Intelektualna igra prkosnog poete

Šćepović je u crnogorskoj književnosti prepoznatljiv kao autor prkosnih stihova, pjesnik iskrenog i snažnog pobunjeništva
190 pregleda 0 komentar(a)
Đorđe Šćepović, promocija knjige, Foto: Svetlana Mandić
Đorđe Šćepović, promocija knjige, Foto: Svetlana Mandić
Ažurirano: 11.12.2017. 12:41h

“Kako samo ljudi mogu biti svirepi prema knjigama / starim, zaboravljenim izdanjima poezije, sklonjenim u katakombe gradskih biblioteka / Kako samo bibliotekarke mogu biti surove / dok na računarima čitaju novi broj modnog časopisa”...

Ovim stihovima Đorđe Šćepović svojom novom zbirkom poezije “Prije objave” najavljuje borbu za riječ, stih, slobodu izražavanja, uvjeren da će poezija pobijediti sve one koji joj prognoziraju propast.

Iako je, kako je kazala mr Marijana Terić, jedan od recezenata pomenute knjige, sve više onih koji pišu poeziju, sve manje je onih koji je čitaju.

“Dokle god je istinskih čitalaca, poezija neće izgubiti na vrijednosti”, kazala je autorka predgovora zbirke promovisane u sklopu Programa podrške razvoju kulture,u organizaciji Književnog kluba “Poenta poetika”.

Šćepović je, kako je kazala Terić, u crnogorskoj književnosti prepoznatljiv kao autor prkosnih stihova, kao pjesnik jednog iskrenog i snažnog pobunjeništva.

“Prepoznat je kao autor koji vodi jedan vrlo specifičan dijalog sa svijetom koji ga okružuje, sa stvarnošću kojoj on pripada, sa samim sobom, ali i dijalog sa tekstom koji se rađa”, kazala je Terić za koju zbirka “Prije objave” predstavlja stihovanu biografiju novog čovjeka kojoj teži Šćepovićeva poezija.

Knjiga je strukturirana iz tri poetsko-motivske cjeline koje proizilaze jedna iz druge i predstavljaju, prema riječima Terićeve, intelektualnu igru svojstvenu autorima postmodernističke orjijentacije. Zbirkom “Prije objave” Šćepović je, smatra Terić, pokazao stvaraocima iz Crne Gore na koji način mogu izgraditi sopstveni put poetskog traganja.

Književni kritičar, mr Goran Radojičić, istakao je Šćepovićev motiv smrti prema kome autor ima emotivan odnos.

“Smrt dobija ulogu neophodnog elementa; nestajanje kao preduslov za opstajanje, potpuni mrak i neizvjesnost kao garancija smisla života. Jedino je pjesniku smrt preduslov za postojanje. Smrt je veza sa precima, sa korijenima i prošlošću. Smrt je izlaz u nepoznato, ali ne toliko strano koliko je lirskom subjektu ideološki i moralno stran svijet u kome živimo. Smrt je možda izlaz, ali tek poslije iscrpljujuće borbe”, kazao je Radojičić.

Ali, nije samo smrt motiv koji prožima Šćepovićevu poeziju. Tu su i biblijski motivi pa se autor, kako je istakao Radojičić, “poigrava sa biblijskom tematikom, sa jevanđeljima i koristeći se postmodernističkim, pekićevskim načinom upušta se u prekomponovanje istine”.

“Ovog puta ne biblijske, nego lične. Biblijski motivi i citati samo su podloga da se pjeva o ličnom stradanju savremenih Isusa. O svim tim beznačajnim Isusima, o njihovom stradanju i životu se priča manje jer je manje publike, a ne jer su stradanja beznačajnija”, kazao je Radojičić.

Nakon biblijske tematike, slijedi prelaz na erotiku, na psovke, sa kojima se, prema riječima Radojičića, prepliće “vječnost koju svi olako potežu kao revolver na dvoboju, kao garanciju opstanka i smisla života”.

“Prije objave” je sedma zbirka poezije Šćepovića.

“Nikšić je bio i sad je, a vjerujem da će biti i ubuduće, grad poezije koji za mene ima poseban značaj iz mnogih razloga”, kazao je autor, koji je i urednik časopisa za književnost i kulturu „Script“.

Stihove pjesnika, čija poezija je prevođena na engleski, mađarski i slovenački jezik i koji je zastupljen u više zbornika i panorama poezije, govorio je dramski umjetnik Miro Nikolić.

Bonus video: