Pijanista Amir Džaković nastupio je sinoć na Velikoj sceni Kulturno-informativnog centra “Budo Tomović”, a na repertoaru su se našla djela iz ciklusa „Godine hodočašća“ poznatog mađarskog kompozitora i pijaniste Franca Lista. Tako je publika imala priliku da čuje djela „Mislilac“ (Il penseroso), „Vjenčanje“ (Sposalizio), „Zvona Ženeve“ - Nokturno (Les Cloches de Geneve - Nocturne), „Vodoskoci u Vili d’Este“ (Les Jeux d’Eau a la Villa d’Este), „Petrarkin Sonet 104“ (Sonetto 104 del Petrarca), „Dolina Obermana“ (Vallee d’Obermann) i „Posle čitanje Dantea“ (Apres une lecture du Dante - Fantasia quasi Sonata), a na pitanje zašto je baš za predstavljanje podgoričkoj publici odabrao iskljućivo kompozicije Lista, Džaković za “Vijesti” kaže:
“S obzirom na to da ranije nijesam svirao mnogo Listovih djela, ovaj ciklus je za mene predstavljao izazov. Program koji je publika imala priliku da čuje je ujedno i dio umjetničkog projekta sa kojim sam doktorirao na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. Od velikog broja kompozitora čija sam djela svirao, nakon pomenutog istraživačkog rada, List će ostati kompozitor kome ću se rado vraćati”, ispričao je Džaković koji je jedan od najreprezntativnijih i najperspektivnijih albanskih pijanista svoje generacije.
Za klavir je napisan veliki broj djela, pa često pijanistitima nije lako da odaberu repertoar koji će izvesti.
“Ne mislim da je zbog velikog broja kompozicija pisanih za klavir teško odabrati djela koja ću odsvirati, već je teže osmisliti program koji ima smisao i koncept. Klavirski repertoar na našim prostorima i po svijetu je dosta ograničen, drugim riječima, sviraju se samo određena djela i ponavljaju se neprestano. Zbog toga mislim da je zadatak svakog od nas da istražuje programe koji donose nešto novo ili drugačije”, smatra Džaković. Estetika njegove interpretacije je rezultat kompleksnih kombinacija stila, energije, virtuoziteta, kao i raznih uticaja iz različitih oblasti umjetnosti, a ovaj muzičar, pored uspješne karijere pijaniste, zaposlen je kao redovni profesor na Univerzitetu u Skadru i gostujući profesor na Univerzitetu umjetnosti u Tirani. I pored brojnih obaveza koje ima kao profesor, kako kaže, stigne da spremi repertoar za koncerte.
“Otkad sam počeo da nastupam kao pijanista, bez obzira na obim posla i obaveze, postojalo je vrijeme u toku dana koje sam svakodnevno odvajao za vježbanje, pa tako i danas. Kada volite to što radite, uvijek ćete naći način da se istom i posvetite”, poručuje Džaković.
U Skadru, gdje je rođen, stekao je osnovno i srednje muzičko obrazovanje. Osnovne studije klavira na Muzičkoj Akademiji na Cetinju, završio je u klasi profesora Vladimira Bočkarjova, dok je magistarske studije polagao na Institutu Lemens u Luvenu u Belgiju, u klasi poznatog američkog pijaniste Alana Vajsa. Doktorirao je na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu, u klasi profesora Aleksandra Serdara. Tokom školovanja imao je zapažene rezultate, pohađao master kurseve, a smatra da mu je sve to pomoglo da uspije kao pijanista.
“Jeste bitno, ali ne i presudno. Formula za uspjeh ne postoji. Lično vjerujem da uz želju za bavljenjem ovim poslom i veliku upornost, bez obzira na poteškoće, uspjeh neće izostati”, siguran je Džaković.
Pristup ovom pozivu treba da bude način života
Dosta mladih ljudi se na početku školovanja odlučuje upravo za klavir, no velika većina upravo zbog velikog broja sati vježbanja na kraju odustane. Sagovornik “Vijesti” smatra da su i talenat i rad veoma bitni faktori, pri uspjehu u klasičnoj muzici. “Talenat je svakako bitan i na počeku ima veću ulogu, dok je kasnije ulaganje truda i vježbanje od presudnog značaja. Kao i u svakom poslu, bitno je ostati istrajan. Ova profesija nije kao druge, u kojima se rezultati uočavaju odmah nakon unesenog truda. To je da želja za umjetničkim istraživanjem i izražavanjem mora biti veća od žudnje za uspjehom i nekim priznanjem. Samim tim, smatram da pristup ovom pozivu treba da bude način života, a ne samo težnja ka uspjehu”, rekao je Džaković.
Bonus video:
