Irena Lagtor predstavlja dva rada u Italiji

Učešće crnogorske umjetnice Irene Lagator Pejović na ovoj izložbi podržalo je Ministarstvo kulture
166 pregleda 1 komentar(a)
Irena Lagator, Foto: Klatmagazine.com
Irena Lagator, Foto: Klatmagazine.com
Ažurirano: 06.09.2017. 16:33h

Povodom drugog izdanja Internacionalnog festivala fotografije Phest, koji će biti održan u organizaciji CRAC Apulia - Centro Ricerca Arte Contemporanea (Centar za istraživanje savremenih umjetnosti) u Monopoliju od sjutra do 29. oktobra, barokna palata Palaco Palmieri ugostiće kolektivnu izložbu savremene umjetnosti “Mythologies”, čiji je kustos Roberto Lacarbonara. U salama barokne palate iz XVIII vijeka, 18 umjetnika predstaviće svoje neobjavljene ili site specific radove. Ovom prilikom, umjetnici će podijeliti različita tumačenja “savremenih mitologija” i analizirati relevantne kulturne, ekonomske i društvene transformacije.

Crnogorska umjetnica Irena Lagator Pejović na ovoj izložbi učestvuje sa dva rada: “Razmjena vrijednosti” (Exchange Value), (2017): Dužinom različitih izložbenih dvorana barokne palate, postavljene su duge linije sačinjene od novčanica SR Jugoslavije, aranžiranih hronološki i prema vrijednosti. Novac koji datira iz godina velike monetarne krize između 1992. i 1994. godine, karakteriše hiperinflacija sa novčanicama i do 50 milijardi dinara vrijednosti - pojava je koja je po dužini, intenzitetu i razornim posledicama bila odraz i generator privrednog i ekonomskog sloma države.

Iz perspekive današnjeg globalnog trenutka kada više ne postoji ni Jugoslovenska država, ni takve novčanice na kojima su, između ostalog, uglavnom potrertisani autori pretežno zakašnjelog baroka na našim prostorima, moguće je postaviti pitanja o razmjeni vrijednosti barokne epohe smjelog realizma i direktnog emocionalnog iskustva i stvarnosti jugoslovenskog iskustva u cjelini.

“Društvo mirne koegzistencije” (2012): Pod izabrane barokne sale pokriven je grafikama koje prikazuju kvadratnu mrežu. Ona sadrži mnoštvo piktograma od kojih se svaki slobodno okreće unutar svog prostora. U okviru ukupne ravnoteže njihovo jedinstvo i mnoštvo dosežu harmoničnu koegzistenciju. Tehnička reproduktibilnost rada u mediju grafike upućuje na serijalnost mnogih društvenih narativa, dok ukupna instalacija prikazuje društvo mirne koegzistencije zasnovano na odnosu između neograničenih mogućnosti kretanja i definisanih struktura kontrole, između ličnih i kolektivnih odgovornosti.

Učešće crnogorske umjetnice Irene Lagator Pejović na ovoj izložbi podržalo je Ministarstvo kulture.

Na izložbi su zastupljeni umjetnici iz Italije, Albanije i Crne Gore: Valentino Albini, Francesco Arena, Corrado Bove, Gianni Caravaggio, Daniela Corbascio, Endri Dani, Flavio Favelli, Antonio Fiorentino, Andrea Francolino, Gaspare, Goldschmied&Chiari, Michele Guido, Irena Lagator Pejovic, Pierpaolo Miccolis, Claudio Panaro, Rebecca Moccia, Ornaghi&Preatinari, Luigi Presicce, David Reimondo.

Funkcija mita kao rituala i identiteta u fazi redefinicije

Izložbena koncepcija polazi od eseja Rolanda Barta “Mythologies” iz 1957. godine. U ovom eseju autor nudi jasnu analizu sveprisutnosti konzumerizma i masovnih medija. Istorijska autentičnost pojedinih fenomena, radikalna uvjerenja koja uzrokuju i karakterišu neke kolektivne događaje predstavljena su kao “prirodna”, u skladu sa sistemom na koji upućuju reference. Ova konstantna igra skrivanja je ono što Bart opisuje kao “mit”. Slike takođe mogu poslužiti kao mitovi: naturalizuju ideologije kroz upotrebu stereotipa, ne govore istinu, već proizvode “efekte stvarnosti”. Šta je stoga uloga mita u društvu i u uspostavljanju kulturnog identiteta? Koje su fenomenološke, antropološke i estetske karakteristike koje karakterišu drevni mit i savremene mitove?

Šezdeset godina nakon Bartovih teorija, izložba “Mythologies” analizira mitološke karakteristike slike da na vrlo neposredan i prirodan način utvrdi skup procesa, istina i imaginativnih svjetova na kojima se zasnivaju nove mitologije.

Danas je funkcija mita kao rituala i identiteta u fazi nove redefinicije. Od instrumenta kolektivnog praćenja i discipline, mit se transformiše u model za nametanje konzumerizma. Dok je za kreativni proces umjetnika specifičan treći put ili potreba umjetnika da generiše sopstvene šifre i ikonografski skup kako bi oblikovao utopijski prostor, radikalnu opsesiju, ili kako je to kustos Harald Szeemann definisao kao "individualne mitologije", postavlja se pitanje veze između klasičnih mitova i savremenih narativa: koji su to novi mehanizmi koji se koriste da sakriju ili otkriju istinu konstruisane stvarnosti?

Bonus video: