"Nije lako biti mlad umjetnik u Crnoj Gori"

"Onaj ko se bavi umjetnošću je svjesniji, budniji, više gospodari svojom sudbinom i uspijeva da se otrgne uticaju zajedničkih dogmi"
513 pregleda 2 komentar(a)
Vučić Ćetković, Foto: Nikola Pejović
Vučić Ćetković, Foto: Nikola Pejović
Ažurirano: 10.01.2018. 15:29h

Mladi crnogorski slikar bogatog iskustva, Vučić Ćetković, zabilježio je još jednu uspješnu godinu. Tokom 2017. više puta je izlagao i boravio u inostranstvu kako bi se usavršavao, a i predstavio sebe i Crnu Goru. U Podgorici je imao izložbu “Lentos”, nakon koje je nastavio sa rezidencijalnim boravkom u Austriji. Po povratku u Crnu Goru govorio je za “Vijesti” o značaju usavršavanja u inostranstvu, ali i o statusu mladih umjetnika kod nas, pa i o svom izrazu u umjetnosti... Kaže da nije lako biti mladi umjetnik u našem društvu.

“Prije svega, želio bih da naglasim da nije lako biti mladi umjetnik u Crnoj Gori, počinjati od početka i boriti se sa brojnim preprekama koje postoje u našem društvu. Likovna umjetnost nije jeftina u smislu tehničkih ulaganja, organizovanja izložbi koje su presudno bitne u razvoju karijere, da ne govorim o podvizima izlaganja u inostranstvu, ponekad i borbe sa predrasudama, pogotovo ako nijeste akademski slikar, sujetama i osporavanjima”, istakao je on.

Ćetković je dodao i da je umjetničko tržište nestabilno, malo i ograničeno, a sve to dodatno je otežano jer ne postoje zakonitosti koje ga regulišu a ni država ne ulaže dovoljno.

“Poslovi su nestalni i nemoguće je predvidjeti kada će se desiti. Podrška države gotovo da ne postoji, a i u situaciji kada postoji privilegije, u velikom broju slučajeva, uživaju oni koji se prave da im do njih nije ni stalo, i to na bazi kriterijuma koji mnogima nijesu baš jasni. U tom smislu, mladi umjetnici su prepušteni sami sebi trudeći se da budu što aktivniji i što ekspeditivniji u pronalaženju svojih mogućnosti u kojima bi se mogli i oprobati i nešto zaraditi. Ovo su sve dobronamjerne kritike i neka realna zapažanja, ne bih želio da plasiram defetizam i bojim sve u crno”, poručio je on.

Iako stvarnost ne prekriva najtamnijom bojom, crna je posebno česta na njegovim djelima. To je posebno zapaženo bilo na posljednjoj izložbi u Podgorici. Njegovi radovi su, osim što nastaju kao ciklus, povezani i dosljednošću njegove vizije i emocija. Iako motive pronalazi u realnom, njegov izraz je, kaže, apstrakcija.

“Apstrakcija je moj izraz. Iako djeluje da nastaje brzo i u dahu, duboko se promišlja. Često nastaje nanoseći sloj po sloj u potrazi za konačnim rješenjem. Volim da radim sa bojom, i u zadnje vrijeme uglavnom akrilom. Pored boje na djelima je često prisutan i crtež, kojem sam takođe jako posvećen. Svaki ciklus, pa i svaka slika ima svoju priču, svoju istoriju. Tajanstvenost i pozadina stvari, odnosa među ljudima i pojava iz svakodnevnog života su nešto čime se bavim u svojim djelima. Želim da svojim radom provociram i druge ljude da se zagledaju ispod površine i naizgled razumljivog i poznatog. Moja umjetnost angažovana da posmatrača podsjeti na te stvari i da kod njega izazove misli kojima će se baviti i kad ode iz prostora u kojem se nalaze moje slike. Misao je gimnastika uma, i vjerujem da je važno da u tom smislu budemo svi aktivni”, govori mladi umjetnik i dodaje:

“Onaj ko se bavi umjetnošću je svjesniji, budniji, više gospodari svojom sudbinom, uspijeva da se otrgne uticaju zajedničkih dogmi. Umjetnost pruža mogućnost da izgradite sopstvenu slobodu, i to je jedna od najvećih prednosti”.

Ćetković je do sada više puta izlagao u prestižnim evropskim galerijama. Svako od tih iskustava za njega jevrlo pozitivno i vrijedno.

“Zemlje u kojima sam izlagao su dale neke od najvećih slikara čovječanstva i svakako je razumljivo da je umjetnička scena mnogo veća i razvijenija, pa samim tim i da je odnos publike i šire javnosti prema umjetnosti drugačiji. Ohrabrujuće je kad primijetim sa koliko interesovanja i pažnje publika prilazi mojim djelima i razgovaraju o njima. Kroz dijalog sa drugim umjetnicima i publikom na tim događajima učim puno o sebi i svojim djelima”, kaže on i dodaje da se tako otvaraju i nove mogućnosti i prilike.

Ono što je neminovno jeste da svako usavršavanje i izlaganje u inostranstvu u njemu budi novu kreativnost, maštu, djelo, ali i podsticaj i energiju.

“Pomaže mi da primjećujem činove stvaranja kako se povezuju u strukturni čvor, uočavam slobode koje se ostvaruju, u osmišljavanju novih projekata, da se pobudi kreativnost, da se razvije imaginacija, smisao za ekstrapolaciju, da izgrađujem mnoga znanja u isto vrijeme dok izgrađujem i samog sebe. Generalno, umjetnička usavršavanja i obrazovanje iz te oblasti razvijaju osobu preko kreativnih iskustava, bliže upoznaju sa trenutnim umjetničkim tvorevinama razvijanjem kritičke i interpretativne vizuelne kulture, i najzad uvode u čitanje slika i uopšte u vizuelno komuniciranje”, zaključio je Ćetković.Cilj obrazovanja nije izlivanje u društveno koristan kalup Vučić Ćetković se nedavno vratio iz Austrije i ističe da mu svaki rezidencijalni boravak omogući detaljnije sagledavanje umjetnika i njegovog života u drugačijem društvenom i kulturološkom okruženju. Kvalitet i intenzitet dijaloga, ali i raznovrsnost događaja često iznenade umjetnike koji dođu. Ipak, poseban utisak na njega ostavio je obrazovni sistem sa kojim se susreo.

“Rekao bih da je poseban utisak na mene ostavio i obrazovni sistem što je opet indirektno povezano sa umjetnošću i kulturom. Cilj obrazovanja je da se osigura razvoj sposobnosti osobe, a ne da se njen duh izlije u društveno koristan kalup. U tom smislu obrazovanje formira slobodu, potpomaže individualnost i ličnu kreativnost. Obrazovati, znači staviti osobi na raspolaganje sredstva koja ona zaista može koristiti da bi se razvila. Ono na što se posebno stavlja akcenat jeste živo insistiranje na značaju dobrog poznavanja istorije umjetnosti, ne samo znanja radi, u ime opšte kulture, već prije svega da bi umjetnost nastavila da postoji. To poznavanje naravno nije dovoljan uslov, ali je neophodan”, kaže Ćetković.

Atelje je bjekstvo u inspiraciju

Ono što je specifično u stvaralaštvu svakog slikara jeste prostor u kojem stvara, odnosno atelje.

“Slikari provode dosta vremena zatvoreni u svojim ateljeima. Mnogi kažu da je slikarski čin bjekstvo i traženje azila u okviru platna, i meni je bitno da se taj čin odvija u prostoru koji je prilagođen nekim mojim potrebama i idejama. Moj atelje je jedan veći, otvoreni prostor i kao takav jako inspirativan za mene, makar za sada”, opisao je Ćetković.

Bonus video: