ARHITEKTURA: NEKA PITANJA UPORNO OSTAJU BEZ ODGOVORA

AF snom mrtvijem spava...

Da li su selektovani master radovi koji će predstavljati AF PG na značajnim međunarodnim studentskim konkursima - ne pitajte mene. Pitajte Svetislava G. Popovića, dekana AF PG. Ako je neko pozvan da odgovori na to pitanje, onda je to upravo gospodin Popović
50 pregleda 2 komentar(a)
Arhitektonski fakultet, Foto: Arhiva Vijesti
Arhitektonski fakultet, Foto: Arhiva Vijesti
Ažurirano: 07.10.2017. 09:41h

Pull up to my bumper baby/ In your long black limousine/ Pull up to my bumper baby/ And drive it in between Grace Jones, (Kookoo Baya, Dana Manno), "Pull Up to the Bumper", Nightclubbing (Island, 1981.)

Svakog prvog ponedeljka u mjesecu oktobru (listopadu) slavi se, vjerovali ili ne - Svjetski dan arhitekture - a ujedno i Svjetski dan stanovanja (Habitat Day, Dan staništa ili Dan habitata).

Svjetski dan arhitekture je ustanovila Međunarodna unija arhitekata (Union International des Architects, UIA; što mislite, da li je CG članica UIA?) davne 2005. godine, da bi svake naredne godine, dakle tradicionalno, "podsjećala svijet na zajedničku odgovornost po pitanju budućnosti ljudskih staništa". Iza Svjetskog dana stanovanja stoje pak Ujedinjeni narodi (ili Ujedinjene nacije, ako vam je tako draže, UN), a ustanovljen je davne 1986. godine.

Na velikoj međunarodnoj konferenciji povodom Dana stanovanja koja je prošle godine održana u gradu Kvito, u Ekvadoru (Kvito na kečuanskom znači - mjesto u središtu svijeta; Kvito je ujedno i glavni grad Ekvadora, odnosno pokrajine Pičinča, te političko, kulturno i financijsko središte države), "donesena je strategija", prenio je HRT/Hrvatski radio, "koja je trebala integrirati sve komponente održivog urbanog razvoja, radi promicanja pravednosti, prosperiteta i blagostanja. Urbana područja i gradovi, kao generatori razvoja, ali i najveći potrošači dobara, sa najviše ekoloških problema, ističu se kao ključna tema planiranja održivog razvoja i rasta. Primjenom nove strategije u Hrvatskoj, ukazuje se na prioritete u kojima važnu ulogu ima poticanje urbanog razvoja, ujednačeni razvoj, kvaliteta stanovanja, građenja i oblikovanja javnih sadržaja i prostora. Posebnu pozornost potrebno je posvetiti razvoju ugodnih i uređenih gradova za sve generacije, sagledavajući potrebe obitelji, djece, građana starije životne dobi, te svih ranjivih skupina".

Koliko smo mi daleko od pomenute strategije - od pravednosti, prosperiteta i blagostanja, odnosno ugodnih i uređenih gradova za sve generacije - prosudite sami. Ako vam ne ide - slobodno se obratite gospodinu Svetislavu G. Popoviću, dekanu Arhitektonskog fakulteta Univerziteta Crne Gore - on bi, po definiciji, morao biti upućen u te stvari.

Elem, u prošli utorak, 3. oktobra, povodom ovogodišnjeg Svjetskog dana arhitekture, na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Beogradu uprličena je i održana "Noć arhitekture 2017. - Climate Change Action!", u organizaciji Ambasade Slovačke republike (odnosno Centralnoevropske kulturne platforme, u ime država učesnica: Austrije, Češke, Mađarske, Poljske, Slovačke i Srbije) i Arhitektonskog fakulteta.

Kad bih sad uzeo da nabrajam što je sve tom prilikom prezentovano zaljubljenicima u arhitekturu, te naučnoj i stručnoj i javnosti - koje je tu nevjerovatno obilje programa bilo ponuđeno zainteresovanima - ne biste mi vjerovali - a bojim se i da bi mi mnogi grdno zamjerili. Pogotovo vesela družina sa AF PG - oni mi to nikad ne bi oprostili - tako da ću se ipak uzdržati od nabrajanja. Reći ću samo da me 3. oktobra, u utorak veče, put nanio pored AF PG i da nisam primijetio nikakvu neuobičajenu aktivnost - AF je u prošli utorak, ukratko, snom mrtvijem spavao, snom siraka tužnoga među međunarodnim vihorovima - i sva su svijetla bila pogašena.

I još mi se učinjelo da je barjak AF bio spušten na pola koplja - u znak solidarnosti sa odlazećom rektorkom UCG, gospođom Radmilom Vojvodić, kao i sa odlazećim ministrom kulture, gospodinom Jankom Ljumovićem - ali se ne bih zakleo, bio je mrkli mrak.

Pomenuo bih još, uzgred, da je sredinom jula mjeseca Komisija AF BG za selekciju najuspešnijih master radova za školsku 2016/2017 godinu - radova koji će predstavljati AF BG na značajnim međunarodnim studentskim konkursima za prestižne nagrade - The RIBA President’s Medals Student Awards 2017, Young Talent Architecture Award - European Union Prize for Contemporary Architecture Mies van der Rohe Award, Archiprix International (2019) - Hunter Douglas Award, Inspireli Awards - uspješno obavila svoj posao.

Što se sredinom jula dešavalo na AF PG - da li su selektovani master radovi koji će predstavljati AF PG na značajnim međunarodnim studentskim konkursima - ne pitajte mene. Pitajte Svetislava G. Popovića, dekana AF PG. Ako je neko pozvan da odgovori na to pitanje, onda je to upravo gospodin Popović.

Univerzitet je "mjesto na kome se gradi elita čija djela doprinose razvoju društva" - veli Janko Ljumović, odlazeći ministar kulture, pozorišni i radio producent po vokaciji, humanista, veliki autoritet u oblasti kompleksnih metodologija, intelektualac od formata, univerzitetski profesor po zanimanju - i nadasve pošten i častan čovjek, koji nikad ne okreće leđa svojim prijateljima, a pogotovo ne prijateljicama koje su zapale u nemilost odnarođenog režima...

Kako ono reče gospođa Vojvodić... partitokratija, poslušničko ponašanje, instrumentalizovanje studenata i, nadasve - neprosvećeni staljinizam.

Složio bih se, u načelu, sa konstatacijom uvaženoga profesora Ljumovića, uz stanovite rezerve, svakako. Univerzitetska, odnosno intelektualna elita, dugi je niz godina u defanzivi i nikako joj ne pripada ovaj povijesni trenutak, a neće joj pripadati, bojim se, ni sljedeći - a vjerovatno ni onaj tamo trenutak. Ali neki daleki trenutak - neki tamo, tamo, tamo, tamo, tamo trenutak - sigurno hoće. Bez univerzitetske elite nema nauke, a samim tim ni napretka.

Na stranu činjenica da se u ovom povijesnom trenutku na evidenciji Zavoda za zapošljavanje CG nalazi preko 12.000 izgrađenih pripadnika elite, odnosno lica koja posjeduju visokoškolsku diplomu i strpljivo čekaju da budu uključena u društvene tokove, ne bi li počela da nesebično doprinose razvoju društva. Naši univerziteti - ima ih nekoliko - produkuju frešku elitu osjetno brže nego što je društvo u stanju da je apsorbuje - ili, drugim riječima, djelatna elita nije u stanju da produkuje freška elitna radna mjesta u mjeri koja bi se poklapala sa realnim kapacitetima univerziteta da produkuju frešku elitu. Uzorci ove diskrepancije su složeni, da ne kažem kompleksni - i čudi me da Janko Ljumović, kao neko ko do u tančine vlada kompleksnim metodologijama, nije osjetio potrebu da nas uputi u uzroke i posljedice trenutnog stanja stvari - i da nam ukaže na moguće pravce prevazilaženja ovakvog stanja.

Osjeća se, sa druge strane, da freška elita - pogotovo arhitektonsko-urbanistička elita koju produkuje AF PG - nije raspoložena da se aktivira ni po jednom jedinom aktuelnom pitanju koje utiče, ili će uticati na budućnost te elite.

Neshvatljivo je, recimo, da mlade arhitektice i mladi arhitekti - elita u povoju - nije zainteresovana za aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata, bez obzira što su mnoge odredbe toga zakona u suprotnosti sa njihovim bazičnim interesima i što će upravo taj zakon obilježiti razdoblje njihovog stupanja na arhitektonsko-urbanističku scenu.

U kojoj mjeri gospodin Svetislav G. Popović i nastavni kadar AF PG snosi odgovornost za nezavidne pozicije sa kojih njihove štićenice i njihovi štićenici startuju u trci za komad suvog arhitektonskog hljeba - o tome u narednom broju...