CILJ OLIMPIJSKE IGRE

Ne zaustavljam se do Londona

Nijesam zakasnio za London, pošto ulazimo u godinu u kojoj se rezultati u potpunosti boduju. Ne obećavam ništa, ali trudiću se da postignem dobre rezultate - zbog sebe i države koju predstavljam - kazao je Radulović
117 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 27.03.2019. 12:59h

Njegov talenat nikada nije bio sporan - Marko Radulović je u 21. godini bio peti na Prvenstvu Evrope u džudu i to tek nakon što je “zlatnim” bodom izgubio meč za bronzu superteške kategorije od Rusa Aleksandra Mihaljkina, tada aktuelnog svjetskog prvaka. Još ako se zna da se u kategoriji preko 100 kilograma do medalja stiže u godinama bližim tridesetoj?! Povreda u saobraćaju u momentu kada je bio na listi putnika za OI u Pekingu, zaustavila je put ka vrhu mladog Podgoričanina. Nakon 21 mjeseca pauze, Radulović je ponovo krenuo, i to kako! Dvije sedmice nakon osvajanja titule državnog prvaka, sa lakoćom je početkom aprila došao do pobjede na Evropskom kupu u Sarajevu, sa srušenih pet prepreka među kojima je bio i Holanđanin Grim Vuijsters, osvajač brojnih medalja sa velikih takmičenja. Sada slijedi i Prvenstvo Evrope u Istanbulu.

- Ne želim da obećavam ništa, jer još nijesam u pravoj formi. Sa treningom sam počeo tek krajem januara, a nijesam imao pasoš da bih bio na prestižnom kampu u Pragu, na kojem su moji reperezantativni drugovi devet dana imali najbolju moguću pripremu, tako da će za mene narednih sedam dana u Nikšiću biti jedine prave pripreme pred EP. Ali imam punu podršku selektora Rajka Mrvaljevića i za mene je to takmičenje tek početak. Plan mi je da nakon ovog šampionata učestvujem na kampovima, brusim formu i sakupljam bodove na svjetski kupovima, gran  pri i gren slem turnirima. Nijesam zakasnio za London, pošto ulazimo u godinu u kojoj se rezultati u potpunosti boduju. Ponavljam, ne obećavam ništa u stilu “ja ću uzeti najveću medalju”, ali trudiću se da postignem dobre rezultate - zbog sebe i države koju predstavljam - kazao je 24-godišnji član podgoričkog Kodokana.

A nakon što je titule prvaka Balkana osvajao u svim uzrasnim kategorijama, Radulović je bio bronzani na Evropskom prvenstvu do 23 godine. Osim u Sarajevu, Radulović je osvojio i Evropski kup u Sankt Petersburgu.

- Iznenadila me je lakoća sa kojom sam slavio u Sarajevu, i sve do borbe za treće mjesto u kojem je tek u produžetku čuveni Mađar Barna savladao Vuijstersa, smatrao sam da Holanđanin i nije neki borac. Na stranu to što ima sve te medalje, a prije dvije godine je bio srebrni na Prvenstvu Evrope, ja sam ga iponom bacio nakon 15 sekundi borbe. E, kada je Barna koji me je dobijao u našim međusobnim duelima izvojevao tako tešku pobjedu za bronzu, shvatio sam, u stvari, koliko je jaka konkurencija bila na Evropskom kupu. To mi je bio dodatni, i slobodno mogu reći, pravi podsticaj da se sa više žara i volje posvetim treninzima. Samo su mi sparing partneri problem i jedini koji mi pomaže u tom segmentu je Slavko Marković. Njemu dugujem najveću zahvalnost, a on je razlog što prave treninge moram da radim u nikšićkom Akademiku. Zato sam srećan što danas u Nikšiću počinju pripreme pred šampionat Evrope, a za ubuduće se nadam i učešću na međunarodnim kampovima i sparinzima sa osvajačima olimpijskih i svjetskih medalja. Znam da imam snage da se nosim sa svim najboljim džudistima današnjice, ali mi nedostaje  kondicije za to - rekao je Radulović.

Selektor Rajko Mrvaljević je nakon Sarajeva naglasio da je siguran da će njegova reprezentacija u London ići sa dva predstavnika - Srđanom Mrvaljevićem i tobom? Da li je njegova podrška preduslov dobrih rezultata?

- Imam obećanje od selektora da ću i nakon Istanbula imati podršku za učešće na najprestižnijim turnirima. Mene samo to i zanima. Uz pravu podršku i kvalitetne pripreme, ne sumnjam da ću izboriti vizu za London. U džudu se nijesam povređivao, a ta povreda ruke u padu sa motocikla je odavno prošlost.  To je u potpunosti izliječeno i sada idem naprijed. Što se tiče talenta, njega sam odavno svjestan, jer sam i u finalu Balkanskog prvenstva savladao respektabilnog Bugarina Ilijeva, koji je imao medalju sa Prvenstva Evrope. I tada sam bio jako mlad, a sada, uz dobru pripremu, znam da mogu mnogo - zaključio je Radulović.

Moj život je sada samo džudo

Sa lijevim gardom i “neviđenim” osjećajem za vođenje borbe, te podatkom da  na 120 kilograma nema ni grama viška, čime se može pohvaliti još samo nekoliko superteškaša u svijetu, Radulović na tatamiju uživa ugled pravog sportiste, sa nevjerovatno istančanim osjećajem, o čemu svjedoči podatak da nikada nijednog rivala nije povrijedio, čak ni na sparingu. Izvan borilišta, na Radulovića se dugo glegalo kao na “žestokog momka”, pa je njegovoj pauzi kumovalo i odluženje godine zatvorske kazne.

- Tačno je da sam puno vremena proveo po sudnicama i godinu u zatvoru, ali se zaboravlja da sam u nekim slučajevima ja bio oštećena strana. No, sve to želim da zaboravim jer sam “odslužio” svoje. Imao sam vremena da razmislim i donesem odluku da u potpunosti promijenim život. Moj život je sada džudo i u potpunosti sam tome posvećen. Stručnjaci kažu da mogu daleko da doguram, a na meni je da pokušam. Treniram dva puta dnevno u želji da opravdam povjerenje stručnog rukovodstva crnogorskog džudoa. Došlo je vrijeme da razmišljam o sebi, jer sam prilično propatio u pokušajima da zaštitim druge. Ko god misli da mu nešto dugujem, neka izvoli i dođe na tatami, jer mi ionako nedostaje sparing partnera. I to bez bojazni, jer na sparingu nikog nijesam povrijedio - zaključio je Radulović.