Drugo veče 14. Festivala glumca u Nikšiću obilježila je predstava sugrađanina Obrada Nenezića „Sveti prokleti“ koja je ispričala priču o velikoj i dalekoj (ne samo) ljubavnoj legendi o Vladimiru, knezu dukljanskom, i princezi Kosari.
Predstava je učinila da prisutni dožive i osjete breme cara, breme odbačenog princa, breme sestrine ljubavi i patnje, breme izdaje i breme svjesnosti onoga što slijedi mireći se, pri tom, sa sudbinom rađe nego joj se inatiti. Nakon što je publika glasnim i dugim aplauzom tri puta vraćala glumce na scenu, druženje je nastavljeno uz razgovor sa glumcima koji je vodila Marija Nikčević...
Glumci su ovu predstavu izveli drugi put pred publikom u Nikšiću, a 26. put od premijere. Ekipa je saglasna da uživa u igranju ovog djela, i da je tekst ono što čini predstavu posebnom, lijepom i zahtjevnom, jer je napisana u šekspirovskom stilu.
Branka Stanić tumači lik Kosare i ističe da čitava ekipa voli ovaj komad.
„Mi obožavamo ovu predstavu i svako njeno igranje nas čini srećnim. Ja sam srećna što je publika ovako reagovala večeras, tako da mi je puno srce i hvala publici Nikšića što je došla u ovolikom broju“, kazala je zadovoljna zbog reakcija i podrške publike, ali i pune sale iako se ova predstava odigrala u Nikšiću i prije mjesec dana.
Zahtjevna uloga kneza Vladimira pripala je Jovanu Daboviću, koji je iskazao zadovoljstvo usljed energije koju je osjetio od publike koja je možda bila veća nego da je bio veći broj gledalaca, koji je, iskren je, on očekivao.
„Mislim da je, nažalost, legenda o Vladimiru i Kosari jako zapostavljena, i u školstvu i među nacijom, među ljudima koji obitavaju na ovim prostorima. Mislim da bi trebalo da se vratimo ljudskim načelima i dostojanstvu, prije svega poštovanju drugog pa onda svega ostalog, pa onda tek da nastavimo sami da bitišemo”, kazao je on.
Da je sinoćnje 26. igranje ove predstave velika stvar, jer svjedoči o njenom kvalitetu, istakao je i Vukan Pejović koji je igrao mladog popa Dukljanina, odbačenog sina cara Samuila Radomira.
„Predstava je teška, kompleksna je svaka uloga od ovih koje smo tumačili, svaka na svoj način, ali drago mi je da je publika prepoznala neke stvari. Ovo je šekspirovski tekst kojim se pišu stvari koje važe i dan danas, koje su napisane tada, koje važe i sad i ja se iskreno nadam da smo prebacili tu rampu i da smo došli do nekog dobrog rezultata, što se vidi. Lijepo je kada vas publika tri puta vrati, kad traje taj aplauz dok igrate sa kolegama“, rekao je Pejović. On je istakao da koliko god da je tužna i tragična ova priča o ljubavi, oni kao glumci se osećaju uzvišeno dok je igraju. Priča koja traje i koja je vječna predstavlja veliku privilegiju i čast za igranje.
Filip Đuretić, kojem je pripala, i ne tako mila uloga Vladislava, zahvalio je publici naglasivši da je zadovoljstvo što je igrao sa ovakvom ekipom. Iako je njegov lik mnogima loš on ga brani ističući da i u njemu postoje razlozi za ponašanje i gnijev koji je osjećao, ali i ljubav prema svojoj zemlji i narodu želeći da im pruži uvijek više.
„Volim ovu ulogu, ona nikada nije završena, uvijek sam u procesu i svaki put kada je igram, čak i svaki put kada kući razmišljam o njoj, uvijek težim da je proživljavam kao prvi put kad sam je igrao. Mnogo mi je drago što sam u Nikšiću na Festivalu glumca, to je zaista velika čast i nadam se da ćemo se još družiti“, vjeruje on.
Producent predstave je Kulturni centar Bar i “Barski ljetopis 2016”, tekst i režiju je uradio Obrad Nenezić, za scenski govor je bila zadužena prof. dr Dijana Marojević, kostimografiju Anastazija Miranović, scenografiju akademski slikar Darko Musić, a igrali su Branka Stanić, Jovan Dabović, Filip Đuretić, Dragiša Simović, Vukan Pejović, Miro Nikolić i Vladimir Cerović.
Kosara je uloga o kojoj se mašta
Branka Stanić je istakla da je uloga Kosare koju joj je Nenezić povjerio jedna od onih uloga o kojima se mašta tokom karijere.
„Uvijek sam maštala da igram neku ličnost iz istorije i nisam mogla da vjerujem da me je Obrad zvao. Baš kao da mi se ostvario neki san, došla je u pravom trenutku i hvala Obradu i cijeloj ekipi. Voljela bih da više ima ovakvih tekstova, da vraćamo lijepo govorenje, uvijek pozivam mlade ljude da dođu da gledaju predstavu da vide kako može da se izjavi ljubav na neki lijep način, da ljudi prate neke lijepe stvari, da nijesu robovi sadašnjeg vremena“, rekla je glumica.
Karakteri su široki i šareni, ali i istih boja
Jovan Dabović je rekao da je najveći od izazova bio upoznavanje teksta i prilagođavanje sceni zbog složenosti stihova. Zahvalnost za to, istakao je, duguje prof. dr Dijani Marojević koja je tekst prilagodila sceni i Obradu Neneziću koji ga je kratio koliko je bilo potrebno.
“Što se tiče upoznavanja teksta bilo je u početku jako teško... Bilo je jako naporno iz prostog razloga što je trebalo da uhvatite karaktere koji su životni, koji su široki, koji su šareni, a opet su nekako u istom tonu boje. Nadam se da smo uspjeli“, kazao je Dabović i dodao da je ovo komad čiji tekst zahtjeva od glumca da prevashodno bude čovjek.
Bonus video:
