Plombiranje škodi plodu

Plombiranje zuba tokom prva tri mjeseca trudnoće može da ugrozi plod - dolazi do rascjepa usne i nepca, otkrivaju norveški naučnici
182 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 01.01.2011. 00:00h

Trudnice koje imaju stomatološki problem u prvom tromesečju mogu roditi dijete sa rascjepom usne i nepca, pokazalo je posljednje istraživanje norveških naučnika.

Tokom prva tri mjeseca trudnoće, tačnije od šeste do desete nedjelje razvijaju se mozak i centralni nervni sistem.

Taj period razvoja ploda naziva se organogeneza. Kako bi se izbjegao rizik od nastanka bilo kakvog urođenog deformiteta, ljekari uvijek preporučuju ozbiljnije medicinske intervencije i liječenje tek nakon ovog perioda, posle navršenog trećeg mjeseca trudnoće.

Popravke zuba i plombiranje mogu dovesti do pojave cheiloschisis ili palatoschisis tj. nepotpunog razvoja gornje usne i nepca, deformiteta poznatog u narodu kao rasjcep usne koji se manifestuje nezatvaranjem kože gornje usne i nepotpunog razvoja gornje vilice, koji tokom intrauterinog razvoja treba da se završe do kraja trećeg mjeseca.

Ljekari tvrde da obične srebrne plombe postavljene u zub majke sadrže određenu količinu žive, tačnije oko 52% žive u jednoj plombi, te da se vremenom živa otpušta u organizam majke i tako dolazi do placente i do ploda. Alamgamske plombe pak sadrže mnogo manju količinu žive, ali je ipak sadrže

Doktor Susan London, koja je vodila tim naučnika tog istraživanja u Norveškoj, ukazala je na to da se o oralnom zdravlju mora misliti prije planiranog perioda trudnoće, te svoje zube uvijek njegovati i liječiti redovnim pregledima kod stomatologa.

Problemi sa zubima često se javljaju tek u periodu trudnoće, zbog hormonalnih promjena u organizmu trudnice i povećanoj potrošnji kalcijuma koji je potreban fetusu za normalan razvoj. U tom slučaju intervencije stomatologa treba odložiti za drugo tromjesečje trudnoće.

Studija je obuhvatila oko 570 novorođenčadi koja su rođena sa rascjepom usne i nepca, a za koje se pokazalo da su njihove majke imale u kritičnom period liječile i plombirale.

Ljekari tvrde da obične srebrne plombe postavljene u zub majke sadrže određenu količinu žive, tačnije oko 52% žive u jednoj plombi, te da se vremenom živa otpušta u organizam majke i tako dolazi do placente i do ploda. Alamgamske plombe pak sadrže mnogo manju količinu žive, ali je ipak sadrže.

Iako ovakva studija zahtijeva još mnogo istraživanja i podataka, doktor London je sigurna u podatke koje je do sada obradila.

Ona je savjetovala žene koje planiraju trudnoću da brigu o zubima vode svakodnevno i da sve probleme koje eventualno imaju riješe prije trudnoće ili da popravku i plombiranje zuba odlože za period u kom će takva intervencija biti najmanje štetna za plod.

U svakom slučaju, naglašava London, svaka trudnica obavezno u vezi toga mora da se konsultuje sa svojim ljekarom-ginekologom.

Bonus video: