IZLOŽBA ALDEMARA IBRAHIMOVIĆA

Sjećanje na vrijeme kojeg više nema

Ciklus posvećen zavičaju čija arhtektura polako nestaje, za Ibrahimovića je način da sačuva sjećanja na vrijeme u kome destrukcija nije bila toliko izražena
1 komentar(a)
Aldemar IBrahimović, Foto: Slavica Kosić
Aldemar IBrahimović, Foto: Slavica Kosić
Ažurirano: 04.04.2019. 23:30h

Izložba slika  istaknutog  umjetnika iz Rožaja Aldemara Ibrahimovića, otvorena je u srijedu veče u hercegnovskoj galeriji “Josip Bepo Benkovic”. Postavku čini 26 ulja na platnu, na kojima su atipični pejzaži, sa motivima njegovog zavičaja.

“O svakoj  Aldemarovoj slici može se napisati pjesma ili studija. One nam stvaraju osjećaj posebnog uživanja, sagledavanja života iz mnogo uglova, krajolika, ambijenata... Aldemar Ije izdvojen u svijetu umjetnosti, s prepoznatljivim znakom i izuzetnim darom, zasvijetlio je svojom svjetlošću i posebnošću, magijom kojom isijavaju rijetko velika djela, a ovo slikarstvo, usuđujem se reće, jeste veliko, autentično i svoje”, kazao je otvarajući izložbu književnik Miraš Martinović.

Martinović na Ibrahimovićevim slikama primjećuje vidljive i nevidljive ljude i gradove, u kojima se ogleda duša svijeta.

“Aldemar poput kakvog srednjovjekovnog maga, u svojoj alhemijskoj radionici, miješa boje i ideje, sav vasioni svijeta. Iz te radionice, izlaze krajolici i predjeli, ljudi i gradovi, raskršća i sjećanja, putevi, s aurom koju svemu daje ovaj  mag boja i linija, koja se stvara i isijava iz čovjeka, predjela, gradova. Tako nastaju Aldemarovi gradovi, kuće, krovovi, ljudi, kojima on daruje svoju svjetlost, koja na svakoj njegovoj slici, isijava iz pradubina, iz kolektivnog nesvjesnog, iz arhetipskog. Motivi na ovim slikama, su vrsta antimotiva, nečega što je s one strane a što on prevodi u našu stvarnost, okruženi  onom njemu znanom ahorom, samo njemu znanom svjetlošću,  samo njemu magijom i energijom kojom emanira svaka slika, neodoljivi pokretač za gledaoca,  s asocijativnošću koja se umnožava”, ocjenjuje Martinović.

Ciklus posvećen zavičaju čija arhtektura polako nestaje, za Ibrahimovića je način da  sačuva sjećanja na vrijeme u kome destrukcija nije bila toliko izražena.

“Ovaj ciklus nastao je posljednjih desetak godina , to je moj način da se nostalgično vratim prostorima u kojima smo se rađali, živjeli”, kaže slikar.  Izložba je otvorena narednih 15 dana.