Vara me, ne vara me

Kada i zbog čega varaju muškarci a kada i zbog čega žene

Savremeni muškarci i žene podjednako su skloni preljubi i mnogi svoja kratka i usputna nevjerstva i ne smatraju velikim grijehom
253 pregleda 0 komentar(a)
odnosi, Foto: Www.shutterstock.com
odnosi, Foto: Www.shutterstock.com
Ažurirano: 29.01.2011. 11:04h

Žene su podjednako nevjerne kao i muškarci, s tim da one to ne čine više puta, poput jačeg pola: oko 22 odsto muškaraca izjavilo je da je svoje partnerke prevarilo sa najmanje tri žene, dok se brojka kod žena kreće na "samo" 15 odsto.

To su rezultati istraživanja njemačkog psihologa Ragnara Bera u kojem je ispitivao nevjerne partnere, ali i prevarenu stranu. Cilj istraživanja je bio da se utvrdi zbog čega muškarci i žene varaju, odnosno, koliko često to rade, te da li strana koja je prevarena može to da nasluti.

Vole a varaju

Oko 80 odsto ispitanih je priznalo da zapravo voli svog “zvaničnog” partnera. Ujedno, što je svojevrsni apsurd u odnosu na izjave da zapravo vole svog partnera, polovina ispitanih smatra da je vjernost - jedna od najbitnijih stavki u vezi.

Za neke je prevara sami flert, dok je većini to sam čin seksualnog odnosa. Čak 90 odsto ispitanika je priznalo da su ljubljenje i predigra čin prevare.

Istraživanje je pokazalo kako muškarci najčešće varaju između treće i šeste godine, a žene zadovoljstvo u tuđem krevetu traže uglavnom između treće i desete godine veze.

Problemi nastaju nakon treće godine

Najkritičniji period, prema tom istraživanju je sedma godina braka, odnosno ozbiljne veze, s tim što je utvrđeno da se takvi problem javljaju znatno ranije - već u trećoj godini ljubavi vrtoglavo se povećava broj prevara. Trećina prevarenih partnera je zapravo predosjećala da će se nevjera dogoditi.

Koliko god preljubnici mislili da je lako prikriti aferu, istraživanje je pokazalo kako čak 48 odsto muškaraca i 53 odsto žena osjeća da nešto nije u redu: prevarena strana slijedi svoje sumnje i počinje da špijunira partnera/ku da bi sami otkrili šta se događa njima iza leđa. U svemu, “špijunažu” olakšavaju mobini telefoni, e-mail adrese i popularne internet – stranice.

Takođe, istraživanjem je utvrđeno da će tek 30 odsto nevjernih žena partneru priznati da su bile nevjerne, dok će istinu priznati 24 odsto muškaraca.

Ne žele da priznaju

Poznati francusi psihoanalitičar Samuel Lepastije smatra da osobe često nisu sasvim iskrene kada im se postavljaju pitanja o moralu.

"Savremeni muškarci i žene podjednako su skloni preljubi i mnogi svoja kratka i usputna nevjerstva i ne smatraju velikim grijehom. Naime, u nestabilnom svijetu, u kojem danas živimo, većina ne vjeruje u apsolutnu ljubav", tvrdi Lepastije.

On je u svom istraživanju otkrio kako su među muškarcima najčešći razlozi za prevaru fizička privlačnost, frustracija zbog dugih perioda apstinencije , želja da se osjete mlađim i poželjnijim, potreba da pomire želju za uzbuđenjem i želju za stabilnišću.

Prema istraživanju tog naučnika ženski razlozi za nevjeru su, prije svega, strah da ne propusti pravu ljubav, osveta , strah da će je pregaziti vrijeme, želja da raskinu vezu koja ih sputava.

Razlozi za prevaru koji su isti kod oba pola su: nezadovoljstvo koje jedan od partnera osjeća u kriznim periodima, kroz koje svaka veza povremeno prolazi, kada u vezi postoje problemi, kada jedan od partnera nečim nije zadovoljan; potreba da ponovo steknu samopouzdanje; želja za uzbuđenjem.

Vajan: Monogamija nije prirodna

Jedna od psihološkinja koja u nevjeri ne vidi ništa sporno, Mariz Vajan, tvrdi da muškarci ne varaju supruge i djevojke zato što ih ne vole, već zato što im je jednostavno potrebno više prostora, jer nisu predodređeni da budu vjerni samo jednoj ženi.

Autorka knjige "Men, love, fidelity" (“Muškarci, ljubav, vjernost”) smatra da monogamija nije prirodna i da muškarci ne bi trebalo da budu kažnjavani zbog svojih “izleta”. Predlaže da žene nevjerstvo treba da shvate kao “oslobađajuće iskustvo” jer je ono, u stvari i dokaz ljubavi!

Da li bi se prevarene žene složile sa ovom konstatacijom, nismo sigurni, ali doktorka Vajan izričito tvrdi da vjernost nije nikakva potvrda kvaliteta neke veze. Ona tvrdi da su monogamni muževi uglavnom oni čiji su očevi bili fizički ili moralno odsutni i nisu bili tu kada su bili potrebni svojoj djeci! Dječaci su tako idealizovali funkciju oca i taj model ponašanja prenijeli na svoju porodicu, pa vjernost u tom slučaju nije dokaz ljubavi, već način da sebi udovolje i budu ispravni u sopstvenim očima. Prema njenim istraživanjima, svaki drugi muškarac i svaka treća žena bez razmišljanja bi prevarilo partnera, što nevjerstvo čini gotovo neizbježnom pojavom u svakoj vezi.