POSTUPALI PO NAREDBI

Slučaj deportacija: Opet bismo isto uradili, služba je služba

Udruženje porodica deportovanih bosansko-hercegovačkih civila ogorčeno je presudom Višeg suda i nada se da će se tužilaštvo žaliti na odluku.
161 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 29.03.2011. 19:19h

Devetorica pripadnika MUP-a Crne Gore, oslobođeni su od optužbe za nezakonito preseljenje, odnosno deportaciju Muslimana i Srba, građana BiH vlastima Republike Srpske u maju 1992. godine, odlučilo je specijalno vijeće sudije Milenke Žižić u Višem sudu u Podgorici.

Boško M. Bojović, bivši šef SDB-a Crne Gore,  pomoćnik ministra policije resora javne bezbjednosti Milisav Mića Marković, Radoje B. Radunović, bivši načelnik sektora SDB-a u Herceg Novom, Milorad M. Ivanović, bivši načelnik Centra bezbjednosti u Herceg Novom, komandir stanice milicije u CB-u Herceg Novi Milorad D. Šljivančanin, načelnik SDB-a u Ulcinju Božidar J. Stojović, načelnik Odjeljenja bezbjednosti u Ulcinju Sreten Lj. Glendža, službenik resora SDB-a u Herceg Novom Duško D. Bakrač i Branko I. Bujić, načelnik Centra bezbjednosti u Baru, oslobođeni su optužbe da su počinili krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1 Krivičnog zakona Savezne Republike Jugoslavije.

U obrazloženju oslobađajuće presude, sudija Milenka Žižić je kazala da su okrivljeni postupali po naredbi telegramu tadašnjeg ministra MUP-a Crne Gore Pavla Bulatovića, da su priveli građane BIH, te da su to svakodnevne dužnosti.

"To što su predali vlastima Republike Srpske, građane BiH to je bilo nezakonito. Međutim, optuženi kao pripadnici MUP-a Crne Gore nisu bili pripadnici oružanih snaga SRJ, te se njihova djelatnost ne može prihvatiti kao da su kršili pravila međunarodnog prava" kazala je između ostalog sudija Žižić.

Nakon što je u sudnici Višeg suda okončano izricanje i obrazloženje presude, rodbina optuženih je odluku propratila velikim aplauzom.

Pušteni iz Istražnog zatvora

Iz Istražnog zatvora u Spužu danas su pušteni oko 11,15 časova okrivljeni Bujić, Šljivančanin, Glendža i Stojović. Četvorica najviših rukovodilaca MUP-a Bojović, Marković, Radunović i Ivanović uhapšeni su noći između 29. i 30. oktobra 2010. u Beogradu, nakon što je potpisan sporazum između Srbije i Crne Gore o međusobnom izručenju svojih državljana za najteža krivična djela.

Oni su se, prema rješenju Višeg suda u Beogradu, nalazili u ekstradicionom pritvoru. Optuženi Bakrač jedini nije uhapšen.  

Prema optužnici Lidije Vukčević, zamjenika specijalnog tužioca, Bojović, Marković, Radunović, Bakrač, Stojović, Ivanović, Šljivančanin, Bujić i Glenđža, izvršili su krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva.

Tužilac smatra da protivpravno preseljenje građana BIH iz Crne Gore učinjeno u događaju “koji nije imao karakter međunarodnog sukoba”, te su zbog toga iz optužnice izbrisane riječi koji se tiču člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda izmijenjene u skladu sa protokolom br. 11.

Porodice deportovanih ogorčene presudom

Udruženje porodica deportovanih bosansko-hercegovačkih civila ogorčeno je presudom Višeg suda, a predstavnica tog udruženja Jasenka Perović je agenciji Beta kazala da su porodice deportovanih sa "nadom i neizvesnošću" čekale odluku suda, uvjerene da "će pravda biti zadovoljena"."Oslobađajućom presudom pokazalo se da nada ne postoji i mi smo, u najmanju ruku, razočarani i ogorčeni ovakvom presudom. Nemam riječi da iskažem svoju tugu, bijes i ljutnju", kazala je vidno uzbuđena Perovićeva čiji je brat Alenko Titorić deportovan 1992. godine, a njegovi posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni.Perovićeva se, međutim, nada da će se tužilaštvo žaliti na presudu Višeg suda u Podgorici i da će se "na nekoj višoj sudskoj instanci pokazati da možda ipak postoji neka vrsta pravde za nas i naše najbliže kojih više nema".Država Crna Gora je 2009. godine u građanskoj parnici obeštetila porodice žrtava deporovanih sa 4,1 milion eura.

Postupali po naredbama

“Na osnovu telegrama i podataka dobijenih od lica iz Republike Srpske, uprave MUP-a RCG, podataka dobijenih i to okrivljeni Ivanović od okrivljenih Radoja Radunović i Duška Bakrača, okrivljeni Bujić od sada pokojnog Slobodana Medenice, okrivljeni Glendža od okrivljenog Božidara Stojovića, te i okrivljeni Stojović zahtjevali od ovlašćenih službenika u centrima i odjeljenju bezbjednosti da izvrše identifikaciju lica koja potiču sa teritorije BiH, zatim da uhapse ta lica privedu ih i vrate na teritoriju BiH.

Nakon toga su ovlašćena lica CB Herceg  Novi i Bar i Odjeljenja bezbjednosti Ulcinj postupajući po zahtjevima okrivljenih, protivpravno lišili slobode i u više navrata prinudno preselili državljane BiH koji su se nalazili na teritoriji Crne Gore, i predali ih radnicima SUP i KPD Foča i SUP Srebrenica.

Dana 22. i 23. maja 1992. godine u Ulcinju na zahtjev okrivljenog Glendže dobijenog preko dežurne službe i zahtjeva i podataka dobijenih od okrivljenog Stojovića, uhapsili oštećene Nedžiba Loja, Muniba Hadžića i Esada Hadžića i predali ih ovlašćenim službenicima CB Bar, koji su ih zajedno sa privedenim u CB Bar oštećenim Šefkom Kubat i Abdulahom Kamerićem predali u CB Herceg Novi.

Nakon čega su ih ovlašćeni službenici CB Herceg Novi zajedno sa oštećenima Enesom Bičom, Saninom Krdžalija, Mirsadom Borovac, Ismetom Isakovićem, Suadom Karačićem, Ristom Košarcem, Mladenom Vujovićem, Dragomirom Ćurićem i Branislavom Srdanovićem, predali preko OB Plužine i ovlašćenih službenika SUP Foča Slavku Koromanu službeniku KPD Foča.

Okrivljeni Šljivančanin je organizovao njihov prevoz autobusom do Plužina gdje su ih po postignutom dogovoru preuzela lica SUP Foča nakon čega su odvedeni u KPD Foča.

U CB Herceg Novi ovlašćeni policijski službenici su postupajući po zahtjevu i odobrenju dobijenog od okrivljenog Milorada Ivanovića, a na osnovu podataka koji su dobijeni od okrivljenih Radunovića i Bakrača o licima koje treba lišiti slobode i vratiti u BiH, protivpravno uhapsili i priveli u CB Herceg Novi oštećene Alenka Titorića, Muhameda Pilavdžića, Budimira Taušana, Safeta Buljubašića, Aliju Prutina, Hajrudina Bihorca, Himzu Čengića, Amera Prelo, Ljuba Veljovića, Osma Bajrovića, Azema Pljevljaka, Momira Vukovića, Esada Bosno, Asima Begića, Azema Begića i Smaila Hasanbegovića.

Nakon čega je Šljivančanin službenicima SUP Srebrenica predao ih radnicima SUP Srebrenica Petru Mitroviću, Predragu Perendiću, Slaviši Perendiću i Nenadu Živanoviću radi njihovog vraćanja u BiH.

Okrivljeni Sreten Glendža je na osnovu podataka dobijenih od okrivljenog Božidara Stojovića kao i okrivljeni Božidar Stojović, postupajući po zahtjevu SUP Sokolac zahtjevali preko dežurne službe od ovlašćenih službenika da uhapse i privedu u OB, lica koja su došla sa teritorije BiH radi njihovog preseljenja u BiH, te da ih prevezu u CB Bar.

Ovlašćeni policijski službenici su 17. i 18. maja 1992. godine protivpravno  uhapsili Esada Čengića i Jasminu Begović koje su predali u CB Bar.

Nakon toga su ovlašćeni službenici CB Bar, zajedno sa oštećenima Almirom Hasanovićem i Malikom Meholjićem, koje su prethodno protivpravno  uhapsili po zahtjevu okrivljenog Branka Bujića i na osnovu podataka dobijenih od sada pokojnog Slobodana Medenica, takođe postupajući po zahtjevu SUP Sokolac dana  19. maja 1992. godine predali radnicima SUP Sokolac u Užicama radi njihovog preseljenja u BiH.

Oštećena lica su od strane radnika SUP Sokolac iz Užica odvedena u BiH, navodi se u optužnici.

Preporučujemo za Vas