Čitajući i listajući neke stručne sajtove po internetu jednom prilikom sam naišao na jedno zanimljivo istraživanje koje je sprovedeno u Americi.
Naime, pokazano je da velika većina pacijenata (punoljetnih) i pored sve svoje obrazovanosti doživljava i shvata procedure koje se vrše u stomatologiji na nivou 5-o godišnjeg djeteta tj. da se o njima ne razmišlja racionalno već se u velikoj mjeri upotrebljava mašta.
Nesumnjivo da je jedna od „najmisterioznijih“ procedura upravo „vađenje živca“.
Ovaj termin prije svega ne označava nikakav bolan postupak. Štaviše, što bi jedan moj profesor rekao, „stomatolozi su postali dovoljno humani da redovno daju anesteziju“, te samim tim ovaj kao i većina drugih procedura u stomatologiji mogu, trebaju biti i jesu bezbolni.
Ovaj proces zapravo označava uklanjanja oboljele ili mrtve pulpe zuba (dio zuba koi se nalazi u samoj sredini zuba).
Kako se u pulpi zuba nalazi i živac (koji je glavni „krivac“ što vas zub uopšte i zaboli) kao i krvni i limfni sudovi, to je prema toj činjenici uklanjanje pulpe označeno kao „vađenje živca“.
Najčešći uzroci, zbog čega se uklanja pulpa zuba, jeste njena infekcija koja je najčešće prenesena za neliječenog kvara zuba.
Zapravo, kvar zuba se vremenom širi i, ukoliko se ne liječi, dolazi do pulpe zuba i inficira i nju.
E sada, normalno bi bilo zapitati se „Zašto ne liječimo pulpu nego moramo odmah da je vadimo?“. Odgovor na ovo pitanje leži u specifičnom položaju pulpe zuba.
Ona se nalazi u samom zubu i okružena je sa svih strana tvrdim zubnim tkivom. Jedina komunikacija sa „ostatkom organizma“ ona ima preko jednog malog otvora na vrhu zuba kroz koji ulaze i živac i krvni sudovi. Upravo zbog toga, antibiotici koji bi se davali oralno ne mogu da postignu dovoljnu koncentraciju tj. ne mogu da se „nagomilaju“ u dovoljnoj količini u samom zubu kako bi mogli da izliječe oboljenje pulpe zuba.
Nakon uklanjanja pulpe tj. nakon „vađenja živca“ stomatolog se opredjeljuje za neku od nekoliko različitih metoda liječenja zuba, što zavisi od mnogih faktora (o kojima nećemo sada).
Svi ovi procesi imaju zajednički cilj da se prostor koji je nekada ispunjavala pulpa zuba ispuni inertnim i stabilnim materijalom koji će onemogućiti stvaranje novih infekcija. Zub se poslije toga plombira i vraća se u funkciju jednog dobrog zalogaja.
Bonus video:
