"Ne kažem zbogom" Borisa Akunjina

Romani o junaku detektivu, ruskom džentlmenu Grigorija Čhartišvilija su za pet godina prevedeni na više od 30 jezika
238 pregleda 1 komentar(a)
Grigorij Čhartišvili (NOVINE)
Grigorij Čhartišvili (NOVINE)
Ažurirano: 09.02.2018. 12:06h

“Danas je izašao posljednji roman iz fandorinske serije - 'Ne kažem zbogom' - tačno dvadeset godina nakon objavljivanja 'Azazela'. Prvi roman sam napisao za šest sedmica, ne prekidajući svoj glavni posao i sve ostale stvari. Potonji mi je pao mnogo teže. I Erast Petrovič i ja smo se mnogo promijenili. Sada se čitatoci opraštaju od njega. Ja ne. Zato i ovakav naslov”.

Ova objava osvanula je juče na Fejsbuk stranici cijenjenog filologa, japanologa i književnog kritičara Grigorija Čhartišvilija, književnoj publici širom svijeta poznatijeg pod pseudonimom Boris Akunjin.

Čhartišvili je otac književnog junaka Erasta Fandorina, detektiva, ruskog džentlmena čiji je život i avanture opisao u 15 knjiga: romana, zbirki priča i u jednoj drami. Za samo pet godina, romani su bili prevedeni na više od 30 jezika i Čhartišvili je zauzeo nesporno majstorsko mjesto pored Aleksandra Dime oca i ser Artura Konana Dojla.

Svaki roman je napisan u drugačijem maniru - uvodni “Azazel” je romantična avantura, “Turski gambit” je špijunski triler smješten u doba rusko-turskih ratova, “Levijatan” podsjeća na Agatu Kristi... Nekoliko njih je ekranizovano.

Poznata je anegdota o tome kako je književnik počeo da piše krimi romane da bi zabavio svoju ženu.

“Bili smo u metrou, ona je čitala detektivski roman, a ja sam primijetio da je knjiga umotana u korice tako da ljudi ne mogu da vide šta čita. Željela je da misle da čita nešto intelektualno. Tada mi je palo na pamet da neko mora da napiše detektivski roman koji se dame poput moje žene neće stidjeti da javno čitaju”, objasnio je Čhartišvili.

Osim detektivskih romana, Čhartišvili je autor knjige “Pisac i samoubistvo”, posvećene istraživanju jednog od najdramatičnijih problema čovječanstva. Istražujući istorijski, pravni, religiozni, etički, filozofski, kao i druge aspekte “najgoreg od svih grehova”, knjiga naročitu pažnju posvečuje sudbinama pisaca-samoubica, ne samo zato što pisce svrstava u takozvanu grupu “povećanog suicidalnog rizika”, već i zato što je homoscribens najpogodniji za opis odlika homo sapiensa. Posljednji dio knjige - Enciklopedija literaturicida - sadrži 363 biografske odrednice o piscima koji su dobrovoljno napustili život. Među njima ima i autora sa naših prostora.

Pseudonim koji je autor sebi izabrao na japanskom znači “loš momak”, a asocira i na Bakunjina, poznatog revolucionara, filozofa i anarhistu iz 19. vijeka.

Nakon aktivnog društvenog i političkog angažmana od 2011. do 2013, Čhartišvili je napustio je Rusiju 2014. godine, s objašnjenjem da je “uvjeren da aktuelni politički moćnici, koji su sada na vlasti, vode moju domovinu u propast. Stoga na njih gledam kao na moje neprijatelje”. Živeći između Francuske i Londona, trenutno radi na “Istoriji ruske države”.

Bonus video: