JEDAN OD NAJTIRAŽNIJIH BRITANSKIH PISACA U BD

Parsons: Pravo novinarstvo umire

„Novinar u meni mi ne dozvoljava da se zatvorim u neku kulu od slonovače i izgubim dodir sa ostatkom svijeta i životom”
239 pregleda 2 komentar(a)
Toni Parsons, Foto: Vuk Lajović
Toni Parsons, Foto: Vuk Lajović
Ažurirano: 20.10.2017. 05:24h

“Pravo novinarstvo umire, sve su manji tiraži novina i časopisa. U poplavi besokatnih informacija do kojih se može doći on line, pravo novinarstvo sve više nestaje”, poručio je jedan od najtiražnijih i najznačajnijih britanskih pisaca Toni Parsons, koji je preksinoć održao književno veče u Budvi realizovano u suorganizaciji JU Narodna biblioteka Budve sa izdavačkom kućom „Nova knjiga“. U prepunoj sali Akademije znanja, Parsons je govorio o velikim nedaćama u kojima se trenutno nalaze izdavači novina.

“Oni koji su se reklamirali u novinama od kojih su se finanisirali šatampani meidji, okreću su on line izdanjima. To je jedan od razloga nizbrdne putanje novinarstva, kao profesije. Meni se novinari sve više čine kao nekadašnji potkivači konja, zanat koji izumire, koji je tehnološki prevaziđen”, ocijenio je Parsons.

To što je novinar i pisac, navodi, u njegom slučaju mu pomaže-jedan drugome pomažu, dopunjuju se...

“I dalje se aktivno bavim novinarstvom, podjednako kao i pisanjem književnih djela. Sa jedne strane pisac se zatvara po godinu dana u sobu i izoluje od ostatka svijeta, a novinar je stalno u društvnoj areni. Novinar u meni mi ne dozvoljava da se zatvorim u neku kulu od slonovače i izgubim dodir sa ostatom svijeta i životom. Novinarstvo me je naučilo odgovornosti , redu poštovanju rokova, što da sam samo pisac pitanje je da li bi uspio. Sa druge strane, pisac pomaže novinaru, jer novinar prirodno zbog brzine rokova koji su nametnuti, plutao i tek malo zagrebao po površini stvari. Kao pisac sam naučio da stvari posmatram dublje“, istakao je Parsons.

Njegovo je mišljenje da su najbolje priče one istinite ili barem djeluju tako.

“Većina mog rada, a čini mi se i većina književnosti sadrži pomiješane elemente fikcije i iskustva. Mada se miješaju stvarno iskustvo i imaginacija, to uvijek treba da djeluje kao istinito“, naglasio je Parsons.

Upitan koji su motivi da nakon porodičnog romana, pravi zaokret ka drugom žanru - detektivskom romanu, Parsons je kazao da je želio da stvori literalnog junaka, detektiva, koji će biti podjednako prijemčiv čitaocinma različitih generacija, nešto slično Šerlok Holmsu ili Džajms Bondu.

“Ogromno je dostignuće za jednoga pisca kada uspije da stvori književni lik , koji ostane popularan kroz više generacija. U mome životu i spisateljskoj karijeri došlo je do jednog trenutka, kada sam započeo novu fazu i ušao u taj veliki izazov da kreiram takvog književnog junaka. Prvobitni plan je bio da napišem tri romane, koji su postigli popriličan uspjeh, a junak se odomaćio kod čitaoca, onda sam potpisao ugovore za još tri romana, znači šest romana za šest godina”, kazao je Parsons.

A da li nakon ove faze može uslijediti nova faza, Parsons je odogovorio da će pokušati da napravi jednu mješavinu između porodičnog romana i trilera.

“U kontekst trilera pokušaću da smjestim porodične odnose između muževa i žena, djece i roditelja. Zamiješaću jedan magični napitak od ovih sastojaka”, naveo je on.

Predsjednik Savjeta JU Narodna biblioteka Budve Predrag Zenović ocijenio je da tom izmijenjenom konceptu svjetske knjiženosti prisustvujemo večeras u Budvi.

“Toni Parsons je svjetski pisac, ne samo po tom formalnom kriterijumu koji kaže da su gotovo sva njegova djela bestseleri, da su prevedeni na više od 50 svjetskih jezika, nego i po činjenici da njegova poetika pokušava da uhvati to stradanje i preživljavanje evrimena u našem savremenom trenutku“, kazao je Zenović.

Parson je nakon što se družio sa budvanskom publikom, bio gost na gala večeri koju je u njegovo ime organizaovo menadžer grada Budve Milo Božović u elitnom restoranu hotela “Majestic” nadomak Starog grada, gdje je britanski pisac u prijatnoj atmosferi nastavio punih dva sata druženje sa ljubiteljima njegovih knjiga i novinarskog rada.

Kćerki kažem da misli svojom glavom i da ne sluša druge

Govoreći o pank muzici o kojoj je kao novinar pisao, Parsons ističe da je to bila muzika koja je postavljala pitanja.

“Pank je bio muzika odbacivanja i prezira prema postojećim društvenim vrijednostima. Imam kćerku od 16 godina i savjetujem joj da samostalno razmišlja, da ne sluša ni mamu, ni tatu, nastavnike, likove sa televizije, predsjednika Vlade. Pank je po mom mišljenju, to bio i ostao, muzika pobune, muzika koja problematizuje stvari. To je jedini način da čovjek samostalno gradi kritičko razmišljanje“, kaže Parsons.