Komemoracija povodom sahrane posmrtnih ostataka otetog u Štrpcima

Posmrtni ostaci Rastodera identifikovani su među skeletima koji su pronađeni u vještačkom jezeru Perućac.
68 pregleda 0 komentar(a)
Štrpci, Foto: Tufik Softić
Štrpci, Foto: Tufik Softić
Ažurirano: 24.03.2011. 14:55h

Komemorativna sjednica povodom sahrane posmrtnih ostataka Jusufa Rastodera, jednog od 19 otetih putnika iz voza u mjestu Štrpci februara 1993. godine, održana je danas u Petnjici.

Posmrtni ostaci Rastodera identifikovani su među skeletima koji su pronađeni u vještačkom jezeru Perućac.

Potpredsjednik Skupštine Rifat Rastoder je kazao da strahuje da i ovo, kao i svako slično podsjećanje i najbliskijima može biti samo teret koji će im opterećivati pamćenje i podsticati na opreznost.

„No, tu je što je i mi smo, ako ništa drugo a ono – zarad kratkog pamćenja onih kojima je savjest nečista, dužni na svaki mogući civilizovan način ostaviti trag o vremenu u kojem je premalo bilo ljudi, i u kojem je i samo ime bilo biljeg i krivica“, rekao je Rastoder.

Činimo to, kaže on, prije svega, da bi izrazili pijetet prema nedužnim žrtvama, a saosjećanje sa svima koji su patili i još pate.

„Podsjećamo se tog vremena i događaja i zbog svih onih koji su, baveći se ovim i drugim, sličnim slučajevima, održali nadu i čovječnost. Dužni smo se sjećati i svjedočiti o sličnim nedjelima kako bi i time pomogli - da se slično nikada više ne ponovi“, kazao je Rastoder na komemoraciji.

On je rekao da je ovo još jedna prilika za organizovano uključivanje u potragu za otetim i uopšte nestalim građanima Crne Gore. „Za početak bi se to, moralo učiniti bezuslovnom podrškom i organizovanijim pridruživanjem traganjima koje već vrše odgovarajuće komisije Srbije, BiH i Hrvatske“.

Morali bi, smatra on, na još konkretiji način svi potvrditi političku zrelost i spremnost da se suočimo sa balostom što cjelovitije istine o svim dešavanjima i prije svega zločinima, makar iz najbliskije ratne prošlosti na bilo koji način vezanim za Crnu Goru.

„Upravo je možda i posljednja prilika za konačno uvažavanje višegodišnje inicijative da se pri Ministarstvu za ljudska prava ili u drugoj nekoj formi konstituiše odgovarajući istraživačko -dokumantacioni centar koji bi se organizovanije i efikasnije pozabavio prikupljanjem činjenica i dokumentacije o svim slučajevima sa elementima zločina počinjenim nad građanima Crne Gore ili nad drugima na bilo koji način vezanim za tu državu“, kazao je Rastoder.

On očekuje da će Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, uspjeti da realizuje inicijativu, još od prije godinu pretočenu u odluku Skupštine Glavnog Grada da se podgorički park Pobrežje preuredi u Spomen - park žrtavama zločina iz posljednje jugoslovenske ratne drame.

„Tako bi se porodice stradalih, makar na simboličan način, imale gdje okupiti i sjećati svojih stradalih članova“, rekao je on. „U protivnom svi odgovorni bi za učinjeno ili neučinjeno morali računati na neizbježno suočavanje sa sopstvenom makar političkom i moralnom odgovornošču“.

18 godina od otmice

Posmrtni ostaci Jusufa Rastodera biće sahranjeni na seoskom groblju u Savinom Boru u Petnjici.

Otmicu je, 27. februara 1993. godine, izvelo oko 20 pripadnika Vojske Republike Srpske pod komandom Milana Lukića iz Višegrada. Oni su u lokalnoj stanici Štrpci zaustavili brzi voz na relaciji Beograd - Bar i oteli imenima odabrane putnike, 18 Bošnjaka i jednog Hrvata.

Putnici su kasnije mučeni i ubijeni a njihova tijela su bačena u Drinu. Među njima je bilo osam državljana Crne Gore, 11 iz Srbije i jedan iz Bosne i Hercegovine.

Žrtve zločina u Štrpcima su Esad Kapetanović, Ilijaz Ličina, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rifat Husović, Senad Đečević, Ismet Babačić, Halil Zupčević, Adem Alomerović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Jusuf Rastoder, Zvjezdan Zuličić i Tomo Buzov.

Viši sud u Bijelom Polju pravosnažno je osudio Nebojšu Ranisavljevića iz Despotovca na 15 godina zatvora za učešće u otmici putnika.

Zbog zločina nad Bošnjacima u Višegradu od 1992. do 1994. godine Haški tribunal osudio je u julu 2009. godine Milana Lukića na doživotnu kaznu zatvora, a Sredoja Lukića na 30 godina.

Bonus video: