IMPRESIJE SA JEDNOG FESTIVALA INVESTICIJA I NEKRETNINA

Komarac među uglednicima

Bencun je, u najkraćem, konstatovao da CG građevinske firme nisu sposobne da pozitivno odgovore na visoke zahtjeve, odnosno standarde koje nameće savremena hotelska industrija - kao što ni CG arhitekti nisu sposobni da odgovore na te iste standarde i zahtjeve
146 pregleda 0 komentar(a)
Avala, Foto: Privatna arhiva
Avala, Foto: Privatna arhiva
Ažurirano: 30.09.2017. 19:07h

Ne rekoh vam da sam i ove godine - dakle tradicionalno - ovjerio FREI. Svojim prisustvom sam uveličao i ovogodišnji Festival of Real Estate Investments - ili Festival investicija i nekretnina, u oficijelnom prevodu. Ovogodišnji Frei, osmi, održan je od 15. do 17. maja u Budvi, u Hotelu Avala Resort & Villas.

Naravno da mi nije bilo teško da vozim 120 km od Podgorice do Budve i nazad, jer se podrazumijeva, kad je riječ o FREI, da se svaka žrtva višestruko isplati. Kad ispratite neki od programa FREI - bilo koji - kad osjetite jedinstvenu atmosferu FREI, raspršiće se sve vaše iluzije po pitanju motiva što pokreću kompletnu tu ekipu uključenu u poslove vezano za tzv. valorizaciju najvrijednijih prostornih resursa svima nama najdraže Države CG. Osjetićete miris novca, a shodno tome i blagotvornu, duboku rezignaciju po mnogim konkretnim pitanjima koja spadaju u domene tzv. CG prostornog diskursa (pravićemo se da taj diskurs postoji i da je legitiman).

Prije nego što pređem na stvar, moram da naglasim da mi nije bilo prijatno - ni najmanje - što sam morao da se odjeven strogo u skladu sa okolnostima (lagana, blijedo zelena Helmut Lang majica - kombinacija kašmira i pamuka - te blijedo-žute Vilebrequin lanene hlačice), namirisan (Amber Aoud/ Roja Dove - samo u izuzetnim prilikama - jezivo je skup) i u novim patikama (Ecco Soft 1 - bijele kao snjeg), laktam sa gostima Hotela Avala Resort & Villas - mahom Engleskinjama u šarenim kupaćim kostimima i Englezima u šarenim kupaćim gaćama, koji su, ko zna zbog čega, bili okupljeni oko recepcije. Baš oko recepcije pored koje sam morao da prođem - jer nije postojala nijedna druga opcija - da bih dospio do svečane sale u kojoj je bio upriličen FREI program koji sam riješio da ovjerim.

Neshvatljiv propust po pitanju tzv. linija komunikacije, neshvatljiv...

Zamislite samo dame, posjetiteljke FREI, u raskošnim toaletama, dok se probijaju kroz horde znojavih Engleskinja i Engleza, što u šarenim kostimima i šarenim kupaćim gaćama vise oko recepcije. Engleskinja i Engleza od kojih polovina ima ozbiljne opekotine od sunca. Da ne pominjem horde njihove bezobrazne djece, koja, urlajući, jurcaju na sve strane, a usput se gađaju bonbonama, čokoladama i sladoledom i prskaju se sokovima od borovnice i višnje.

Neshvatljiv - i neoprostiv, dodao bih - propust uvaženog arhitekta (kako mu samo bješe ime, falim te bože...).

Na putu ka sali u kojoj je bila uprličena tribina koju sam namjeravao da ovjerim - Novi zakonski okvir za planiranje prostora i izgradnju objekata, to je bio naslov tribine, u okviru koje je bio predviđen i nastup gospodina Pavla Radulovića, u to vrijeme freško postavljenog ministra održivog razvoja i turizma - prošao sam pored panoa na kojem je bio prezentovan projekat nečega što bi - kad bude realizovano, ako bude realizovano - trebalo da se zove Mediterranean Eco Vilage - Zirine Gardens - Herceg Novi.

Zirine Gardens je projekat koji potpisuje nadaleko čuveni i opjevani Studio GRAD - i predstavlja, ako mene pitate, toliki pad u odnosu na njihova ranija ostvarenja - pogotovo u odnosu na njihova najranija među najranijim ostvarenjima, ako se razumijemo - da toj pričici moram posvetiti barem dvije ili tri freške devete stranice.

Ako sam uspio da preživim Zirine Gardens, pomislih, ne može me ubiti ništa što ću čuti na toj tribini.

Tribina je zapravo bila zamišljena kao prilika da se, u prisustvu ministra Radulovića, uvaženi predstavnici stranih kompanija koje djeluju u CG - Adriatic Marinas, Azmont Investments, Montrose, Katari Diar, Stratex itd. - izjasne o tada aktuelnom Nacrtu zakona o planiranju i izgradnji (tada se to tako zvalo - a u međuvremenu je to evoluiralo u Predlog zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata).

I baš u trenutku kad sam izgubio svaku nadu da će se nešto vrijedno pomena desiti na toj tribini, riječ je uzeo plemeniti Goran Bencun iz kompanije Adriatic Properties d.o.o. (Hotel Sveti Stefan, Vila Miločer).

Bencun se osvrnuo na jednu od tzv. sedam smrtnih biznis barijera koje Država CG, odnosno Vlada CG - kroz živu i podsticajnu saradnju sa Ministarstvom održivog razvoja i turizma (MORiT), odnosno kroz željno isčekivani Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata, koji gura upravo MORiT, odnosno gospodin Radulović - nastoji, barem deklarativno, da bezrezervno eliminiše (ili barem ublaži). Ta barijera se u biznis-žargonu zove: loš domicilni kadar - a shodno tome i loša domicilna građevinska operativa.

Naime, plemeniti Bencun je, u najkraćem, konstatovao da CG građevinske firme nisu sposobne da pozitivno odgovore na visoke zahtjeve, odnosno standarde koje nameće savremena hotelska industrija - kao što ni CG arhitekti nisu sposobni da odgovore na te iste standarde i zahtjeve. Zatim je predložio, vrlo direktno, da se široko otvore vrata Države CG sposobnim stranim kompanijama i sposobnim stranim arhitektima - i sve to strogo u funkciji tzv. konkurentnosti CG investicionog ambijenta, odnosno racionalizacije troškova koje snose renomirani investitori koji djeluju u CG. Da li postoji mogućnost da se novim zakonom omogući nesmetana registracija, tj. nesmetano licenciranje renomiranih međunarodnih kompanija koje bi investitori koje zastupa Bencun rado angažovali na realizaciji svojih projekata u CG - to je bilo Bencunovo pitanje, otprilike. — Jer, priznaćemo svi - zaključio je Bencun — CG je malo tržište koje nema niti renomirane arhitekte, niti renomirane građevinske kompanije.

U tom trenutku se čulo kako krvoločni komarac zabada rilicu u karotidu renomiranog profesora koji se nalazio na drugom kraju svečane sale, profesora koji ordinira baš na AF PG.

Gospodin Radulović, ministar, odgovorio je na konstatacije plemenitog Bencuna u svom maniru - dakle vrlo šarmantno, staloženo i nadasve konstruktivno - pružajući Bencunu usput i polu-tvrda (nahrani prasiće, ne diraj dugmiće) uvjeravanja da je "izvodljivo" to za što se on zalaže - da bi na kraju konstatovao da nisu svi CG arhitekti nesposobni. — Nema ih mnogo sposobnih - rekao je ministar — ali ih sigurno ima.

Bencun nije odustajao, naravno.

— Mi smo pokušali da neke ovdašnje, dakle crnogorske projektantske kuće, uputimo na renomirane investirore iz Londona koje zastupamo, međutim, renomirani investitori iz Londona nisu bili zainteresovani. Nisu htjeli ni da pogledaju njihove CV, a kamoli portfolie.

U tom trenutku se čulo kako krvoločni komarac izvlači rilicu iz karotide renomiranog profesora koji se nalazio na drugom kraju svečane sale, profesora koji ordinira baš na AF PG - a zatim se čulo i kako uzlijeće, uz stanoviti napor, sit i prezadovoljan.

— Odrubi mu glavu - naredio je ministar. — Kome da odrubim glavu? Profesoru sa AF ili Bencunu? — Bencunu! Budalo! - viknuo je ministar poslije kraćeg razmišljanja. Nedugo zatim, Bencunova glava je krasila najvišu kulu tvrdoga grada Budve - tzv. Kanli kulu - ili Krvavu kulu. — A sad mi dovedi Popovića! - naredio je ministar. — Draška Popovića? — Marka Miljanova Popovića! Budalo! Dovedi mi Svetislava G. Popovića, dekana AF PG. Neko mora da odgovori na ove neshvatljivo uvredljive konstatacije Gorana Bencuna. A diplome AF PG potpisuje upravo Svetislav G. Popović!

Ako se ne varam...

...nastavak u sljedećem broju.

Preporučujemo za Vas