38. Međunarodni Salon knjige, Pariz knjiga koji je po novoj, skraćenoj verziji trajao samo četiri dana i na kome je Rusija bila počasna zemlja, upravo je završen. Ideja je bila da se to shvati kao privilegija te da se ponovo otkrije velika ruska književnost, osobito ona savremena.
Specijalno pozvani grad je bio Sharjah, iz trećeg emirata po veličini u UAE, koga je UNESCO izabrao za “glavni grad knjige 2019. godine”. U Paviljonu Afričke književnosti bilo je zastupljeno deset zemalja (jer se on ovoga puta otvorio prema Karibima i Pacifiku), a sve ukupno bilo je 1200 izlagača iz 50 zemalja iz cijelog svijeta i 3000 pisaca! A prosto je nevjerovatna brojka od 30.000 učesnika u raznim razgovorima, raspravama, promocijama… Bila su organizovana čak i dva prava lažna sudska procesa, jedan se ticao čuvenog ljenjivca i strip junaka Gastona Lagafa, da li mu treba dati otkaz, a drugi, mnogo ozbiljniji, odnosio se na pitanje da li je Ana Karenjina kriva?
Posljednjih godina Salon je stalno uvećavao broj promocija i rasprava, pa su neke scene i tribine dobile i nova imena i još raznovrsniju primjenu. Na njima je posebna pažnja bila ukazana policijskim romanima kao i potpuno novoj sceni namijenjenoj young adulte publici. Osim mladih čitalaca i ljubitelja stripa, koji su uveliko osvojili svoj prostor na ovom salonu, organizatori su posebno zadovoljni prisustvom regionalnih izdavača na ovako važnoj kulturnoj manifestaciji.
Među najvažnijim društvenim, ne strogo književnim temama, posebno je bilo riječi o nasljeđu Pobune iz 68. godine, odnosu žena i muškaraca i kako spriječiti nasilje…
Na salonu se, po običaju, dodjeljuju i neke nagrade, kao i bonovi za čitanje, jer je posebna tema bila kako održati i podstaći naviku čitanja - ovdje se smatra da su veliki čitaoci oni koji pročitaju više od 20 knjiga godišnje. Između dva Salona cifra ukupnog obrta u francuskom izdavaštvu smanjena je za 1,1 %, što još nije alarmantno, ali je opominjuće, jer ukazuje na strahovitu borbu koju izdavači vode nekad za goli opstanak, a nekad za napredak. Tako 165.000 posjetilaca Salona knjige (misli se na one sa plaćenim ulaznicima) ipak znače neko ohrabrenje, jer je to 7 %više nego prethodne godine, ali još uvijek daleko od zacrtanog cilja od 200.000 posjetilaca!
Bilans Salona je veoma pozitivan, osim bojkota ruskog štanda od strane francuskog predsjednika Emanuela Makrona, što je razumljivo izazvalo mnoštvo negodovanja, na šta ćemo se posebno osvrnuti. Pisci su opet bili pravi junaci, redovi su ponekad izgledali beskrajni, kao i samo čekanje, ali je u ovom svijetu lažnih veličina i sumnjivih medijskih idola obožovanje pisaca neka vrsta utjehe da nije sve izgubljeno, jer među onima koji su bili cilj i svrha tih redova bilo je i dobrih!
Posljednjih godina francuski mediji, naročito radio, emituju programe direktno sa Salona. Tako su i sami postali još jedna scena koju rado posjećuju izdavači i njihovi autori. Salon je sačuvao duh svetkovine, a literaturi dao mjesto u srcu epohe.
A pohvala za sve ipak pripada izdavačima, jer oni su zaslužni što u Francuskoj knjiga na papiru i dalje i uporno opstaje, što je za razliku od nekih velikih, posebno anglosaksonskih zemalja, elektronska knjiga naravno prisutna, ali bar još neko vrijeme ne prijeti da potpuno ovlada tržištem i duhom ljudi. A potom i knjižarima, jer ovo je itekako i njihova svetkovina, oni su takođe veoma zaslužni što ovdje opstaju klasične knjižare, one gdje se knjige mogu uzeti u ruke, prelistavati i osjetiti, a ne samo hladno i poslovno naručiti kao puki objekat. U odnosu na Veliku Britaniju, u posljednjih desetak godina, Francuska je sačuvala skoro dva puta više tih mjesta o kojima će se jednom govoriti s nostalgijom, a koje se zovu knjižara.
Po običaju, zemlja kojoj se ukazuje počast ima veliki, skoro uvijek i najveći štand na Salonu. Još iz daljine se moglo vidjeti da je Ruski izložbeni prostor stvarno najveći, kao i fotografije velikih pisaca: posebno su se isticali Ivan Turgenjev, kome je dvjesta godina od rođenja, i Aleksandar Solženjicin, vijek od rođenja. A tu je još cijela plejada ruskih velikana: Marina Cvetajeva, Bela Ahmaduljina, Aleksandar Blok, Boris Pasternak, Josif Brodski… A okolo okean knjiga na ruskom i na francuskom jeziku. Sve su to nova izdanja od kojih je teško izdvojiti samo nekoliko. Ipak, potpisnici ovih redova su se odmah zadržali na romantičnoj hronici na ruskom Borisa Meserera, posvjećenoj njegovoj supruzi, pjesnikinji i borcu za slobodu Beli Ahmaduljinoj, pod dirljivim naslovom Belin trenutak. Bela i Boris, kod kojih se skupljala moskovska i zapadna elita šestedesetih i sedamdesetih godina, gdje je nastao poznati almanah Metropol, časopis zbog koga je stradalo mnogo pisaca, kao Andrej Bitov, Vasili Aksjonov, Fadilj Iskander, Viktor Jerofejev…, kao i sam Meserer.
Organizaciju te manifestacije pripremio je Institut prevoda. Učestvovalo je 38 savremenih ruskih pisaca od kojih je većina poznata francuskim čitaocima, čije su mnoge knjige prevedene. Mnogi od njih su dobitnici značajnih ruskih nagrada i članovi žirija nagrade za književnost Jasna Poljana. Učestvovali su Zahar Prilepin, Narin Abgarjan, Pavel Basinski, Jurij Bujda, Aleksej Varlamov, Evgenij Vodolaskin, Roman Senčin, Aleksej Ivanov, Sergej Šargunov, Guzel Jahinja, Andrej Gelasimov, Olga Gromova, Vasilij Golovanov, Marina Stepanova, Aleksej Makušinski, Jevgenij Bunimovič…
Okrugli stolovi, diskusije i predstavljanje novih knjiga nijesu se ograničili samo na vrijeme salona, jer Institut prevoda se založio ovih martovskih dana da se taj program raširi na što je moguće više raznih intelektualnih prostora, kao na Turgenjevu kuću u Buživalu, mjesto kraj Pariza, kulturno-duhovnom centru u Parizu na obali Sene i ruskom centru nauke i kulture, Kulturnom centru Pompidu i Nacionalnoj biblioteci. Proslaviće se sto godina od rođenja Aleksandra Solženjicina, 150 od rođenja Maksima Gorkog. Solženjicinu će biti posvećen i okrugli sto u ruskom predstavništvu u UNESKO-u u Parizu. A poslije salona, književna Rusija će biti gost velikih francuskih gradova kao Bordo, Strazburg, Marselj… Saopšteno je da se pokreće Ruska biblioteka u sto tomova na francuskom jeziku koja je već u radu u saradnji Instituta slavista na Sorboni i francuskih izdavača. Sve će te knjige biti s predgovorima i komentarima poznatih filologa.
Ako u Francuskoj nesumnjivo postoji i stalno raste neki nejasni strah od jake Rusije, isto tako postoji istinsko divljenje prema svemu što je ruska kultura i umjetnost. Ali ono što čini veći dio Francuza, naročito oni kojima je kultura na prvom mjestu, na žalost ne čini njihov predsjednik Makron. Prilikom svečanog otvaranja ovogodišnjeg Salona on je zaobišao veliki ruski štand i počasne goste svoje zemlje, u znak solidarnosti sa Velikom Britanijom u aferi koja ovih dana potresa odnose između Zapada i Rusije.
(Kraj u narednom broju)
Bonus video:
