PLEČNIKOVE ZAVJESE

Tijana Todorović: Volim crtež kao što ljudi vole svoje djetinjstvo

Plečnikova filozofija gradnje je da su sve urbane površine za ljude iste kao i njihovi domovi
112 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 07.05.2011. 10:12h

Izložba mlade crnogorske umjetnice Tijane Todorović pod nazivom “Plečnikove zavjese”, otvorena je u podgoričkoj galeriji “Centar” i njeno je prvo samostalno likovno predstavljanje. Postavku, koja je svojevrstan omaž poznatom slovenačkom arhitekti Jožefu Plečniku, čini trideset djela rađenih u različitim materijalima i tehnikama.

Tijana Todorović diplomirala je na Fakultetu za modni i tekstilni dizajn Univerziteta u Ljubljani, gdje je trenutno na magistarskim studijama. Od 2005. godine učestvuje na brojnim izložbama tekstilnog i modnog dizajna, na modnim revijama, izložbama fotografija, radi kostimografije za pozorišne predstave (Hrvatska, Slovenija, Crna Gora).

O utiscima nakon otvaranja svoje prve samostalne izložbe, idejama koje je konkretizovala u predstavljenom ciklusu, o slovenačkoj likovnoj sceni na kojoj je često prisutna,Tijana Todorović govori za “Art Vijesti”.

"Na samom otvaranju pored poznate likovne publike bilo je dosta onih koje prvi put vidim"

"S obzirom na to da je izložba još u toku rano mi je da govorim o utiscima u cjelosti. Ono što mogu reći je da nijesam nezadovoljna i urađenim, i postignutim. Dosta je veliko interesovanje publike, što me oduševljava.

Na samom otvaranju pored poznate likovne publike bilo je dosta onih koje prvi put vidim, što me ohrabruje za mnoga druga pitanja, ne samo vezana za mene i moje stvaralaštvo. Raduje me što je ponovo počela da se stvara svijest o umjetnosti i kulturi za koju su, nažalost, mnoge generacije, uključujući i moju, bile zakinute."

Inspirisani drvoredima koje je ispred svojih zdanja osmislio arhitekta Jožef Plečnik, stvorili ste ciklus koji je svojevrstan omaž nosiocu najvećih vrijednosti slovenačke arhitekture XX vijeka? Kako ste se i kada odlučili na jednu ovakvu likovnu priču?

"Samim dolaskom na studije u Ljubljanu, upoznavanje i zaljubljivanje u djelo Jožefa Plečnika bilo je neizbježno. Često se nametao kao tema u diskusijama. Njegov život i rad su zaista nešto posebno. U Plečnikovom radu, iznad svega, dopada mi se razmišljanje o prostoru.

"Piramide koje nas približavaju Suncu, drvoredi koji su prozori, vrata, ukrasi u našim sobama"

Plečnikova filozofija gradnje je da su sve urbane površine za ljude iste kao i njihovi domovi. Trgovi, tržnice, ulice, fasade su jednake dnevnoj, radnoj sobi, intimnom prostoru. Doživljaj njegove arhitekture je poseban, svaki kamen ima priču jednako kao i svaki list koji se nalazi u njegovoj blizini.

Moram pomenuti da su za Plečnika dugo mislili da je iz Beča i Praga jer je njegovo djelo i tamo ostavilo traga na izgled gradova kakve danas poznajemo. Pored mog fakulteta se nalazi rimski zid koji je u zemljotresu bio uništen. Plečnik je sakupio ostatke i sazidao od istog kamena novi sa vratima u obliku piramide.

"Plečnikove zavjese su drvoredi koji nas i približavaju i udaljavaju od fasada njegovih zgrada"

To govori o još jednom aspektu promišljanja koji je vrijedan pažnje, što je kod nas rijetkost. To je osjećaj čovjeka za lijepo, za prošlo i buduće vrijeme. Umijeće spajanja tradicije i modernog. Spajanje prošlosti i budućnosti. Piramide koje nas približavaju Suncu, drvoredi koji su prozori, vrata, ukrasi u našim sobama.

Činjenica da je živio i stvarao između ratova i uspio da razmišlja o intimi, čovjeku i slobodi, zar nije dovoljna inspiracija? Kada znamo sve ovo, onda se samo traži, prilika ili povod da se na to i umjetnički reaguje. Imala sam sreću jer sam na studijama dobila zadatak da napravim pregrade u prostoru.

Jedna od asocijacija je svakako zavjesa, koja u svakodnevnom životu služi kao pregrada između eksterijera i interijera, nas i spoljašnjosti. To je “predmet” koji nas upravo po Plečnikovoj filozofiji spaja i razdvaja od prirode.

Plečnikove zavjese su drvoredi koji nas i približavaju i udaljavaju od fasada njegovih zgrada, stvaraju nove poglede na našu okolinu, mijenjaju se s vremenom... Tako da ovu likovnu priču pričam već nekoliko godina i konačno sam je zaokružila kao likovnu cjelinu."

U svoj stvaralački proces uključili ste različite tehnike i materijale - fotografiju, crtež, gvaš, kompjuterski kolaž?

"Volim da kažem da je umjetnost jedna, samo su sredstva izražavanja različita. Medij u kome stvaram zavisi od teme, “problema” koji me okupira, prema tome biram sredstvo koje će najbolje izraziti osnovnu ideju."

Mogućnosti su nebrojene, što ih je više to je veći izazov i veća kreativnost. Dakle, rad na ovom projektu liči pomalo na laboratoriju ili da još više približim publici, to je kao jedna bogata kuhinja."

Kako biste opisali Vaš likovno-estetski senzibilitet?

"To je kompleksno pitanje i teško da se u par rečenica može objasniti. Ali je sigurno nešto što se stalno razvija, obogaćuje i nad čim umjetnik mora da bdije. To je umjetnikova suština i put ka boljim i slojevitijim djelima."

Diplomirali ste na Fakultetu za modni i tekstilni dizajn u Ljubljani, gdje ste danas na postdiplomskim studijama. Radli ste kostime kao i scenografije za pozorišne predstave u Sloveniji. Možete li nam približiti to iskustvo?

"Obožavam raditi u Sloveniji. Moja iskustva su raznovrsna, to je velika škola koja mi je veoma godila. U Sloveniji je pozorište i individualno i timski rad. Svi su autori, svi su pomoć jedni drugima, glas razuma i slično. Kada se radi predstava, nema satnice za probu, to je prosto način života.

"Znaju da nemaju Slovenaca i umjetnika za bacanje i trude se da svakog zaštite i sačuvaju. dosta slično kao i kod nas, s tim što Crnogoraca ima na milijarde i žive po 1000 godina."

Za tih mjesec, dva dana, svi smo u priči koju radimo. Tako kad smo radili “Otela” farbali smo se u crno, jedni drugima bili Jago. “Helena trojanska”, takođe je posebno iskustvo, proživjeli smo i njenu ljepotu, i trojanski rat, i Euripidovu teoriju o tome da je duh poslat u Troju a da je prava Helena u Egiptu.

Slovenačka umjetnička scena je vrlo rasprostranjena i raznolika. Slovenačka poezija koja je prepoznatljiva širom svijeta. Pozorište koje je jedno od najrazvijenijih u ovom dijelu Evrope.

U Sloveniji se jako vodi računa o kulturi, kulturnoj baštini, jeziku, državi. Znaju da nemaju Slovenaca i umjetnika za bacanje i trude se da svakog zaštite i sačuvaju. Dosta slično kao i kod nas, s tim što Crnogoraca ima na milijarde i žive po 1000 godina."

Česta su Vaša učešća na izložbama tekstilnog i modnog dizajna, na modnim revijama, izložbama fotografija.

"To je već postao način života, pa se sjetih primjera iz crnogorske epske poezije “ako tamo kud naprijed nemam, ni nazad se nemam kud vraćati”. Red, rad i disciplina. Priroda mog fakulteta je da se zapravo crtež, slika, fotografija ne razdvajaju jer je to stub bilo kog, a ne samo modnog i tekstilnog dizajna.

Kada razmišljate o talentima, govorite o...

"To mi je strašno teško da definišem, možda su talenti oni koji najviše rade, najviše se muče, teško dolaze do rezultata, a onda kao što reče Vojo Stanić: “Kad si genije, sve ti je lako”.

Možete li nam reći nešto o Vašim budućim umjetničkim angažmanima?

"Svjesna sam da je preda mnom težak put. Takođe znam da mnogi olako ulaze u umjetničku profesiju misleći da je to lagodan, romantičan i bezbrižan život. Znam da bi se bilo šta vrijedno napravilo, potrebno je mnogo rada i odricanja, volje i trajanja, i ono najvažnije – sumnje, ali i vjere u sopstvenu vrijednost. Voljela bih da u skorije vrijeme realizujem jednu eksperimentalnu reviju."

Svaka tema ima svoje sredstvo

Dosadašnjim radom pokazali ste umjetničku svestranost. Koji izraz je za Vas poseban?

"Zavisi od teme i problema. Svaka tema ima svoje sredstvo. Umjetnost je jedna, samo su sredstva izražavanja različita. Olovka, boja, tekstil, tijelo - to je polje mog djelovanja. Volim crtež jer je radost, bolje reći radosna mogućnost koja nam otkriva puteve, ideje i načine realizacije.

A crtež je sam po sebi vrijednost, posebno što nosi u sebi mnogo tajni i tajnih mogućnosti, koje u nama izazivaju nove vizije i nove ideje. Crtež je čist, iskren i jednostavan, a opet slojevit i tajnovit. Volim crtež kao što ljudi vole svoje djetinjstvo.

Pomjeranje prostornih ograničenja

“Kreativna ekspresija, emotivni pristup vizuelnim senzacijama, poznavanje i respektovanje univerzalnog kulturnog i umjetničkog nasljeđa odlike su modne dizajnerke Tijane Todorović, umjetnice koju karakteriše izuzetan likovno-estetski senzibilitet i inovantnost koju ispoljava korišćenjem raznorodnih tehnika, materijala i izražajnih formi.

"Njen način rada odraz je interaktivnih tendencija savremene umjetnosti koja teži opštem u domenu kolektivno nesvjesnog"

Njen način rada odraz je interaktivnih tendencija savremene umjetnosti koja teži opštem u domenu kolektivno nesvjesnog. Na izložbi pod nazivom 'Plečnikove zavjese' njeno tekstilno projektovanje pratimo od likovnih 'predložaka' fotografije, crteža i gvaša do komjuterskog kolaža koji se može, ali i ne mora, prihvatiti kao konačno ishodište, jer njen rad predstavlja stvaralački proces u kome umjetnica svoje iskazno polje proširuje i nadograđuje kao mentalnu i čulnu predstavu koja pomjera prostorna ograničenja i temporalnu dimenziju”, zapisala je o stvaralaštvu Tijane Todorović, istoričarka umjetnosti i likovna kritičarka Ljiljana Zeković.

Preporučujemo za Vas