ARHITEKTURA: POVODOM KONKURSA ZA NOVU ZGRADU CANU

A gdje je profesionalna principijelnost?

Ako smo, svojevremeno, osuđivali gospodina Burića zbog namjere da prilijepi velepni neboder uz Hotel Podgorica, zašto bismo podržavali namjeru da se prilijepi horizontalni ekvivalent Burićevom neboderu uz kuću u kojoj je smještena CANU, u neposrednoj blizini Vile Gorica?
259 pregleda 0 komentar(a)
Vila Gorica
Vila Gorica
Ažurirano: 23.12.2017. 19:23h

Zamislite da ste baš u Podgorici i da ste, ništa ne sluteći, krenuli u šetnjicu Beogradskom ulicom - tzv. Alejom velikana samoupravnog socijalizma - jednom od najljepših, ako ne i najljepšom podgoričkom ulicom - i to iz pravca Stadiona Budućnosti, u pravcu Crnogorske akademije nauka i umjetnosti (CANU). Prolazite pored one zgrade, dvospratnice, koju je, vele, potpisao Milan Popović - ta dvospratnica se nalazi sa lijeve strane, posljednja je u nizu stambenih zgrada prije kuće usred ograđenog parka, kuće u kojoj je danas smještena CANU - i bacate neobavezni pogled baš prema toj kući, prema CANU - lijevo, pa gore, kroz park, kroz četinare...

Recimo da ste ugledali hangar - impozantnih dimenzija - 30 m X 15 m, otprilike, i još nekih šezdesetak m u dužinu. Recimo da je to hangar za Space Shuttle i da je lociran baš uz CANU. Možda to nije hangar - možda je to svemirska laboratitorija za terenska istraživanja na obližnjim planetama - upakovana u adekvatan svemirski kontejner. Možda je to mobilni kontejner za transport nuklearnih bojevih glava nove generacije. Što god da je to - hangar/kontejner ili nešto treće - veliko je, preveliko, masivno je, djeluje svemirski i locirano je uz samu CANU, sa zapadne strane, prema Stadionu malih sportova - i ako mene pitate, snažno osjećam da tome nije tu mjesto...

Tako će izgledati budućnost ako se realizuje jedno - bilo koje - od idejnih rješenja pristiglih na Konkurs za idejno arhitektonsko-urbanističko rješenje objekta CANU u PG. Nadajmo se da se to ipak neće desiti...

Žarko Burić (Normal Tours) je prije dvije godine, sredinom decembra davne 2015. godine počeo da kopa tzv. temeljnu jamu za budući neboder visok pedesetak metara - 20 m X 20 m u osnovi, otprilike - i to baš pored Hotela Podgorica. I mi složno skočismo da branimo najznačajnije ostvarenje arhitektice Kane Radević od negativnog vizuelnog uticaja budućeg Burićevog nebodera (koji je u međuvremenu poprimio svoj impozantni oblik, na koji se, silom prilika, sviđalo se to nama ili ne, polako privikavamo). A kada je nekome - ne znamo kome, ne znamo kad - palo na pamet da gradi novu zgradu CANU - dimenzija koje otprilike odgovaraju dimenzijama položenog Burićevog nebodera - i to položenog baš pored kuće u kojoj je smještena CANU - i kad je taj neko u ime Ministarstva održivog razvoja i turizma raspisao Konkurs - neki odmah potrčaše da rade taj Konkurs - i tu nema ničega spornog, naravno - ali jeste sporno što Konkurs za novu zgradu CANU potrčaše da rade i neki od onih koji su bili izričito protiv Burićevog nebodera...

Naravno da se kuća u kojoj je smještena CANU ne može porediti sa Kaninim hotelom - tek je par arhitektonskih ostvarenja na tlu CG koja su u rangu Hotela Podgorica - ali je i ta kuća, ako mene pitate, vrijedno arhitektonsko ostvarenje - vrijedno i pažnje i zaštite - što svakako isključuje nekakav hangar/kontejner pored nje. I čudno je, u najmanju ruku, da mnogima smeta neboder pored Hotela Podgorica, a da, očigledno, nikome ne bi smetao isti takav neboder, samo položen, pored CANU - u onom predivnom parku, među onim moćnim četinarima - gdje mu, ako mene pitate, nikako nije mjesto.

Jedna od veselih družina koje su uzele ušeća na Konkursu za novu zgradu CANU - u sastavu: Milić Đerković, Aleksandar Ašanin i Ivan Asanović - imala je samo riječi visoke hvale za postojeći objekat CANU (tzv. A3 sveska, koju možete preuzeti na adresi: arhitektura.mrt.gov.me):

"... on (objekat, odnosno kuća u kojoj je smještena CANU - op.a.) predstavlja jedan od rijetkih sačuvanih primjera ranog modernizma u titogradskoj arhitekturi (ranog modernizma? - ako je to rani modernizam, onda je Hotel Podgorica vjerovatno kasni modernizam, možda čak i rani brutalizam? - i što je to što čini titogradsku arhitekturu titogradskom, ako izuzmemo činjenicu da se ponešto od te arhitekture još uvijek nalazi na teritoriji grada koji se nekada davno zvao Titograd? - op.a.) koji bi kao takav (pazite sad - op.a.) trebalo maksimalno sačuvati - u izvornom obliku - uz najneophodnije intervencije koje bi doprinijele njegovom adekvatnijem funkcionisanju u savremenim uslovima korišćenja".

Vesela družina je i pored ovakvog stava riješila da podrži, učešćem na pomenutom Konkursu, toga nekoga - ne znamo koga - kome je palo na pamet da prilijepi impozantni hangar/kontejner ili nešto treće uz CANU - uz kuću koju je ta ista vesela družina prethodno dobro opjevala, da nije mogla bolje. Zar stav da objekat CANU treba "maksimalno sačuvati" ne podrazumjeva i obavezu da se planirani hangar/kontejner uz CANU shvati kao ekvivalent Burićevom neboderu uz Hotel Podgorica?

Sviđa mi se ovo "najneophodnije intervencije koje bi doprinijele njegovom adekvatnijem funkcionisanju u savremenim uslovima korišćenja". Zar nije i gospodin Burić, svojevremeno, izvršio samo "najneophodnije intervencije" na Hotelu Podgorica u ime njegovog adekvatnijeg funkcionisanja "u savremenim uslovima korišćenja"? Zar se ne složismo, jednom davno, da su Burićeve intervencije na Hotelu Podgorica, sprovedene sredinom prošlog desetljeća, krajnje neadektvatne - da ne upotrijebim neku oštriju riječ.

Izdvojio bih i dvije vrlo znakovite rečenice iz dokumenta naslovljenog "Inicijativa za uspostavljanje prethodne zaštite na objektu Hotela Podgorica i njegovom okolnom području" - s naglaskom na okolnom području, naravno - koji je napisala uvažena dr Milica - sve što je jednom bilo naše, sada je moje - Vujošević, u ime Nevladinog udruženja KANA/ Ko ako ne arhitekt?, i poslala na adresu Uprave za zaštitu kulturnih dobara, a na ruke dr Anastazije - ko, a ne što - Miranović. Inicijativu je dr Vujošević poslala 31. decembra davne 2015. godine i u njoj stoji:

"Osim same zgrade Hotela Podgorica, koja zauzima posebno mjesto u kolektivnoj memoriji građana Podgorice, (pazite sad - op.a.) zaštita je neophodna i njegovoj okolini, kao lokalitetu koji sa zgradom Hotela Podgorica čini istorijsku, arhitektonsku, vizuelnu i funkcionalnu cjelinu. Zaštita prostora oko hotela od vitalnog je značaja za njegovo dalje postojanje, korišćenje, očuvanje i istraživanje, kao i za njegov istorijski kontekst i vizuelnu prepoznatljivost."

Jedan od potpisnika ove Inicijative je i Aleksandar Ašanin - član pomenute vesele družine koja je uzela učešća na Konkursu za novu ugradu CANU - te me stoga čudi da nije uočio analogiju između Hotela Podgorica i postojećeg objekta CANU u kompletu sa Vilom Gorica, odnosno između lokaliteta koji sa zgradom Hotela Podgorica čini istorijsku, arhitektonsku, vizuelnu i funkcionalnu cjelinu i lokaliteta koji sa kućom u kojoj je smještena CANU i Vilom Gorica čini istorijsku, arhitektonsku, vizuelnu i funkcionalnu cjelinu.

Ako smo, svojevremeno, osuđivali gospodina Burića zbog namjere da prilijepi velepni neboder uz Hotel Podgorica, zašto bismo podržavali namjeru da se prilijepi horizontalni ekvivalent Burićevom neboderu uz kuću u kojoj je smještena CANU, u neposrednoj blizini Vile Gorica? Možda bi sve bilo u redu da je gospodin Burić riješio da položi svoj neboder uz Hotel PG? A što ako ovima iz MORiT padne na pamet da umjesto hangara/kontejnera grade neboder visok 50 m pored CANU?

Kako bilo, ako učešće Aleksandra Ašanina - člana originalne postave NU KANA/ Ko ako ne arhitekt? - na Konkursu za idejno arhitektonsko-urbanističko rješenje objekta CANU nije licemjerje - ili hipokrizija, što bi rekli stari Grci - onda ja ne znam što je hipokrizija...

Preporučujemo za Vas