“Mali ljubavni bog” naslov je još jednog novog crnogorskog filma koji je snimljen u protekloj godini, a režiju potpisuje mladi reditelj Željko Sošić. Sošić je skrenuo pažnju na sebe još svojim debitantskim filmom “Imam nešto važno da vam kažem”, u kojem se mogla uočiti njegova naklonost ka umjetničkom filmu i osobenom autorskom izrazu. Ovaj film se izdvojio u vremenu kada je crnogorska kinematografija započela svoj put obnove time što je rađen u Dogma stilu, ali i relevantnim kritikama.
Novi Sošićev film sada čeka svoju postprodukcijsku fazu. Film je koprodukcija “Dogma studija” i “Goratona” iz Podgorice, “Kaval filma” iz Skoplja i “A Atalante” iz Ljubljane.
Glumačka postava sastavljena je od značajnih glumaca iz regiona - Nikola Ristanovski (Makedonija), Nina Violić (Hrvatska), Milan Gutović, Svetlana Bojković (Srbija), Branimir Popović, Nada Vukčević (Crna Gora). Film je sniman digitalnom tehnikom RED ONE na lokacijama u Podgorici i Ulcinju.
O filmu “Mali ljubavni bog”, kao i o životu filma u Crnoj Gori, Sošić je govorio za “Vijesti”.
Svaki od filmova koji će se prikazati ove godine izdvaja se od drugih, svi su različiti. Poznajem reditelje i znam sve scenarije. Radi se o temeljno različitim pristupima svim filmskim elementima, raznovrsnim tematskim, stilskim i žanrovskim okvirima. U tim razlikama će se sastojati najveći kvalitet ovogodišnje produkcije.
Crnogorska kinematografija zaista postoji. To mogu reći jer vidim da se uspostavio konstantan i kvalitetan odnos između filmskih producenata i Ministarstva kulture. Bez tog odnosa, produkcija je bila slučajna, povremena. Na sastanku sa producentima u decembru ministar Branislav Mićunović je izložio ideju o stvaranju filmske institucije, kakve postoje u svim državama u našem okruženju. Ostvarivanje te ideje je vrhunac našeg zajedničkog rada i obostranih napora da se ostvari konstantna filmska produkcija. To je zadatak kom se svi moramo posvetiti u 2011. godini - kaže Sošić.
On je naveo da je važna dimenzija njegovog filma emigrantska priča.
Kontekst i teme filma su pitanje rediteljske odluke. Film nije sociološka, istorijska ili politička studija. Moji likovi su smješteni u crnogorski predio, govore crnogorskim jezikom, ali moglo je i da ne bude tako. Važna dimenzija mog filma je emigrantska, postoje situacije koje izlaze iz društvenog konteksta, ali na egzistencijalistički način.
Film je, vjerovatno, jedan od najsloženijih proizvoda uopšte. Ne radi se samo o najvećem skupu različitih kreativnih poslova, nego i o komplikovanim tehnološkim procesima. Nakon završenih montaža slike i zvuka, očekuju nas kreativni i tehnološki procesi postprodukcije slike i zvuka i izrada finalnog formata filma - istakao je Sošić.
Ono što reditelj Sošić izdvaja kao najvažniji element filma, tiče se vremena.
Kada sam prvi put stao iza kamere, dok sam gledao glumce i objekte kako postoje u kadru, shvatio sam da je najvažniji element filma vrijeme. Vrijeme u licima i tijelima glumaca, vrijeme kao materija u slici, vrijeme kao trajanje emocije, vrijeme kao ritam. Film i muzika su umjetnosti vremena, a emocija postoji, ili ne postoji u posmatraču. U filmu “Mali ljubavni bog” muzika će biti spoj dva kompozitora, jednog od najznačajnijih svjetskih živih kompozitora Arvo Parta, i mladog crnogorskog kompozitora Vladimira Đurišića - navodi reditelj.
Rad na filmu podrazumijeva apsolutnu odgovornost reditelja
Kada radim na filmu, samo sam ja odgovoran za sve. I za dobar rezultat svih koji su radili, i za loš rezultat u bilo kom elementu. Takav je posao tvorca cjeline. U filmu se kombinuju i slažu različiti kreativni doprinosi, različita autorstva, različita sredstva i različita zanatska umijeća. Nijedan konkretan element od tih reditelj ne radi, ali od svih zavisi i sve ih spaja u cjelinu - zaključuje Sošić.
Kada sam prvi put stao iza kamere, dok sam gledao glumce i objekte kako postoje u kadru, shvatio sam da je najvažniji element filma vrijeme. Vrijeme u licima i tijelima glumaca, vrijeme kao materija u slici, vrijeme kao trajanje emocije, vrijeme kao ritam, kaže Sošić
Rad na filmu zahtijeva cjelovitost
Za mene rad sa glumcima počinje dok pišem scenario. Filmski proces je složen, i rad sa glumcima je samo dio tog procesa. Ako se jedan od tih djelova procesa izdvaja, favorizuje, radi u nekom posebnom stilu u odnosu na druge elemente, narušava se cjelovitost. Time se iznevjerava osnovna funkcija reditelja. Rad reditelja sa glumcima najbolje sažeto objašnjava Tarkovski: “Reditelj treba da u glumca unese pravo stanje uma, i da se uvjeri da je ono trajno prihvaćeno”.
To je vrsta tehnike, i nema skoro ništa izvan ovoga u radu sa glumcima - izdvaja Sošić i dodaje da nijedan glumac nije isti, pa se često i ovaj proces u načinu prilagođava njihovim različitostima.
Bonus video:
