Kakva je Evropa u koju želimo stići i kako nas Evropa vidi?

Brojna su pitanja birokratije, verbalne torture, konfuzije i bijesa a sarajevski ansambl ih je tokom sat i po vremena trajanja komada energično i ubjedljivo postavljao
61 pregleda 0 komentar(a)
Predstava u produkciji Mess Sarajevo, Foto: Arhiva "Vijesti"
Predstava u produkciji Mess Sarajevo, Foto: Arhiva "Vijesti"
Ažurirano: 22.09.2017. 20:13h

“What is Europe? Kakva je to Evropa u koju želimo stići, individualno ili kao država? Kakva je balkanska percepcija takve Evrope?”, pitanja su koja je postavila predstava “What is Europe - Ratni obred”.

Publika MIT festivala imala je priliku u Kraljevskom pozorištu Zetski dom vidjeti predstavu “ What is Europe-Ratni obred” koja se bavi temom koja okupira sve bivše jugoslovenske zemlje - masovni odlazak ljudi u Evropu. Predstava ne nudi odgovore već postavlja pitanja i počinje scenom apliciranja za vizu.

“Ova priča se itekako tiče i Hrvatske i Slovenije koje su članice Evropske unije. Ljudi odlaze i od tamo. Ono kako mi zamišljamo ulazak u Evropu je da ćemo otići i raditi negdje jer ćemo imati pasoš sa kojim ćemo to moći, a ovdje će se čarobnim štapićem sve naprasno srediti. Pritom nećemo morati ništa da uradimo osim da usvojimo te zakone koji su svakako glupi, ni ne tiču nas se. Oni ne razumiju naš balkanski mentalitet, pa nam brane stvari koje su normalne, ali mi ćemo to nekako”, kazala je nakon izvođenja sarajevska glumica Vedrana Seksan.

Scene putovanja autobusom za Evropu govore o nekadašnjoj Jugoslaviji, načinu na koji se raspala i ideji jugonostalgije. U predstavi se smjenjuju načini gledanja na evropske vrijednosti i pogled na nas koji u geografsko istorijskom kontekstu i jesmo i nijesmo Evropa.

“Dakle mi želimo u Evropu. Istovremeno želimo da je prevarimo tako što ćemo usvojiti njihove zakone, a ponašati se kao Balkanci. U ansamblu ima ljudi koji se ne sjećaju Jugoslavije. ja sam rasla u to vrijeme, bila Titov pionir, a njih nije briga za to šta je bila Jugoslavja, ali ih jako zanima šta je to Evropa. Danas su prosperitetna zanimanja koja možete obavljati u Njemačkoj i uspješnim roditeljem smatra se onaj koji je djecu poslao i inostranstvo“, govori Seksan.

Brojna su pitanja birokratije, verbalne torture, konfuzije i bijesa a sarajevski ansambl ih je tokom sat i po vremena trajanja komada energično i ubjedljivo postavljao.

Glumica Seksan istakla je zadovoljstvo što je učestvovala “u ovom procesu koji je bio otkrovenje za sve nas” i za isto zahvalila režiseru Andrašu Urbanu.

“Andraš Urban je takav reditelj, bolan i iskren, mislim da je, neću biti politički korektna, najvažniji na ovim prostorima. Donijeli smo svoje improvizacije na zadate teme. Sahranjivali smo komunizam, Evropu, mrzili smo Evropu, voljeli smo je. Ovo su naše priče koje je on složio na način koji je bio jedini moguć. Treba spomenuti i Irenu Popović Dragović koja je radila songove, i Lasla Vegela. Za njega me svi uvijek pitaju je li neki tridesetogodišnji panker, ja kažem 'ne, to je šezdesotogodišnjak koji živi u Novom Sadu, piše divne knjige, ali razmišlja pank“, ispričala je glumica.

Predstava je izvedena u produkciji MESS Sarajevo, koju je po motivima eseja Lasla Vegela režirao Andraš Urban. U predstavi glume: Benjamin Bajramović, Amar Čustović, Dženana Džanić, Mirna Kreso, Sanin Milavić i Vedrana Seksan. Scenografiju je, takođe potpisao Andraš Urban, a kostimografiju je uradila Lejla Hodžić. Kompoziciju i songove za komad uradila je Irena Popović Dragović.

Komad Andraša Urbana, malo je reći, oduševio je, ali i zapitao publiku.

Bonus video: