio dobar"
I svjedok Senad Dunić je kazao da nikada nije čuo za Ajkovića i Vulevića. On je ispričao da svega nakon 30-tak sekundi od kada je sa drugovima ušao u “Insajder”, počela pucnjava.
"To je pogriješila policija u Švajcarskoj zbog lošeg prevoda"
“Utihnula je muzika. Neko je povikao “lezite". Odmah zatim neki momci iz šanka su pucali. Ti momci koji su pucali, stajali su sa gazdom lokala Srđanom. Pogođen sam, ali ne znam ko je pucao”, tvrdi Dunić. Sudija je kazala da je drugačije svjedočio pred državnim tužiocem IV Kantona u Švajcarskoj.
“Tada ste rekli da ste često u lokalu bili u muslimanskoj grupi, a da je druga grupa bila srpska. Znate Vulevića i Ajkovića iz viđenja, ali ste od drugih saznali da je pucao Ajković”, rekla je sudija Vuković.
“To nije tačno. Nijesam rekao tužiocu u Švajcarskoj da sam Ajkovića i Vulevića vidio u “Insajderu”. Kako da ih spomenem kada ih ne poznajem. To je pogriješila policija u Švajcarskoj zbog lošeg prevoda, jer prevodilac nije bio dobar. Ja sam njima i tada rekao da ne poznajem Vulevića i Ajkovića. To je ubačeno u moju izjavu”, rekao je Dunić.
Pokušali da ubiju šest osoba
Advokat Borivoje Đukanović je podsjetio sud da je Senad Dunić u prvoj izjavi izričito tvrdio da ne poznaje ljude koji su pucali u “Insajderu”.
"Suđenje se nastavlja 6. juna"
Prema navodima optužnice Lepe Medenice, zamjenika višeg državnog tužioca, Vulević i Ajković su kao saizvršioci 16. aprila 1999. oko 21 sat u ciriškom kafe-baru “Insajder”, u dogovoru sa još jednom osobom, pokušali da ubiju Faiza Kadrića, Suada Porču, Senada Dunića, Nedžada Murića, Rešada Metu i Asmira Lubenovića.
Oni su, kako piše u optužnici, prema njima ispalili više hitaca, od kojih je Kadrić preminuo, dok su ostali povrijeđeni.
Suđenje se nastavlja 6. juna.
"Na rukama mi je umro u Cirihu"
Punomoćnik porodice pokojnog Faiza Kadrića, Esada Dervišević, nije se pridružila krivičnom gonjenju protiv optuženih, niti je tražila odštetu. Ona je objasnila da je Faiz sin njene tetke, sa kojim je bila veoma bliska. Svjedočenje je izazvalo jake emocije, pa je zaplakala u sudnici.
"Moja želja i srce je ispunjeno, jer vidim da se sudi i da se pravda sprovodi nakon 11 godina”
“Na rukama mi je umro u bolnici u Cirihu. Ne znam ko ga je ubio, ali halal svima. Tako se kaže kod nas u Bosni. Ubijen je sa leđa, i nikoga nije vidio. Ne znam ko mu je život oduzeo. Dolazim iz porodice gdje se ljudima gleda u oči, a njega ubiše sa leđa.
Moja želja i srce je ispunjeno, jer vidim da se sudi i da se pravda sprovodi nakon 11 godina”, kazala je bliska rođaka pokojnog Kadrića.
Ona je dodala da ne traži nikakvu novčanu odštetu.
Advokat Borivoje Đukanović je prigovorio sudiji Ani Vuković zbog postavljanja pitanja svjedokinji
“Ovo suđenje kod mene izaziva veliku traumu, zato želim odmah da se vratim u Švajcarsku. Ne pridružujem se krivičnom gonjenju, jer meni nije ništa potrebno”, rekla je Dervišević.
Advokat Borivoje Đukanović je prigovorio sudiji Ani Vuković zbog postavljanja pitanja svjedokinji, da objasni zašto se ne pridružuje krivičnom gonjenju. On je dodao da ni jedna zakonska odredba ne daje za pravo sudiji da pita zašto se neko ne pridružuje krivičnom gonjenju.
Bonus video:
