Bokeški đardin – kao scena, kao mjesto gdje se okupljala familija, prijatelji, kumovi, rodbina, gosti, gdje se pričalo, čitalo, vezlo, šilo, ćakulalo, poslužio je kao poveznica i inspiracija novinaru i publicisti Mašu Čekiću za organizaciju multimedijalne večeri nazvane “U đardinu”, a koja je minulog vikenda priređena u atrijumu srednjevjekovnog ljetnjikovca Buća - Luković u Tivtu.
Inspirativni ambijent starog ljetnjikovca sa kamenom kulom izvanredno se uklopio sa atmosferom koju donosi nova Čekičeva knjiga nazvana “Bokeška pjatanca”, a koja je ovom prilikom predstavljena. U crkvici Svetog Mihovila svoje radove izložila je vezilja čuvene dobrostke čipke Mila Mopkov, a cijelo veče muzički je obojio nastup ženske klape “Bellezza” i mladog saksofoniste Sergeja Stojkovića.
Bila je to prilika da se na specifičan način oživi nekadašnji način života u Boki i duh starih i davno prohujalih vremena, koja žive na stranicama nove Čekičeve knjige. Knjiga sadrži trideset priča koje imaju nastavak u starim recepturama, osim tridesete priče koja je bez nastavka.
„Trideseta priča je svojevrsna oda svim Bokeljkama koje su na škrtoj zemlji znale uzgojiti hranu za svoju djecu. Nisu se libile nikakvog posla, samo da obezbijede parče kruha," kazao je Čekić.
„Mnogi se interesuju otkud ja i Mila Moškov zajedno u jednom đardinu. Povezuje nas familija istog podneblja. Mila baštini ono što Boka ima – dobrotku čipku, a ja smatram brendom kojim možemo da se dičimo i podičimo. Nažalost, to se zaboravlja. Ona je vezilja dobrotskog veza kojeg je naučila od svoje mame u Krtolima, što je samo jedan od dokaza da je dobrotski vez i bokeljski vez. Bokeljke su, kad god su imale vremena, radile i ovaj bokeški, i konavoski i sve što je lijepo, pa stizalo to iz Venecije, Pariza ili bilo kog drugog kraja svijeta. Sva ta baština prikupljena vjekovima u našoj Boki Kotorskoj je poveznica večeras. Ja tekstom i slikom, Mila vezom, neko pjesmom i svirkom," kazao je Mašo Čekić.
Arheolog Vilma Kovačević, podsjetila je da je čipka stigla iz Venecije u Boku Kotorsku i da se najljepša zbirka čuva u crkvi Svetog Eustahija u Dobroti. Crna Gora je prepoznala vrijednost dobrotske čipke i zaštitila je kao nematerijalno kulturno dobro, a 1910. godine, na izložbi u Beču, ženska kapa cacara izrađena od dobrotske čipke, osvojila je prvo mjesto.
„Večerašnja izložba dobrotske čipke naše Mile je razlog da se radujemo, jer ona u sebi posjeduje nit koja je povezuje sa prošlošću, što je danas rijetkost. Njen rad je na ovim prostorima dostigao jedan zavidan umjetnički nivo. Apelujem da se organizjuju kursevi vezenja, kako dobrotska čipka ne bi pala u zaborav," istakla je Kovačević.
O knjizi koja je ustvari i svojevrsni originalni bokeljski suvenir, iz ugla očuvanja kulturne baštine, govorila je istoričarka umjetnosti, mr Danijela Ucović.
„U savremenom društvenom kontekstu i jednoj kulturi zaborava, prezentovanje materijalne i nematerijalne kulturne baštine predstavlja njenu zaštitu. Očuvanje i sakupljanje tradicijskih vještina, predanja i znanja koja se mogu naći u ovoj knjizi, su od neprocjenjive važnosti. Ovakva izdanja čuvaju nematerijalnu kulturnu baštinu koja je u suštini specifičan i kreativan izraz ljudske egzistencije," istakla je Ucović.
„Teško je odrediti žanr ovoj knjizi koju je napisao Mašo Čekić, čovjek prepoznatljivog identiteta, vezan za svoj zavičaj Boku Kotorsku. Konstantna opčinjenost tradicijama, običajima, vjerovanjima, ljepotom ovog kraja, otvara stranice ove knjige i pruža nam na uvid svoje ocjene i priče kojima oživljava sjećanje na svoje djetinjstvo, običaje, događaje, ljude, pa i bokeške legende i mitove. Okosnicu čini trideset priča. Tematski su povezane nitima prošlosti, najčešće mrvicama sa bokeške trpeze. Ispričane su jednostavnim stilom, laganim za čitanje i razumijevanje, sa dosta elemenata i jezičkih izraza koji karakterišu bokokotorsko jezičko područje. Pisao ih je novinar, publicista, čovjek od pera i velikih literarnih mogućnosti," istakla je predstavljajuči Čekićevu knigu, njegova dogogodišnja saradnica, novinarka Radio Tivta u penziji i predsjednica Udruženja žena Tivta Blaženka Vučurović.
Istakla je da Mašo “ima neki šmekerski odnos prema jelu”, pa je očekivano da se i u pričama bavi ovom tematikom.
“Zato je u knjigu uvrstio 145 recepata i fotografija iz ponude bokeljske kuhinje. Ovo su istrgnute stranice iz nekog davnog bokeškog kuvara. Kuvar nije, zbirka nije, meni liči na tortu. Tortu jedemo polako, uživamo u svakom zalogaju i na kraju osjećamo posebno zadovoljstvo. Predlažem da na isti način konzumirate sadržaj ove neobične knjige. Analizirajte ponuđene recepte, možda ćete u njima pronaći neke koji će vam probuditi već pomalo izblijedjela sjećanja na toplinu, mirise i ukuse vašeg djetinstva," zaključila je Vučurović. Nakon promocije, brojna publika imala je priliku da se počasti i na bogatoj trpezi, na kojoj su se našle slatke delicije i likeri iz stare bokeške kužine.
Galerija
Bonus video:
