Mali, obični čovjek je snaga koja može pokrenuti svijet, heroji su ljudi poput Snoudena

“Žaba” je, kaže reditelj, priča o čovjeku koji birajući između bombe i lopte izabere loptu ističući da je “čovjekovo pravo na igru i slobodu jedno od temeljnih i najvažnijih prava”
218 pregleda 0 komentar(a)
Elmir Jukić, Foto: Centar za građansko obrazovanje
Elmir Jukić, Foto: Centar za građansko obrazovanje
Ažurirano: 11.12.2017. 08:19h

Film “Žaba” bosanskog reditelja Elmira Jukića zvanično je otvorio sinoć u KIC-u “Budo Tomović” ovogodišnje izdanje Festivala filma o ljudskim pravima. Jukić se obratio publici, a za “Vijesti” govori o ideji i poruci filma. Ističe da je njegova inspiracija svijet u kome živi(mo) i društvo sa kojim dijelimo taj svijet.

“Kao autor uvijek radim iz potrebe da artikulišem sliku svijeta u kojem živim. Bosna i Hercegovina je duboko podijeljeno, traumatizirano društvo u kojem ljudi i dalje žive pod snažnim uticajem rata, nesretni, nezadovoljni, bolesni i frustrirani. Što je najgore, bez snage da to promjene. “Žaba” je film upravo o takvim ljudima, o PTSP-u kao dijagnozi, ali i o PTSP-u kao stanju duha. Želio sam napraviti film koji će direktno reći da može biti bolje, da su promjene moguće ali da ne smijemo čekati da ih pokrene neko drugi; politika, visoki predstavnik, selektor, direktor firme ili predsjednik kućnog savjeta. Mali, obični čovjek je snaga koja može pokrenuti svijet, prvo u sebi, a onda i svijetu oko sebe. Mislim da je promjena stvar izbora i odluke!”, istakao je Jukić.

“Žaba” je, kaže reditelj, priča o čovjeku koji birajući između bombe i lopte izabere loptu ističući da je “čovjekovo pravo na igru i slobodu jedno od temeljnih i najvažnijih prava”.

Glavni akter “Žabe” je Zeka koji je “zaglavio u prošlosti” pa se može reći da je Zeka predstavnik onih koji žive u zaostavštinama prošlosti koja se danas često koristi i kao manipulativno sredstvo.

“Mislim da tu postoje dva nivoa problema; prvi je onaj na kojem je pojedinac zaglavio u prošlosti, bori se s nekom traumom pa ne može naprijed. To je Zekina priča u Žabi - njegov problem je na neki način upravo takav i tu borbu razumijem i cijenim. Drugi nivo problema je njegovanje prošlosti kao političkog alata koji najbolje mobilizira glasače. U BiH je ova vrsta manipulacije vrlo živa, isprva je to bio slučaj pred izbore a sada, kada prošlost prijeti da zasita postane - prošlost, alat se koristi na dnevnoj bazi. Dakle, lični nivo mi je jasan, razumijem ga jer je često posljedica nekog problema ili traume ali javni nivo je ono što nas kao društvo drži lancima svezanim u prošlom vijeku”, govori Jukić.

Film “Žaba” je nastao nakon istoimene predstave i po istoimenoj drami Dubravka Mihanovića. Predstava je imala uspješan pozorišni život, ali, kaže Jukić, film nije nastao po predstavi već po drami.

“Odmah na početku procesa sam znao da neću snimati predstavu, da ću se zapravo vratiti u dramski tekst Mihanovića i iz njega, od nule, skupa sa Pjerom Žalicom početi pisati scenario. Tragao sam za izazovima unutar teksta, stvarima i motivima koji mogu biti specifično filmski. Vrlo zahtijevan proces, nisam siguran da bih ponovo prolazio kroz sličan”, iskren je reditelj.

On je dodao i da, s obzirom da “Žaba” ima univerzalnu ideju, priželjkuje sličan uspjeh koji je predstava doživjela.

“Bilo bi pretenciozno reći da očekujem isti uspjeh ali mogu reći da ga priželjkujem. Niz je razloga, od kojih je povjerenje u priču najvažniji. Uvjeren sam da “Žaba” ima univerzalnu, širom svijeta jasnu i razumljivu ideju”, kazao je reditelj.

O pojedincu koji se bori za svoja prava

Kako je Jukićev film otvorio Festival filma o ljudskim pravima, tako je “Vijesti” zanimalo kako reditelj vidi položaj pojedinca ili grupe koji se u našoj sadašnjosti zalažu za ljudska prava.

“Zavisi od stepena demokratije unutar nekog društva. Pozicija pojedinca koji se bori za ljudska prava je obrnuto proporcionalna mjeri ljudskih prava unutar društva. Drugim riječima, što je manje ljudskih prava to je pozicija pojedinca koji se za njih bori teža. Slika svijeta je takva da su danas istinski heroji ljudi poput Edvarda Snoudena. Rijetko je ko spreman da se žrtvuje u ime ljudskih prava i prava na slobodu”, kazao je.

Nakon LZN na proljeće stiže nova serija “Ne diraj mi mamu”

Elmir Jukić je regionu posebno poznat kao reditelj, već godinama, popularne serije “Lud, zbunjen, normalan”. Serija je osvojila i uspješno zadržala pažnju i interesovanje javnosti. Jukić je “Vijestima” na pitanje koliko je teško nasmijati današnju publiku kazao da to nije ni najmanje lak zadatak kao što se može činiti.

“S obzirom da ljudi žive prilično sumornu svakodnevicu čini se da je to lak zadatak, ali koliko je težak zna samo onaj koji se nekad okušao makar u pričanju jednostavnog vica pred publikom. Super zahtjevan format koji surovo i najbrže od svih ostalih pokaže dokle si dobacio”, kaže on i dodaje da nestrpljivo iščekuje premijeru prve sezone nove humorističke serije “Ne diraj mi mamu” na kojoj je radio.

“U glavnim ulogama su: Branko Đurić Đuro, Rene Bitorajac, Anđelko Prpić, Jasna Diklić, Dragan Marinković i Admir Glamočak, a scenarista je Feđa Isović s kojim sam radio i LZN tako da imamo puno razloga za optimizam”, kaže Jukić. Emitovanje serije je planirano je za proljeće, a reditelj vjeruje da će priča serije biti nastavljena.

Bonus video: