Kada je 2016. godine ŠanĐo Đauši, stariji od proslavljene slikarske braće Džo, obećao da će se uskoro vratiti u Crnu Goru, oduševljen njenom ljepotom i ljudima, malo ko je mogao da zamisli da će se to desiti samo godinu kasnije. Jer, umjetnici čija se djela prodaju po basnoslovnim cijenama i vrednuju milionima eura, imaju do u tančine isplaniran gotovo svaki od 365 dana u godini. Ipak, posjeta Crnoj Gori već drugu godinu zaredom na vrhu je liste prioriteta. Štaviše, „Zhou Brothers” su ovog puta došli u punom sastavu, 65-godišnjem ŠanĐou pridružio se i pet godina mlađi DaHuang. Ovog puta - kako kaže - ništa ga nije moglo zaustaviti da se upozna sa ljepotama o kojima mu je pričao stariji brat.
„Imamo velike prijatelje u Crnoj Gori i čuli smo puno lijepih stvari prije nego što smo došli ovdje. Prošle godine moj brat i njegova supruga Ling imali su priliku da dođu, a ja nisam mogao zbog nekih obaveza. Oni su mi takođe puno pričali o Crnoj Gori, prve fotografije koje su mi poslali bile su prilikom davanja intervjua na Crnom jezeru. Poslije sam vidio i ostale fotografije i jedva sam čekao da dođem. I šta reći? Nisu se šalili. Crna Gora je zaista predivna”, za „Vijesti” kaže DaHuang.
Imali ste priliku da malo bolje upoznate našu zemlju, kako Vam se čini?
Moj prvi utisak je da Crna Gora ima veliki potencijal da krene naprijed, da postane vrlo razvijena. Crna Gora ima velike mogućnosti, a još nije dovoljno razvijena. Ima divnu prirodu, to je veoma značajno. Takođe, karakter ljudi mi se dopada, volim vaš narod, uvijek se držite zajedno. Sviđa mi se što cijenite porodične vrijednosti, što sa ponosom ističete odakle ste, to je sjajan mentalitet.
Možete li napraviti poređenje našeg mentaliteta sa onim u Kini, gdje ste rođeni, te sa mentalitetom Amerikanaca, gdje takođe živite?
Crnogorski mentalitet bliži je kineskom nego američkom. Porodične vrijednosti jako su važne i u Kini, i one se prenose s generacije na generaciju. U Kini se oduvijek smatralo da je najljepša stvar za jednu porodicu kada se četiri generacije i dalje drže zajedno. Mislim da je slično i u Crnoj Gori, u to sam se uvjerio kod mojih prijatelja Bojovića, njihove generacije i mnogo ljudi iz porodice često su zajedno na manjim ili većim proslavama. Osjeća se toplota u njihovim odnosima i to je sjajno. U Americi je malo drugačije, porodice se okupe samo na Dan zahvalnosti, na vjenčanjima ili sahranama. Oni nemaju tako bliske relacije u porodicama kao u Crnoj Gori i Kini.
Koliko su upravo te porodične vrijednosti uticale na to da braća Džo čitavog života slikaju zajedno, od momenta kada ste se 1973. ponovo spojili, nakon što vas je kratko razdvojila Kulturna revolucija?
Veoma smo ponosni na naše porijeklo, na našu istoriju i tradiciju. Ali, svaka porodica, pa i naša, ima svoju istorijsku pozadinu, svoju pozadinu vezanu za obrazovanje. Kulturna revolucija uticala je na ljude na ovaj ili onaj način, pogotovo na obrazovane ljude, ali mi smo samo jedan mali dio ljudske istorije. Stvari se mijenjaju, ali mislim da svaka kultura i svaka porodica treba da drži do tradicije. Moramo da sačuvamo pozitivne stvari.
Kao mlađi brat, kako ste se Vi osjećali kada ste bili razdvojeni?
I prije nego što sam rođen, naša porodica je imala teških trenutaka. Prvi put sam vidio oca kada sam napunio 22 godine. Ali brat i ja smo se uvijek držali zajedno, odrasli smo zajedno. Brata sam uvijek gledao kao mog mentora, pet godina je stariji i pratio sam ga u svemu što radi. Zbog toga nam je razdvojenost za vrijeme kulturne revolucije tako teško pala. I zbog toga je bio tako divan osjećaj kada smo se ponovo ujedinili. I od tada se ne razdvajamo!
Kakvo je Vaše iskustvo iz Amerike, odlazak u tako različitu sredinu bila je velika promjena?
Odlazak u SAD 1986. godine bila je nova stranica u našem životu. Mi smo 1970. odlučili da budemo umjetnici, da to bude naša karijera, a 1985. godine smo već dostigli izuzetno visok nivo u Kini. Već smo imali velike izložbe u najvećim gradovima, izlagali u Nacionalnom muzeju umjetnosti, ali taj dio vam je već poznat od prošle godine i intervjua Šan Đoa za vaš list. U to vrijeme, Kina je bila stabilna, ali shvatili smo da nam treba veća scena. Zato smo se odlučili za prelazak u SAD. To je bila mnogo veća šansa i mnogo veća scena.
Možete li da poredite vaše kinesko i američko iskustvo u umjetnosti, pa i evropsko, s obzirom na to da ste predavali na više prestižnih univerziteta na Starom kontinentu?
Evropa i SAD se dosta razlikuju kada je riječ o umjetnosti, ali ono što im je zajedničko jeste da umjetnici unose svoju ličnu strast i ljubav u umjetnost. Ali, američki i evropski umjetnici uglavnom nisu imali takvo životno iskustvo kao mi, zbog kojeg još više cijenimo svaku priliku, svaku promjenu koja nam se desi. U Evropi i Americi odrastaju u okruženju u kojem je prirodno da postanu umjetnici.
To dragocjeno iskustvo prenosite edukujući mlade umjetnike...
U posljednjih 30 godina moj brat i ja predavali smo na više akademija u Evropi. Danas se umjetnici razvijaju prirodno, ali u kasnim sedamdesetim i ranim osamdesetim godinama prošlog vijeka moj brat i ja razvili smo filozofiju „Feeling is liberty („Osjećaj je sloboda”). To je sjajna filozofija za umjetnost i ne samo za umjetnost. Vjerujemo da svi umjetnici, bez obzira na background, duboko u sebi kriju vrlo specifične stvari. To je, u stvari, talenat. Ali, taj talenat uglavnom je tih i uspavan. Zbog toga ga je potrebno probuditi, a moto „Osjećaj je sloboda” predstavlja ključ za buđenje talenta. To smo svih ovih godina i pokušali da objasnimo studentima u Evropi. Da pronađu način da usavršavaju sebe i svoju individualnost.
„Jer, kad ljudi gledaju vaše slike, skulpture ili bilo šta drugo što ste uradili, oni gledaju vašu ličnost”, nadovezuje se ŠanĐo.
Čime ste trenutno preokupirani?
Trenutno slikamo na velikom prostoru, to nam daje više slobode u radu. Ali, naravno, slikanje je samo jedna vrsta našeg izražavanja, a smatram da „Zhou Brothers” treba da pokrivaju svaki segment života. Trenutno radimo na kreiranju velike skulpture koja će biti postavljena u Naningu, u provinciji HuangSi, jednoj od najljepših u Kini. Naning je naš rodni grad i jedno od najljepših mjesta za život u Kini. Skulptura govori o istoriji, o ljudskoj vrsti, o duhovnosti. Nazvali smo je „Tajna mudrosti”. Mislim da će to biti veliki simbol i pokazatelj kako se naša karijera razvijala svih ovih godina. Visoka je 69 metara, široka 81 metar. Baza je visoka 10 metara i široka 136 metara. Ljudi u gradu još nisu vidjeli kako će skulptura da izgleda, ali mislimo da će jednog dana biti ponosni zbog nje. Nadamo se da će do ljeta biti gotova. Ujedno, pripremamo se i za otvaranje „Džo B” internacionalne akademije i muzeja, pokušavamo da našu fantaziju izrazimo kroz različite stilove.
Očigledno je da Kina prepoznaje kvaliteta vašeg rada, čim imate mogućnost da u centru Pekinga, na slavnom Tjenanmenu, gradite takav objekat?
Oni stvarno cijene i prepoznaju vrijednost našeg rada, a mi cijenimo ono što rade za nas.
Iduće godine slavite veliki jubilej i spremate spektakularnu izložbu...
Naredne godine navršava se 45 godina zajedničkog rada i pripremamo veliku retrospektivu u Zabranjenom gradu. Biće to izložba naših najznačajnijih radova, a planirali smo da tu izložbu predstavimo i širom svijeta.
Ko je taj koji, u vašem odnosu, presječe i prilikom rada kaže: „Ovo treba drugačije”?
Za ovih 45 godina prošli smo bezbroj raznih situacija, apsolutno sve moguće varijante i harmonije i neslaganja. Zato i funkcionišemo besprekorno. Nekada pogledamo šta onaj drugi radi, ali više uglavnom ni to nije potrebno.
Jednostavno osjećamo jedan drugog i to je ono najbolje u cijeloj priči, zaključuje Dahuang.
Kazali ste puno lijepih stvari o Crnoj Gori, koja je vaša poruka našem narodu?
Narod u Crnoj Gori ima sjajnu tradiciju, a posebno njeguje porodične vrijednosti. U Crnoj Gori se ljudi drže zajedno, to je velika stvar koju treba sačuvati. Uz to, želimo vam da napravite iskorak ka novim stvarima, ka modernoj budućnosti. Morate sačuvati tradiciju, ali istovremeno biti veoma otvoreni za nove velike prilike. A one dolaze, smatra DaHuang.
Mislim da su ljudi u Crnoj Gori srećni, jer imaju prirodu u kojoj je bukvalno sve predivno. Imaju vrlo snažan duh i mislim da zaslužuju lijepu budućnost. Situacija u Crnoj Gori me pomalo podsjeća na Kinu prije 25 godina, kada je počela da se razvija, s tim da će ovdje to ići i brže i lakše. Zašto? Zbog toga što vidim da je vaša zemlja spremna za to, a i nije tako velika kao što je Kina. Mislim da će za pet ili deset godina Crna Gora biti potpuno drugačija, jedinstvena i jedna od najljepših na svijetu, ističe ŠanĐo.
S oduševljenjem prijateljima preporučujemo Crnu Goru
Imate puno kontakata sa političarima i uspješnim ljudima u svijetu u svim segmentima, postoji li mogućnost da neko od njih, zahvaljujući vašoj preporuci, dođe da ulaže u Crnu Goru?
Imamo mnogo prijatelja u različitim oblastima života - u politici, biznisu, obrazovanju... Mislim da je Crna Gora divna zemlja, sa velikim šansama i velikim potencijalom. Danas je Kina zemlja koja želi da ima dobre odnose sa svim zemljama u svijetu, pa vjerujem da naše lične kontakte možemo iskoristiti i da možemo uraditi puno toga da Crna Gora iskoristi prilike koje ima, kaže DaHuang.
“Crna Gora je specifična, ne samo po predivnim predjelima, moru i planinama, nego i zbog naroda. Osjećamo jaku povezanost sa ljudima iz Crne Gore, stekli smo puno prijatelja i uradićemo sve što možemo da dovedemo velike kineske investitore, velike korporacije, da pomognu u razvoju biznisa i velikih projekata. Našim prijateljima u svijetu pričamo kako je Crna Gora predivna zemlja, da tako nešto nikada nisu vidjeli, i ako planiraju da negdje ulažu sredstva, savjetujemo ih da prvo dođu u Crnu Goru i da se sami uvjere u ono što im pričamo”, ističe ŠanĐo.
“Naravno, mi smo samo umjetnici koje svoje oduševljenje jednom prelijepom zemljom želimo da podijelimo s prijateljima”, dodaje DaHuang.
U Crnoj Gori ste imali susret i sa premijerom Slovenije Cerarom...
“Da, bilo je to sjajno veče, on je divan čovjek, vrlo obrazovan i vodi svoju zemlju sa strašću i ljubavlju. Pozvao nas je da posjetimo Sloveniju, da budemo njegovi gosti. Mislim da ćemo u bliskoj budućnosti ići tamo, jer smo čuli da je to takođe mala, ali izuzetno lijepa država. Premijer Slovenije nas je zamolio da izložba povodom 45 godina našeg rada bude održana i u njihovoj zemlji. Vidjećemo, još nismo odlučili”.
Miješanje kultura
DaHuang je sinu dao ime Aleksandar SauNing Đauši. Otkriva zbog čega...
“Naša prava imena su Sau Ning i Sau Li. Kako svoje ime Sau Ning nisam mnogo koristio, maltene još od 1985. godine, odlučio sam da ga dam svom sinu. U Kini se to ranije nikada nije desilo, tamo nije običaj da dajete svoje ime sinu, ali u Americi je to normalno, pa sam malo miksovao kulture”.
Ponekad teškoće u životu dođu kao - poklon
“Ljudi koji su u Kini rođeni između 1950. i 1969. godine predstavljaju vrlo specifične generacije. Zato što je to bio vrlo specifičan period u ljudskoj istoriji u Kini. I danas su najuspješniji ljudi u Kini rođeni u tom periodu. Sedam najznačajnijih, najuspješnijih ljudi u Kini u ovom trenutku, rođeno je u tom periodu, uključujući i predsjednika Kine. Bilo je to teško vrijeme, Kulturna revolucija, ljudi su morali da odlaze iz gradova na farme. To je bila neka vrsta iskustva za ljude, za državu. Puno toga se desilo, ljudi su se suočili sa teškoćama, ali te teškoće su - kada pogledamo unazad - na neki način bile poklon, mogli ste da shvatite značenje života i da više cijenite slobodu i mogućnosti koje imate. Zato na osnovu tog iskustva mi i pokušavamo da dublje razumijemo smisao života. Cijeneći i prepoznajuću prave vrijednosti života, postajete sposobni i za oslobađanje svojih fantazija u bilo kojoj vrsti umjetnosti. Današnje generacije su na neki način vrlo srećne u socijalnom pogledu, oni koje su u Kini rođeni sedamdesetih nisu se suočavali sa tako velikim teškoćama, oni iz osamdesetih su imali velike prilike. Ali, generacije rođene osamdesetih i devedesetih žele da sve postignu na brzinu. Ako danas stave sjeme u zemlju, očekuju da već sjutradan vide veliko drvo. Pritom zaboravljaju da sve što poraste preko noći, ne može da bude dovoljno snažno. U umjetnosti, ako hoćete da budete snažni i originalni, morate da poznajete istoriju, da imate životno iskustvo koje podrazumijeva i uzbuđenja, ali i teškoće. Uz to, čak i kada postajete stariji morate imati širom otvorene oči poput djeteta, gledati na život kao da je sve novo, bez ograničenja. To je važno da biste postali veliki umjetnik. Mi se trudimo da sačuvamo tu vrstu filozofije, načina života i da je razvijamo na naš način, da idemo našim putem”, kaže ŠanĐo.
Bonus video:
