VEČE POSVEĆENO JEDNOM OD NAJVEĆIH PJESNIKA 20. VIJEKA SA OVIH PROSTORA

Vito Nikolić - boem koji nikada nije prestao da drumuje

Promovisane su tri Vujačićeve knjige o Vitu: “Vito - zatočenik žute gošče”, “Anegdote i epigrami” i “U trag zaboravu”
275 pregleda 0 komentar(a)
Maksim Vujačić, Foto: Svetlana Mandić
Maksim Vujačić, Foto: Svetlana Mandić
Ažurirano: 04.04.2019. 23:30h

“Na drum palo nebo malaksalo, ne može se dalje Vitomire, i do sad se s mukom bitisalo, umiri se veliki nemire”. Zapisao je, kako ga zovu, posljednji crnogorski boem i vjerovatno najveći pjesnik 20. vijeka sa ovih prostora, Vitomir Vito Nikolić. “Umirio” se veliki nemir 10. septembra 1994. godine, a povodom obilježavanja godišnjice njegove smrti u okviru manifestacije “Viluško kulturno ljeto” u Vilusima kod Nikšića, organizovano je veče posvećeno čovjeku koji nikada nije prestao da “drumuje”.

Prikazan je film “U trag zaboravu”, mlade rediteljke iz Nikšića Maje Janjušević, koji je premijerno predstavljen prošle godine  na otvaranju manifestacije “Dani Vita Nikolića”.

“Nakon premijernog prikazivanja nije bilo novca da se uradi postprodukcija i zbog toga rediteljka nije dozvolila da se ovaj film prikazuje na festivalima. U neku ruku, ovaj film čami u bunkeru i bojim se da će tako i ostati jer treba nekih desetak hiljada eura da se posao završi”, kazao je novinar i publicista Maksim Vujačić, producent filma i Nikolićev biograf.

Nakon filma promovisane su tri Vujačićeve knjige o Vitu, od pet koliko ih je objavio - “Vito - zatočenik žute gošče”, “Anegdote i epigrami” i “U trag zaboravu”. Prve dvije su objavljene 2013. godine, a posljednja nakon snimanja filma.

 Vujačić je kazao da je Nikolića upoznao 1957. godine, a da je sasvim slučajno postao njegov biograf.

“Godinu prije Vitove smrti gostovao je u ‘Zahumlju’. Bio je u kancelariji i nije htio da uđe dok mu nešto ne obećamo. Dobro je znao šta će se događati poslije njegove smrti, da će biti prećutkivan, da će se njegova poezija zloupotrebljavati…Obratio mi se kao novinaru i nekom dalekom rođaku da ne dozvolim da ga predstave kao žrtvu neke komunistčke torture, da zloupotrebljavaju njegovu biografiju, da ga svrstavaju u nekakve političke opcije. Nažalost, sve što je rekao se obistinilo i godinu i po nakon toga sam krenuo da ispunim taj amanet”, kazao je Vujačić.

Od tada, on i glumac Miro Nikolić idu od Triglava do Đevđelije i ne daju da Vitovo djelo prekrije zaborav. A to im teško ne pada jer gdje god odu, kako je kazao Vujačić, shvate da je Vito popularan i da njegovi stihovi i dalje žive.

“Mi više nećemo ići tragom u prošlost, kada je Vito u pitanju. Mi smo našu misiju završili. Miro, Maja i ja smo odužili svoj dug prema Vitu, a ovi drugi neka se dobro vide jer čuli ste u filmu šta je Vito za Nikšić i Crnu Goru”, poručio je Vujačić.

A bio je, i ostao, “dobri duh Nikšića”.

Vito - zatočenik žute gošče”  najkompleksnija hronika o Nikoliću

Vujačićeva knjiga “Vito - zatočenik žute gošče” predstavlja najkompleksniju hroniku o Nikoliću u kojoj se nalazi njegova biografija, dnevnici, sjećanja najbližih, fotografije, zapisi. “U trag zaboravu” je publikacija koja prati istoimeni dokumentarni film i koja predstavlja zbornik sjećanja “eminentnih jugoslovenskih poznavalaca Vita i njegovog djela”, dok “Anegdote i epigrami”  predstavljaju zaokruženu cjelinu Vujačićevog “bavljenja” Nikolićem.

Tokom večeri, koju su organizovali Opština Nikšić, Mjesna zajednica Vilusi i galerija “Most” iz Podgorice, a koja je uvrštena u program “Septembarskih dana”, Miro Nikolić je čitao Vitovu poeziju, reportaže, epigrame.

“Pustite me, pustite da odem, bez pitanja kako, i zašto, i dokle, drumovi uvijek nekuda vode, a ja sam nomadskom glađu proklet”.

I pustili su ga.