NA ŽABLJAKU

Reditelj Bečanović završio snimanje filma "Jevanđelje po Jovanu"

Nedavno je završeno snimanje filma “Jevanđelje po Jovanu” u režiji Nemanje Bečanovića za koji su scenario napisali Nemanja i Aleksandar Bečanović.
118 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 12.01.2011. 12:47h

Nedavno je završeno snimanje filma “Jevanđelje po Jovanu” u režiji Nemanje Bečanovića za koji su scenario napisali Nemanja i Aleksandar Bečanović. Uloge tumače Amar Selimović, Vlado Jovanovski, Inti Šraj, Dejan Ivanić, Ana Vučković i Varja Đukić.

Film je sniman na lokacijama u okolini Žabljaka. Rađen je sa jednom od najboljih HD kamera ”Arri Alexa”, koja je najavljena kao ”smrt filmske trake” i sa fenomenalnim objektivima ”Cooke Prime S4”. Film je nastao u koprodukcijskoj saradnji Crne Gore (”Artikulacija”) i Slovenije (”Arkadena”). Producenti filma su Ivan Đurović, Sehad Čekić, Janez Kovič i Nemanja Bečanović.

Povodom filma “Jevanđelje po Jovanu” (engleski naziv je ”The Ascent”) za “Vijesti” govori mladi crnogorski reditelj Nemanja Bečanović. Po njegovim riječima, ono što ovaj film izdvaja u odnosu na filmove koje je “obnovljena” crnogorska kinematografija do sad iznjedrila, je drugačija antropološka opservacija odnosa fikcije i stvarnosti.

"Rekao bih da se on ne obraća našoj široj publici, ako možemo da govorimo da zemlja od 600.000 stanovnika ima ”širu” publiku, ali ni onima koji očekuju društveno angažovane priče. Između tržišta i politike ovaj film je odabrao neku drugačiju, antropološku opservaciju odnosa fikcije i stvarnosti, što može produkovati trajniji sadržaj nego što su to trendovi i dnevna politika", kazao je Bečanović.

Film je sinteza hičkokijanskog svjetonazora

Pokušavajući da objasni svoj rediteljski rukopis, Bečanović se poziva na neke od najznačajnijih imena istorije umjetnosti, navodeći ih kao podsvjesne uzore.

- U pokušaju da se referentno odredim u odnosu na ostale autore do nekih imena sam došao kako prije tako i nakon filma, što govori o podsvjesnom upijanju tuđih iskustava. Film je prije svega sinteza hičkokijanskog svjetonazora, vesterna Entoni Mana, prizora slikara Endrju Vajata i motiva kratkih Borhesovih priča. Moj rediteljski kredo je da film prije svega treba da postavi nezgodna pitanja, a ne da daje odgovore – ističe Bečanović.

Ako imate kraj, ostalo ide lako

Rad sa glumcima je nešto što Bečanović navodi kao najteži dio rada na filmu.

- Mislim da su nam prioriteti drugačiji. Nažalost, glumci nemaju kao kamera ili kompjuter na kojem montirate - dugme, tako da je sve stvar neke psihologije koja može vrlo lako da se otme kontroli. Zato se više oslanjam na to da likovna rješenja kadra, montažni ritam i filmska muzika ispune kadar emocijama i značenjima prije nego što je to glumačka ekspresija – rekao je Bečanović.

Njegov prvi impuls vezan za film “Jevanđelje po Jovanu” ticao se kraja filma.

- Najprije sam imao ideju za kraj filma. Mislim da je to dobra strategija: ako imate dobar kraj, ostalo će ići mnogo lakše. Međutim, pokušaj da se smisli radnja koja će dovesti do tog kraja me je dosta obeshrabrivala pa je projekat visio u vaduhu jedno tri godine. Ipak u jednom trenutku prelomite i napravite sinopsis i karaktere. Prvu ruku scenarija je napisao moj brat koji se prilično zainteresovan za priču. Nakon toga je uslijedilo nekoliko draftova gdje sam dopisao i izmjenjao nekoliko scena. Prvobitna ideja Aleksandru i meni je bila da film ne bude balcanica sa ljudima u opancima i gunjevima, već da djeluje kao neki danski protestantski film koji se dešava na selu. Ipak, svakome je jasno da je od scenarija, koji je prilično suvoparna forma koja se kao tekst neprestano opire reditelju, do filma dug put – navodi Bečanović.