ART I MILIONI

Šta jeste,a šta nije savremena umjetnost

Šta jeste, a šta nije savremena umjetnost, kako vrednovati savremenu umjetnost, pitanja su kojim se u svojim istraživanjim pozabavio “The New York Times”.
71 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 03.03.2011. 16:05h

Nedavno održane aukcije u vodećim svjetskim aukcijskim kućama ponovo su podstakle rasprave o tome šta jeste, a šta nije savremena umjetnost. Kako vrednovati savremenu umjetnost, pitanje je kojim se u svojim istraživanjim pozabavio “The New York Times”.

Milionski iznosi koje kolekcionari umjetnina odvajaju za djela savremene umjetnosti oživjeli su u svjetskim medijima vječite rasprave istoričara umjetnosti, teoretičara i javnosti o tome kako vrednovati savremenu umjetnost.

Na aukcijama nedavno održanim u Londonu i Njujorku dogodila su se brojna iznenađenja. Posljednje veće iznenađenje je uspjeh kineskog umjetnika i aktiviste Aj Vajveija, čije su porculanske sjemenke suncokreta prodate za čak 423.370 eura, trostruko više od očekivane cijene. Sitne sjemenke ručno su bojene, te su bile izložene u londonskoj galeriji Tejt, u sklopu interaktivne izložbe, tokom koje su posjetioci podsticani da ih gaze.

Cijene umjetničkih djela su stvar trenda?

Izložena instalacija sastojala se od oko 100 miliona sjemenki, a vreću tešku oko stotinu kilograma kupio je anonimni kupac na aukciji u Sotbiju. Zanimljiv primjer nesklada pružila je i njujorška aukcija u kući Sotbi na kojoj je djelo Endija Vorhola “Coca-Cola ”, nastalo 1962, dostiglo cijenu od 25 miliona eura.

S druge strane, djelo njegovog savremenika Roja Lihtenštajna “Ice Cream Soda” prodato je po upola manjoj cijeni, za 12,5 miliona dolara. Pitanje koje se pojavilo kao lajtmotiv brojnih tekstova podstaknutim posljednjim vijestima je – hoće li ista umjetnička djela biti prepoznata i u budućnosti ili je njihova vrijednost tek stvar trenda i kako je uopšte procijeniti?

Jedan od razloga da se to pitamo je nepostojanje kriterijuma za vrednovanje čitavog spektra djela savremene umjetnosti. Među njima samima ogromne su razlike, krenuvši od kvantitativnih karakteristika u vidu medija u kojem su nastala do cijene koju postižu. Zanimljivo je da čak ni djelo kolekcionarima popularnog autora nije garancija da će ono postići očekivanu cijenu.

Zbog toga stručnjaci zaposleni u poznatim svjetskim aukcijskim kućama u posljednje vrijeme imaju sve veći problem s procjenjivanjem djela. Dobar primjer su za to radovi američkog umjetnika Džefa Kunsa, poznatog i kao kralja kiča. Kuns je umjetnik koji iz godine u godinu dospijeva na popise najuticajnijih ljudi svijeta umjetnosti, ali istovremeno provocira brojne negativne kritike. U novembru prošle godine na aukciji je ponuđeno njegovo djelo “New Shelton Wet/Dry Doubledecker” iz 1981. kojim je prvi put privukao pažnju javnosti.

Riječ je o trostrukoj vitrini od pleksiglasa u kojoj su identičnim rasporedom poslagani usisivači iz osamdesetih. Iz vitrine je isisan vazduh, čime je postignut vakuum. Iako je uz djelo bila priložena dokumetacija o autentičnosti, te su iz Sotbija očekivali dvostruko veće iznose, djelo je prodato za 2,4 miliona eura.

S druge strane, njegova skulptura “Balloon Flower (Blue)” postigla je na aukciji kuće Kristi cijenu od čak 12,22 miliona eura. I dok će neki Kunsa osporiti kao valjani primjer zbog njegovih radova s izraženim manjkom estetike, problem s procjenama savremenih djela seže mnogo šire, piše “The New York Times”.

Uzevši sve u obzir, stručnjaci preporučuju ulaganje u djela s početka XIX vijeka i, naravno, ona starija jer se čine kao finansijski mnogo stabilnija i racionalnija odluka. Na kolekcionarima je na kraju odluka igraju li nasigurno, slijede li trendove ili samo vole izazove.

Preporučujemo za Vas