Ljubičić: U logoru Morinj su prisiljavali na oralno zadovoljavanje

"Sve što smo ispričali Crvenom krstu ko nas je tukao, vojska u Morinju je odmah znala sve."
460 pregleda 0 komentar(a)
privođenje, Foto: Luka Zeković
privođenje, Foto: Luka Zeković
Ažurirano: 27.04.2011. 14:47h

Miljenko Ljubičić, svjedočeći u nastavku suđenja optuženima za ratni zločin u logoru Morinj, kazao je da je kao civil uhapšen 7. januara 1992. Nakon što je sklopljen dogovor između dubrovačke vlasti i JNA, otišao je da obiđe svoju kuću u okolini Dubrovnika.

Na povratku, vojska ga je zadržala u Cavtatu da obavi sa njim razgovor. Odveden je u policijsku stanicu, a zatim je vojnom kompanjolom odveden u Morinj. Ostao je šest mjeseci.

"Po dolasku u Morinj odveli su me u kontejner. Ispitivao me oficir nižeg rasta, sa brčićima i svijetle kose. Tu sam ostao bez cipela. Pitali su me gdje su raspoređeni topovi na Srđu. Nisam o tome ništa znao, jer sam civil. Ovaj oficir mi je rekao da sam optužen da sam palio srpske kuće i silovao srpkinje. Nije to bio prijatan razgovor.

Pitali su me za Milivoja Mimicu, koji čin ima i koliko naoružanja. Dobivali smo dovoljno hrane, a hljeb su dijelili na četiri-pet komada. Nakon nekog vremena, jedne noći je u hangar ušlo pet-šest stražara, dosta pijani. Udarali su nas čarapom napunjenu pijeskom, što je teže od ičega.

"Mogu samo sudu reći njegovo ime i prezime, mada je taj mladić iz Šibenika prolupao"

Sjećam se da se to desilo nakon međunarodnog priznaja Hrvatske 15. januara. Tako smo dobili čestitku. Dobijali bi batine i ako bi nekom od stražara poginuo prijatelj na frontu. Jedna grupa stražara je bila raj na zemlji, a druga pakao.

Sve što smo ispričali Crvenom krstu ko nas je tukao, vojska u Morinju je odmah znala sve. Stražari su saznali ko je šta rekao, i zatim su nas tukli. Jednog mladog Šibenčanina, takođe zatvorenika, četvorica stražara su pod prijetnjom oružja natjerala da oralno zadovoljava drugog zatvorenika.

Mogu samo sudu reći njegovo ime i prezime, mada je taj mladić iz Šibenika prolupao. Stražari su tjerali da zatvorenik šamara drugog zatvorenika. I Boško Bošković je gažen iz dana u dan, a jedan je Zagrepčanin od batina pod ćebetom cvilio po čitav dan", prisjetio se Ljubičić.

"U Dubrovniku nije pominjao oralno zadovoljavanje"

Advokati odbrane Goran Rodić, Vesna Gačević-Rogova i Raško Radonjić, prigovorili su njegovom svjedočenju. Odbrana je posebno istakla da svjedok Ljubičić u istrazi u Županijskom sudu u Dubrovniku nije pominjao da je neki zarobljenik iz Šibenika, pod prijetnjom stražara, oralno zadovoljavao drugog zarobljenika u Morinju.

Pred specijalnim vijećem sudije Milenke Žižić u Višem sudu u Podgorici, sudi se šestorici pripadnika JNA. Mlađen M. Goveradica, Zlatko I. Tarle, Ivo M. Gojnić, Špiro S. Lučić, Boro M. Gligić, te Ivo D. Menzalin, koji se nalazi u pritvoru, optuženi su za krivično djelo “ratni zločin protiv ratnih zarobljenika” u Sabirnom centru u Morinju tokom 1991-1992. godine.

O Mlađu Govedarici sve najbolje

Čujem neki stražar me zove: “Ljubičić, dođi do vrata hangara”. Zatim sam izašao vani. Čujem zatim meni poznat glas i pitanje: “Otkuda ti tu Cico”. Bio je to Mlađo Govedarica. O njemu znam sve najbolje, ali i on o mene. Poznavali smo se još iz Kupara.

"Moja supruga je iz Splita, poznavala je suprugu Govedarice, i zamolila je da mi Mlađo pomogne, jer sam kao civil uhapšen"

Pitao me za ženu i sina, a zatim da li mi nešto treba, te da li me tuče neko od stražara. Rekoh da nemam cigareta. Rekoh da nemam cipela. Sjutra dan je došao stražar i donio veliku kutiju, punu cipela i čarapa, 14 pari.

Donio je i dvije šteke cigareta “super-filter”. Posle sam bio zaštićen. Moja supruga je iz Splita, poznavala je suprugu Govedarice, i zamolila je da mi Mlađo pomogne, jer sam kao civil uhapšen. To sam saznao nakon što sam izašao iz Morinja.

Lažno strijeljanje

"Neke noći, mene je 5-6 stražara odvelo iz hangara nekih 50-tak metara dalje. Vidim neko čudno ponašanje. Potom čitaju neki papir kao da sam osuđen na smrt strijeljanjem.

Sve kao iz filmova. Rekao sam tim stražarima da odmah završe samnom: “Ajde pucaj i gotovo!” Pitaju me da li imam neku želju. Nemam, rekoh.

Stavljaju mi čarapu na glavu. Čujem repetiraju puške. Pucaju. Pomislih: “bog te mazo, ne boli te, a ubijaju te!”. Posle mi skidoše čarapu sa glave. Daju mi cigaretu. Ja ukočen, ne mogu da se pomjerim. Potom me vraćaju nazad.

Ma, iživljavali su se."

Bonus video: