Kako je Luj Armstrong preživio špansku groznicu

U pitanju je jedna od najsmrtonosnijih pandemija ikad koja se pojavila na kraju Prvog svjetskog rata, uzrokujući smrt oko 50 miliona ljudi
639 pregleda 0 komentar(a)
Luj Armstrong, Foto: Luj Armstrong
Luj Armstrong, Foto: Luj Armstrong

Kada je počela globalna kriza sa koronavirusom, mnogi su se podsjetili sličnih događaja kada su pandemije mijenjale svijet u kojem se živjelo, između ostalog i epidemije tzv. španske groznice.

U pitanju je jedna od najsmrtonosnijih pandemija u istoriji čovječanstva koja se pojavila na kraju Prvog svjetskog rata i u tri talasa se širila planetom, uzrokujući smrt oko 50 miliona ljudi.

Kultni američki džezer Luj Armstrong morao je za života da se bori sa mnogim nedaćama - rođen je u siromaštvu u Njuorleansu 1901. i odrastao tokom najbrutalnijih godina segregacije na jugu Amerike, a za života je svjedičio Prvom i Drugom velikom ratu, turbulentnim 60-im, Velikoj depresiji, ali i španskoj groznici.

Kulturni web portal "Open Culture" prisjetio se Armstrongovih pisanija vezanih za pomenutu pandemiju 1918, koja su se našla u knjizi "Satchmo: My Life in New Orleans".

Muzičar koji je robusnog zdravlja imao 17 godina kada se bolest pogodila njegove krajeve sjeća se da su gradske vlasti hitro reagovale.

"Uz pristanak gradonačelnice Martin Berman i blagoslov države sve škole su zatvorene, crkve, bioskopi i ostala mjesta za zabavu, zabranjena su okupljanja poput sportskih događaja i javnih sahrana i vjenčanja.

Sve to je teško pogodilo muzičara koji je tad bio nesiguran hoće li se Svjetski rat ikad završiti.

"Svi su nekako podnosili to, osim mene, zato što sam se uvijek bavio fiičkim aktivnostima, što mi je pomagalo da se izborim sa bolestima", napisao je Armstrong.

Kakve god vježbe da je radio, izgleda da mu je pomoglo, jer bez obzira na sve nije se plašio da bude izložen virusu, već je brinuo o bolesnima, budući da su sve bolnice, čak i one koje su primale crnce za pacijente, bile prenatrpane.

"Taman kad su vlasti planirale da opet puste ljude da se okupljaju, zatvoreni smo još žešće. To me natjeralo da prihvatam bilo kakve poslove. S obzirom da su svi patili od ove groznice, morao sam da radim i da glumim doktora za svakoga iz moje porodice i prijatelja iz komšiluka. Rekao bih da sam odradio dobar posao", istakao je Armstrong.

Bonus video: