Lucidnost periferije

Simona (odličan prevod Bojane Kovačević Petrović), inteligentan je i zavodljiv, inovativan roman
88 pregleda 0 komentar(a)
Eduardo Lalo (novina)
Eduardo Lalo (novina)
Ažurirano: 21.10.2017. 20:22h

U izdanju podgoričke izdavačke kuće Arto objavljen je nedavno portorikanski autor Eduardo Lalo (1960), svojevremeno nagrađen prestižnom nagradom za hispanoameričku književnost Romulo Galjegos (2013. godine) za roman Simona. Hrabar urednički izbor savremenog autora iz literarno malo poznate karipske zemlje zavređuje kritičarski osvrt budući da je Simona, u odličnom prevodu Bojane Kovačević Petrović, inteligentan i zavodljiv tekst, inovativan i moderan roman.

Od incipita: „Pišem. Da li mi išta drugo preostaje u ovom svijetu u kojem će toliko toga za mene ostati nedostupno?“, narator, univerzitetski profesor u San Huanu, vodi čitaoce u razmišljanje, o književnosti i životu uglavnom. Prvi dio romana je fragmentaran, sav u senzacijama i refleksijama, koje dočaravaju odsustvo života u žamoru i gužvi portorikanske prestonice. Upravo te bjeline, ta nedogađanja, kojima se dodiruju granice žanra, floberovski su uzbudljiv dio romana koji će ubrzo zamijeniti prava romaneskna akcija - ljubavna priča, koja će, kao i mnogo toga u ovom romanu, početi književnim citatima. Naime, narator, mirnog, rutinskog života počinje da dobija anonimne poruke na raznolike, neobične načine što će ga uvući u igru koju mu nudi junakinja skrivena iza imena francuske filozofkinje i političke aktivistkinje Simone Vejl.

Oštrouman i lucidan pripovjedački glas duhovito i ekonomično oslikava situacije i likove. Jedan navod iz studentskog eseja sasvim lako dočarava odsustvo profesorskog entuzijazma, a na sličan način predstavljeni su i naratorovi prijatelji, Hulija („nije posjedovala ni strpljenje ni suptilnost“) i Dijego („Koliko je inteligentan, toliko je i bezosjećajan.“). Mnogo veća enigma za naratora je Li, autorka poruka, Kineskinja koju za Kinu vezuje tek nekoliko slika iz djetinjstva, ali zarobljena kineskim normama zatvorene zajednice u Portoriku. U lavirintima njenih crteža narator će postepeno dešifrovati tražena objašnjenja.

Periferija, kao velika tema nakon postkolonijalnih studija, u romanu Simona elaborirana je na više nivoa. Najprije, sam Portoriko i narator u njemu jesu margina u odnosu na velike centre, ekonomske i literarne. Uvođenjem kineske zajednice, Lalo nas podsjeća da svaka periferija ima isto tako svoju periferiju, koje se u ovom romanu umnožavaju činjenicom da i Kinezi po kazni šalju svoje radnike u druge krajeve Portorika, daleko od San Huana. Beskrajno umnožavanje od svake periferije može napraviti centar a, kako već znamo, ne radi se samo o geografskim kategorijama. Periferija je nepristajanje na monolitnost, na ograničenost, na nametnute norme. Rubni krajevi mjesta su ukrštanja različitih kultura, tradicija i jezika, a Portoriko, uostalom kao i naši krajevi, posjeduje taj kvalitet hibridnosti.

Zaista izuzetna epozoda, naročito po raspravi o odnosu centra i periferije kada je književnost u pitanju, jeste gostovanje španskog pisca. Nagrađivani autor, koji „je umio da iskoristi prilike koje su mu se nudile“, s jedne strane, i dva pisca provincije, iz „dopola dovršene zemlje“ s druge, ne pripadaju istom svijetu knjiga. Prvi, „zaslijepljen sjajem sopstvene tradicije“, ne vidi da išta drugo postoji. On ima konstruisanu opštu kulturu koja ga je osposobila da napiše pristojan tekst, a sve ostalo je industrija knjiga. Ipak, preuzimajući riječi jednog od likova romana, stajemo na stranu ovih drugih: „I, da ti pravo kažem, više volim lucidnost sa margine, iz ove naše bijede.“

Sa naše margine gledano, roman portorikanskog autora nudi prepoznatljivu stvarnost, uz brojne druge kvalitete teksta. Da pomenemo još neke, pikturalnost u opisima grada, dinamika, refleksivnost te izuzetna ljubavna priča kakva se nije do sada ispričala i čiji razvoj namjerno ostavljamo čitaocu da otkrije. Naratorovo prvo lice donosi prisan ton ali i potrebu za drugim, za čitaocem, u konceptualno organizovanoj, smjeloj formi romana.

Na kraju, moram da pohvalim i tehnički posao izdavačke kuće Arto. Uz lektorski i korektorski sređeni tekst, knjiga sadrži Predgovor izvornog izdavača i Pogovor Bojane Kovačević Petrović, koja je, osim što je prevodilac sa španskog, jedan od naših najvećih stručnjaka za hispanoameričku književnost.

Bonus video: