"BUDVA IDEALAN GRAD ZA PERVERZNOG PISCA"

Radulović: Ne postoji nijedan roman koji nije politički

Radulovićevu knjigu „Po rubovima teksta“ otvara esej „Čekajući knjige sa carine“ u kome autor kritički tematizuje čitanje Njegoševe poezije
131 pregleda 0 komentar(a)
promocija romana Dragana Radulovića, Foto: Vuk Lajović
promocija romana Dragana Radulovića, Foto: Vuk Lajović
Ažurirano: 04.04.2019. 23:52h

Nikada ništa nisam napisao, a da nije bilo politički motivisano i nadam se da neću. I ova knjiga eseja „ Po rubovima teksta“ vidjećete da je politički motivisana. Bože moj, šta ćemo, riječi su profesora, kniževnika i filozofa Dragana Radulovića, koji je preksinoć u organizaciji Narodne biblioteke Budve promovisao novu knjigu „Po rubovima teksta“ koju je izdala ova ustanova kulture.

Knjigu "Po rubovima teksta" otvara esej "Čekajući knjige sa carine" u kome autor kritički tematizuje čitanje Njegoševe poezije, pogotovo „Gorskog vijenca“. Potom slijede eseji: „Opomene i upozorenja Danila Kiša“, „Antropološki pesimizam Mihaila Lalića“, zatim „Jeretičke linije Čeda Vulevića“ - esej o još jednom crnogorskom klasiku kojemu, kako autor ističe uuvodu „književna slava za života nije bila posebno naklonjena“. Slijede esej „Književne delicije Alberta Goldsteina”, zatim „Misterij proze Mirka Kovača“, „Građansko iskušavanje države Dragutina Lalovića“ i na kraju „Mišljenje i viđenje Vladimira Vukićevića“.

U razgovoru sa dr Predragom Zenovićem koji je dao svoj prikaz nove knjige, Radulović je ponovio da, ako iko malo pažljivije pogleda, on nije do sada ništa objavio i napisao, a da „debelo nije bilo ozbiljno natopljeno politikom“.

"Kod nas je problem što mi politiku razumijemo, a ti si nosiš transparanet ‘Živio DPS’. Mislim? U mojim knjigama, ako pišete dramu „Pejzaž do pakla ili propast kuće Marinkovića“ koja tematizuje Budvu i ovo graditeljstvo, vi ne možete, a da ne primijetite da su akteri svega ovoga užasa proizašli iz određenih političkih staklenika. To što ja ne uzimam tri slova skraćenice, nego opisujem kontektst unutar kojeg se ti lišaji i mahovine razvoijaju, to je sasvim druga stvar“, naglašava Radulović

Na pitanje da li političko može da ugrozi ono potesko i spisateljstko, Radulović smatra da ne može, nego mu daje veoma bitnu komunikativnu, epistemološku, saznajnu dimenziju.

"Smatram da ne postoji nijedan roman koji nije politički. Nikada nisma napisao ništa, a da nije bilo motivisano nekom ličnom, malom, smiješnom, beznačajnom pobunomprotiv nečega. Pa, možda samo nešto mene smeta, ali iako je pobuna u svakom slučaju je politička. Zašto je politička? Zato što je upućena ljudima. Sve je lijepo i fino dok sjedim doma, psujem Boga, narod, države, neke apstrakcije, nevidjive, bez lica, sasvim druga stvar postaje kada ja nešto napišem, pa čak i objavim, pa to krene među ljude. Istog trenutka postaje politička stvar“, kazao je Radulović.

Ističe da ne vjeruje u istine estetike.

"Ne vjerujem u istine koje neće biti epistemološki kontrolisane, koje neće biti logične, koje neće biti podvrgnute kriterijumima nauke. Umjetnici kažu da dosežu neke istine, ali mi u tim istinama možemo da uživamo estetski, ali ih ne možemo koristiti epistemološki“, navodi Radulović.

Prema njegovim riječima, umjeriti nešto da ne bude ni previše, ni premalo, nego tačno onoliko koliko treba, je talenat, dar i forma, ali i jedan od osnovnih elemenata dobrog umjetničkog djela.

"A bogami i političkog i pravnog i ekonomskog i poslovnog i ne znam kakvog još. Naći mjeru, sve ostalo zavisi od gomile pročitanih knjiga, od želje da učini nešto, od strasti. To ne trebamo zaboraviti. Hegel fino kaže: ‘Ništa veliko nije stvoreno bez strasti’, ali on to kaže za istoriju. Ali to vrijedi za bilo koju ljudsku aktivnost“, smatra on.

A za to kome pripadaju pisci, Radulović kaže da je najluđe i najtvrđe pitanje ovih nesretnih prostora.

"Ako pisci već ne pripadaju sebi, ne pripadaju svojim čitaocima, pripadaju onda kulturama. Kultura je konstrukt, kultura se pravi. Kulturu prave ljudi koji rade u kulturi i zalažu se za neke kulturne vrijednosti“, ističe Radulović.

Budva je idealan grad za perverznog pisca 

Upitan kakva je Budva kao literarni motiv u koji je smjestio sva svoja djela, Radulović je odgovorio da nema romana bez grada.

"Jednostavno ne postoji. Roman ne postoji bez politike, bez istorije, bez grada. Meni je Budva odlična, ja je obožavam, izmišljena je. Ovo je loš grad za građanina, ali za perverznog pisca kakav sam ja, je idealan“, kazao je Radulović.

Bez čitanja Kiša i Lalića nema razumijevanja Njegoša

"Njegoševski spjev o slobodi, uz Kišove opomene o totalitarnim jakobinskim borcima za slobodu prirodno se završava Lalićevim Pejom Grujevićem za kojeg nema bolje 'kuće od zatvora'. Prosto, u 21 vijeku, i to Radulović pokazuje, bez čitanja Kiša i Lalića nema ni cjelovitog razumijevanja Njegoša. Cijeli se estetsko-etičko-politički imaginarij kroz koji Radulović iskušava velika imena našeg kulturnog života, nedovoljno priznata, poznata ili zaboravljena, sastoji od jednostavne filozofeme: da nam je ljudsko biće prva i poslednja svrha, a ljudska patnja, ta tajna Simona Čudotvorca, istinskom piscu i misliocu najveća briga”, naglasio je dr Zenović u svom prikazu novog romana Dragana Radulovića.