ARHITEKTURA

Nepretenciozno, lako, pozitivno

Pobjednički koncept Rogine djeluje baš kako treba. Pogotovo u kontekstu činjenice da Venecija definitivno nije mjesto gdje treba pretjerivati
52 pregleda 6 komentar(a)
Arhitektura, Foto: Privatna arhiva
Arhitektura, Foto: Privatna arhiva
Ažurirano: 17.03.2018. 19:26h

Zaboravih da vam se pohvalim da sam svojim prisustvom uveličao i konferenciju za štampu - ili press-konferenciju, ako vam je tako draže - povodom objavljivanja rezultata Međunarodnog konkursa za koncept i sadržaj crnogorske postavke na 16. Međunarodnoj izložbi arhitekture - Bijenale u Veneciji - 2018. godine (vernisaž 24. i 25 maja).

Rezultati Konkursa su objavljeni 14. februara - prije mjesec i kusur dana - a pomenuta konferencija je bila upriličena dan kasnije, 15. februara. Novinari su bili u prilici da postavljaju pitanja Sonji Radović Jelovac, kustosici crnogorske postavke na ovogodišnjem Bijenalu arhitekture i predsjedinici devetočlanog Žirija koji je ocjenjivao konkursne radove (riječ je o 42 rada, vjerovali ili ne) i donio odluku o autoru koncepta i sadržaja naše postavke, te Dušanu Vuksanoviću, komesaru našeg nastupa na predstojećem Bijenalu arhitekture i članu Žirija, i Petru Ćukoviću, članu Žirija.

Najavljeno je bilo i prisustvo gospođe Dragane Čenić, generalne direktorice Direktorata za planiranje prostora pri Ministarstvu održivog razvoja i turizma, ujedno i članice Žirija - ali se ona, nažalost, nije pojavila na konferenciji za štampu (zbog, kako rekoše, prečih obaveza) - što mi nije lako palo, moram priznati, jer sam imao spremljeno jedno dobro pitanje - baš za nju. Sumnjam da joj je prenijeto to pitanje, uprkos mom urgiranju.

Moram da primijetim, takođe, da se niko od autora koji su poslali svoje predloge na Međunarodni konkurs za koncept i sadržaj crnogorske postavke nije pojavio na press-konferenciji - osim mene. Ne znam da li je razlog u terminu održavanja konferencije - radni dan, 10:00 sati - ili u nečemu drugom, ali stoji da je panel diskusija povodom raspisivanja Konkursa - koja je bila upriličena 26. januara u multimedijalnoj sali MORiT, na istom mjestu gdje je održana i press-konferencija - bila dobro posjećena (potražite fotke na adresi mrt.gov.me ako mi ne vjerujete). Obzirom na čitav set najnevjerovatnijih komentara i pitanja koja su mi upućivana internim kanalima nakon što je objavljeno da će tim Krešimira Rogine predstaviti Državu CG na predstojećem Bijenalu arhitekture, očekivao sam - iskreno - da će se još neko od autora pojaviti na press-konferenciji - i da će insistirati na pojedinim momentima vezano za organizaciju, sprovođenje i žiriranje Konkursa - upravo kroz dijalog sa predsjednicom i članovima Žirija.

Kako bilo, stoji da su se domaći autori spremno odazvali na otvoreni Konkurs - na poziv da predlože koncept i sadržaj crnogorske postavke - ali niko, izgleda, nije bio voljan da se javno eksponira komentarima i pitanjima na press-konferenciji. Pitanje je, sa druge strane, što bi se desilo da je umjesto press-konferencije upriličena još jedna panel diskusija – da li bi se pojavili autori - i da li bi neko od autora pokušao da stavi pod znak pitanja pobjednički koncept. U svakom slučaju, od trenutka kada je pobjednički koncept dat na uvid javnosti - od trenutka kada se pojavio na Internet stranici mrt.gov.me - bilo je to 21. februara - nije više bilo komentara i pitanja. Što se, otprilike, poklapa sa mojim ranije iznijetim stavom da bi bilo vrlo teško prebaciti nešto konkretno pobjedničkom konceptu.

Inače, poslao sam link na pobjednički koncept Krešimira Rogine i njegovog tima na dvadesetak adresa prijatelja i kolega – što u Beogradu, što u Zagrebu - i komentari su bili vrlo afirmativni. Ako bi trebalo u tri riječi sumirati utiske o konceptu predstavljanja Crne Gore - do kojih sam došao putem mini-ankete - onda bi to bile riječi: nepretenciozno, lako, pozitivno - baš kako treba. Pogotovo u kontekstu činjenice da Venecija definitivno nije mjesto gdje treba pretjerivati - Bijenale arhitekture nikako nije manifestacija koja trpi teške narative.

Prije prvog pitanja koje sam postavio na press-konferenciji dao sam - kao neko ko se i kontinuirano i pasionirano bavi temom crnogorskog prisustva na Bijenalima arhitekture u Veneciji - kratki rezime naših nastupa.

Ne bih vas davio tom pričom - ali postoji mogućnost da među čitalačkom publikom postoji barem jedna mlada arhitektica – mnogo mlada, mnogo slatka - koju zanima ta priča.

Dakle, prvi nastup smo imali na IX Bijenalu arhitekture 2004. godine (Kurt W. Forster, Metamorph - Slobodan Selinkić, Montenegrin Eco-logic Lab). U to vrijeme smo živjeli u tzv. Državnoj zajednici Srbija i Crna Gora - ali smo ipak nastupali samostalno - kao Crna Gora - što će reći da Srbija nije imala nikakvog upliva. Kao što ni naš nastup, uprkos visokim ambicijama, nije imao nikakvog upliva na dešavanja na međunarodnoj arhitektonskoj sceni - što će reći da nije bio zapažen, ni na koji način.

Država Crna Gora je prvi nastup imala na XI Bijenalu arhitekture, 2008. godine (Aaron Betsky, Out There: Architecture Beyond Building - Goran Radović, komesar & Aleksandar Keković, autor postavke, From the Arsenal to Porto Montenegro). Pet crnogorskih ministara je uveličalo svečanost otvaranja crnogorske postavke svojim prisustvom - računajući i Branislava Mićunovića, ministra kulture, koji je otvorio postavku - što je rekord koji teško da će biti oboren u dogledno vrijeme. Inače, slavili smo činjenicu da je pao zid Arsenala (Mornaričko-tehnički remontni zavod “Sava Kovačević” u Tivtu) i da kreće izgradnja nautičko-turističkog i stambenog kompleksa Porto Montenegro - uz pripadajuću marinu, svakako. Na stranu što smo se oglušili o poziv direktora XI Međunarodne izložbe arhitekture - Bijenale u Veneciji - koji je insistirao na arhitekturi s onu stranu građenja (izvan samog čina građenja) - upravo slaveći par exellence graditeljski, odnosno razvojni poduhvat. Naredne, 2009. godine, nisu izostala ni zajednička Trinaestojulska nagrada - Radoviću, Kekoviću i Slavici Stamatović.

Sljedeća dva crnogorska nastupa na Bijenalima arhitekture - 2010. godine (Kazuyo Sejima, People Meet in Architecture – Goran Radović, Places for Re-encounters - Recycling the Space) i 2012. godine (David Chipperfield, Common Ground – Rifat Alihodžić, Go Beyond) - nisu vrijedna pomena - nadam se da se slažemo oko toga – i da obrazloženje nije potrebno. Treba pomenuti i da je od 2012. godine nadležnost nad crnogorskim predstavljanjima na Bijenalima arhitekture od Ministarstva kulture preuzelo Ministarstvo održivog razvoja i turizma.

A onda na scenu stupa Dijana Vučinić. Njen prvi nastup, 2014. godine (Rem Koolhaas, Fundamentals - Dijana Vučinić, Simon Hartmann, Ilka & Andreas Ruby, Nebojša Adžić, Treasures in Disguise) predstavljao je bitan odmak od dotadašnje prakse predstavljanja CG na Bijenalima arhitekture u Veneciji u režiji Arhitektonskog fakulteta - pogotovo u segmentu publiciteta. Gospođa Vučinić je ozbiljno podigla standarde 2014. godine, da bi 2016. godine (Alejandro Aravena, Reporting from the Front - Dijana Vučinić, Project Solana Ulcinj) opet potvrdila svoje standarde. Dakle, moje prvo pitanje je bilo...

OK, za naredni broj sam spremio jednu PG pričicu, a zatim opet o crnogorskoj postavci na predstojećem Bijenalu arhitekture u Veneciji.

Preporučujemo za Vas