PROMOCIJA ANTOLOGIJE "PJESNIKINJE CRNE GORE 1970-2015"

Ozbiljan poduhvat na koji se dugo čekalo

Pjesnikinja i kritičarka Vukanovićeva napravila izbor crnogorskih pjesnikinja
82 pregleda 0 komentar(a)
promocija Pjesnikinje Crne Gore 1970-2015, Foto: Vuk Lajović
promocija Pjesnikinje Crne Gore 1970-2015, Foto: Vuk Lajović
Ažurirano: 04.04.2019. 23:30h

Antologija autorke Jovanke Vukanović “Pjesnikinje Crne Gore 1970-2015” promovisana je u Narodnoj biblioteci Budve. 

Na Ratkovićevim večerima u Bijelom Polju je 2012. godine pokrenuta inicijalna ideja o ženskom pismu. Nakon toga, pjesnikinja i književna kritičarka Jovanka Vukanović je na poziv pjesnika i književnog kritičara Ćazima Muje iz Ulcinja napravila izbor iz opusa crnogorskih pjesnikinja i ta poezija je prevedena na albanski ali još  čeka objavljivanje. 

“Zašto ne napraviti antologiju na našem jeziku? Ako već drugi mogu imati uvid u stvaralaštvo crnogorskih pjesnikinja, logično je da ga najprije imamo mi, ovdje, u Crnoj Gori", istakla je Vukanovićeva.

Pri odabiru pjesnikinja i pjesama za sastavljanje antologije, Vukanovićeva se, objasnila je,  rukovodila kvalitetom, pri čemu su bile nebitne godine autorki, broj objavljenih knjiga, nacionalna i vjerska pripadnost. U knjizi je zastupljena 21 autorka.

“Svaka njihova pjesma pomijera svijet, pomijera život, vrijeme. To je za mene filozofija…. Svijet je mnogo kompleksniji, one su toliko zašle u jednu magmu stvaralačku, da sam ja prosto zadivljena, ja nisam bitna¸one su me tako ponijele, inspirisale od Bosiljke Pušić kao doajena naše književnosti do Fljutur Mustafe - kao najmlađe pjesnikinje u antologiji. Da nisam pjesnikinja, ne bih mogla da budem ni književni kritičar, niti bi bilo ove antologije”, naglasila je Vukanović.

Kada je riječ o književnoj kritici usaglašenog su mišljena književnik Balša Brković i autorka antologije smatraju da nam nedostaje organizovaniji, sistemskiji prilaz književnosti koji bi podrazumijevao i uključivao istoriografske, naučne i estetske ravni. Ali toga nema, pa nam  zato “nedostaju istorijski pregledi, višetomne studije, hrestomatije, analitički presjeci, paralele, esejistički naslovi”… 

Brković je istakao da su ovakve knjige važne, čak  i ako nam se ne dopada izbor, jer generiraju dijalog, polemiku, razgovor, a bez toga ne postoji valjan i autentičan kulturni život. 

“Meni se sviđa što je naslov ove knjige, jer sva poezija je ženska, pisali je muškarci ili žene, jer taj model spoznajni, tragalački, pripada ženskom znaku”, kazao je Brković dodajući da ova antologija ima sve što treba da imaju antologije, jer je autorka Jovanka Vukanović u poeziji čitav život. Vukanovićeva se po mišljenju Brkovića u ovoj antologiji oko svakog nametnutog pitanja bavila do kraja i na pravi način. Nekoliko godina ranije objavljena je antologija pjesnika druge polovine 20. vijeka u kojoj nije bila zastupljena nijedna pjesnikinja. Brković je mišljenja da bi ovakav gest i autorski poduhvat u svim kulturama izazvao lavinu tekstova jer kako je naveo - takva bi antologija imala problem da funkcioniše.

Pjesnikinja Sonja Živaljević čija je poezija zastupljena u antologijskom izboru raduje se antologiji više nego li prvo objavljenim pjesmama koje nije promovisala. 

“Šta se dešava sa ženama u Crnoj Gori  koje pišu, jesu li one vidljive, zašto niko ne zna za njih”, upitala je Živaljevićeva.

Ranije se govorilo da u Crnoj Gori svi pišu, a žene su bile marginalizovane uprkos njihovoj potrebi da pišu “što je stvar integriteta i identiteta, to je duboka potreba da budete Vi”, istakla je pjesnikinja.