Barski književnik Željko Milović predstavljao je Crnu Goru na tradicionalnom storytelling susretu pisaca „Pričigin“ u Splitu.
Milović je u ovom dalmatinskom gradu promovisao svoju novu knjigu proze „Ulica Ivice Šurjaka i što je bilo poslije“ i učestvovao u večeri ex-Yu pisaca.
Milovićeva knjiga novo je izdanje Kulturnog centra Bar, a riječ je o urbanoj prozi koja se dotiče djetinjstva i odrastanja generacija „iz šezdeset i neke“ na jednoj, i života u novonastalim državama na drugoj strani.
Promovisana je, kao i sve knjige na „Pričiginu“, u kafani „Semafor“, splitskom okupljalištu umjetnika svih vrsta, moderator je bio Vedran Limić, splitski radio-voditelj, a poseban kuriozitet bilo je obraćanje bivšeg kapitena fudbalske reprezentacije Jugoslavije Ivice Šurjaka, čije ime stoji u naslovu Miloviéve knjige.
"Da je tada, u blaženom trenutku dječije oduševljenosti, neko pravio anketu da li bismo voljeli da se Ulica maršala Tita preimenuje u Ulicu Ivice Šurjaka... rezultat referenduma bio bi, vjerujem, jednoglasan, i pored toga što smo, jasno, neizmjerno voljeli doživotnog predsjednika, druga i vođu"
Doživotni dječaci
Limić je rekao da je ovo „knjiga koju bi trebalo da pročitaju svi muškarci, da se sjete svih stvari koje su im bile bitne kad su bili djeca, ali i sve žene, da bi shvatile kako njihovi muškarci nikada u stvari neće prestati da budu djeca“.
Popularna Hajdukova „jedanaestica“ Ivica Šurjak istakao je kako „Ulicu Ivice Šurjaka“ vidi u svakoj ulici u kojoj su on i njegova generacija „ganjali balun“, i u svim ulicama na kojima su generacije i generacije djece učile prve fudbalske korake.
Nakon „zvaničnog“ dijela promocije, Milović i Šurjak su odgovarali na pitanja posjetilaca, a Šurjak se na zahtjev autora knjige, osvrnuo na kuriozitete iz sopstvene karijere, od ukradene titule iz osamdesetih, preko snimanja disko-singlice „Ni ljubav nije kao što je bila“, do neodlaska u madridski „Real“ i njujorški „Cosmos“.
Šurjak ispred Tita
Zanimljivo, izdavač je za recenzente knjige odabrao književnike iz četiri zemlje nastale od bivše Jugoslavije.
To su prof. Venko Andonovski iz Skoplja koji je napisao i pogovor, Slavoljub Stanković iz Beograda, prof. Đurđa Strsoglavec iz Ljubljane i Olja Savičević Ivančević iz Splita, što je obrazloženo činjenicom „da se radi o univerzalnim stvarima koje su činile svakodnevicu sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka, te da se htjelo vidjeti kako knjiga funkcioniše podjednako u svim krajevima bivše države“.
Knjigu krasi efektna naslovna strana, rad Steva Martinovića, a neobičnost naslova objašnjava moto koji se nalazi i na koricama knjige:
„Da je tada, u blaženom trenutku dječije oduševljenosti, neko pravio anketu da li bismo voljeli da se Ulica maršala Tita preimenuje u Ulicu Ivice Šurjaka, ili pak Johanna Cruyffa, ili Dragana Džajića, ili Moce Vukotića, rezultat referenduma bio bi, vjerujem, jednoglasan, i pored toga što smo, jasno, neizmjerno voljeli doživotnog predsjednika, druga i vođu“.
Bonus video:
