Povodom obilježavanja Dana opštine Budva, JU Narodna biblioteka Budva je svoj programski segment osmislila kao promociju svoje izdavačke djelatnosti koja je ove godine pokrenuta. Biblioteka je izdala tri značajne knjige koje su u protekla tri mjeseca izašle iz štampe. To su: “Zapisi i pričanja” Miroslava Luketića, “Zapisi iz budvanskog kraja” Vlada Duletića i “Personalni karusel” koautorska zbirka četiri pjesnikinje - Sandre Đurbuzović, Marije Krivokapić, Katarine Sarić i Stanke Rađenović Stanojević, koja je preksinoć promovisana u Budvi.
“Knjiga je urađena kao potpuni estetski ugođaj čemu je doprinijela i brižljivo urađena oprema knjige Sandre Đurbuzović”, naglasila je moderatorka večeri i prva čitateljka, ujedno i lektorka Personalnog karusela, profesorica Milica Vuković. Ona je istakla da je “prateći nastajanje zbirke, shvatila da je rad na ovako zamišljenoj knjizi bio izazov i za same autorke, izazov koji je podrazumijevao puno osluškivanja i uvažavanje glasa one druge, treće, četvrte ...” Autorke predgovora su Dubravka Đurić, teoretičarka književnosti i Milena Radović Savić, profesorica književnosti.
Veče su muzičkim dijelom oplemenile djevojke iz budvanskog “Strenger tria”. Na radost publike autorke su čitale i kazivale svoje stihove iz “Personalnog karusela”, a o knjizi je govorio književnik i književni kritičar Balša Brković. On je istakao da je “Personalni karusel” jedna vrlo netipična knjiga u kojoj nema odjeljaka koji pripadaju striktno određenoj autorki ponaosob, već je netipično pravljena, kako se prave lične knjige iza kojih stoji jedan autor. Pjesme su grupisane po ciklusima i sve to ima jednu tematsku liniju, precizno razvijenu što knjizi daje još jednu dimenziju pored vizuelnog momenta koji je u vrijeme kada knjige sve više prave diletanti i neznalice, pa je sve manje lijepih knjiga, kada bibliofilska dimenzija knjiga ide u neki drugi, treći plan; ova knjiga insistira na nečem drugom - suprotnom. Brković je u vidu preporuke sugerisao, budući da knjiga nosi naslov “Personalni karusel”, bude i dodatno personalizovana time što će svaki primjerak, s obzirom na tiraž od 200 komada, potpišu sve četiri autorke, da bi svaki imao i jednu dodatnu vrijednost.
“Ako bi trebalo izdvojiti, kako akcentuje kritičarka Dubravka Đurić, dva momenta koja su značajna unazad dvadesetak godina na crnogorskoj književnoj sceni, onda je to pojava književnosti radikalnog diskontinuiteta s jedne strane, a s druge strane je momenat koji presudno oblikuje tu scenu tokom ovih dvadesetak i više godina, a to je zamah ženske literature, odnosno poezije”, istakao je Brković, naglašavajući da su ti termini uslovni i neprecizni budući da je poezija nešto što je teško dijeliti na taj način; međutim, poezija koju pišu žene je nešto što je nevjerovatno drugačije prisutno u crnogorskoj književnosti unazad 25-30 godina.
“Ključno je to što su autorke postale vidljive i ne samo vidljive, već su čini se i bolji dio scene, budući da vrlo često imate muške autore koji su prilično zamoreni i zaneseniji nekim drugim poljima djelovanja, tako da u jednom vrlo važnom smislu to su bitne stvari da su autorke vidljivije nego što je to ranije bio slučaj. To, dakako ne znači da ćemo odmah imati i velike pjesnikinje, ali povećava mogućnost da to više nikad ne bude na nivou incidenta kao kad smo imali sjajnu Darinku Jevrić, jednu od najboljih pjesnikinja ovoga jezika u XX vijeku; da to više neće biti incident, već nešto što je normalno, što pripada dinamičnoj i razuđenoj književnoj sceni”, kazao je Brković.
Moćni “vještičji momenat” u odnosu žene i poezije
“Ova knjiga nosi svijest o tom drugačijem položaju autorke danas u cnogorskom društvu. I nije slučajno da se ove četiri autorke, koliko god različite, jer ova knjiga nije išla za tim da na neki način ujedinjuje ili posličava njihove glasove; naprotiv, to su četiri različite autorke kod kojih postoje neki momenti koji su ujedinjujući da čine mogućom ovakvu knjigu. To je visoka autorska samosvijest vidljiva u ovoj knjizi, u sva četiri slučaja, kao i zanimljiv odnos prema jeziku, bilo da je insistiranje na slici, bilo da je u pitanju jezički impuls i jezičko utemeljenje pjesme”. Uz poruku da ovaj “Personalni karusel” mora da pređe sve linije i da ode ka čitaocima da bi vidjeli da je to karusel koji će zavrtjeti pamet uz osjećaj prijatnosti, Balša Brković zaključuje:
“Ako igdje u spektru današnjeg postojanja žene još postoji taj moćni 'vještičji momenat', to je onda u odnosu žene i poezije”, nadalje ističe Brković. “I nije slučajno da je Lav Trocki, komunistički lider, govoreći na nekom od partijskih kongresa rekao legendarnu rečenicu: 'Uostalom, znamo da vještice ne postoje izuzev Zinaide Hipijus', koja je bila sjajna pjesnikinja srebrnog vijeka ruskog; tako da ako je dijalektički materijalista Trocki bio spreman da povjeruje jednoj pjesnikinji da možda jeste vještica, ja bih za sve ove četiri odmah povjerovao”.
Bonus video:
