Kamen, kao i umjetnost, uprkos svim tendencijama “kraja umjetnosti”, ere novih materijala i odbacivanja onih tradicionalnih, neprikosnoveno opstaje i ostaje (za)uvijek svjedočanstvo čežnje ljudskog bića da ostavi trag - i u prostoru, i u vremenu", kaže Rajka Bošković u razgovoru za “Vijesti”, autorka reprezentative izložbe skulptura “Ćutanje kamena”, kojom se u crkvi Santa Marija završava ovogodišni Grad teatar.
Poznata istoričarka i teoretičarka umjetnosti (kustos Muzeja savremene umetnosti u Beogradu, rukovodilac Zbirke skulptura, muzejski savjetnik, predavač vizuelne kulture i torije vizuelne kulture na redvonim i postdiplomskim studijama na brojnim univerzitetima i akademijama, među kojima je i Univerzitet Mediteran u Podgorici), predstavila je budvanskoj publici dvanaest skulptura u kamenu iz Zbirke MSU. Riječ je o radovima Vide Jocić, Jovana Kratohvila, Miluna Vidića, Momčila Krkovića, Nandora Glida, Jelene Jovanović, Nebojše Mitrića, Miodraga Damnjanovića, Sava Sandića, Lojza Dolinara i Pavla Pavaoa Perića. Ove skulpture, kako ističe, na najbolji način reprezentuju ideju da se preko arhetipskih slika i mitologema, svedenih i jezgrovitih formi, ispoštuje kamen kao iskonska materija - pramaterija kreativne mogućnosti savremene vajarske prakse.
"Izložba u ovako predivnom galerijskom prostoru kao što je crkva Santa Marija, trajno pravi dijalog sa ovim skulpturama. Brojna publika koja je došla na njeno otvaranje bila je vrlo zainteresovana, što me raduje, jer moja ideja o kamenu iziskuje malo posvećenije gledanje i doživljaj. Posebno mi je drago što je ovo prva institucionalna saradnja MSU i Grad teatra. Čelnici festivala prepoznali su ovu izložbu i pozvali me da je predstavim, što sam s velikom zahvalnošću, pa i čašću prihvatila, upravo zbog toga jer je Crna Gora sinonim za kamen. I kako je Isidora Sekulić govorila, crnogorski krš je svjetlosna ljepota .” To je za Rajku Bošković, kako ističe, bila i dodatna motivacija za ovu izložbu.
"Željela sam da nas, koji smo iz Crne Gore, podsjetim na ljepotu kamena, kao i druge ljude koji dolaze ovdje, posjetice i turiste. Ta ljepota nikada nije na površini, uvijek je duboko utkana u materiju, boju, struktura i tekstura koja je taložena milenijumima. A ono što se taloži milenijumima ne ide na lak, sračunat efekat, nego traži pamet, posvećenost i produbljenost doživljaja. Sam pristup kad pravim izbor radova za neku izložbu nije tradicionalan istoričarsko- umjetnički, nego fenomenološki, pa tako i 'Ćutanje kamena' ima takvo polazište. To su radovi vajara koji su obilježili XX vijek, i koji u pristupu skulpturskom djelu unose notu poetskog nadahnuća i emotivnosti”, kazala je Bošković.
U eri kada metal, pored instalacija, preovladava u savremenoj skulpturi, podsjećanje na kamen je, kaže autorka, posebno važno.
"Tri četvrtine skulptura tokom cjelog XX vijeka urađeno je je od metala, a u instalacijama je takođe uglavnom metal. To površno i olako bavljenje vajarstvom, i često i olako prihvatanje takve umjetnosti, bila mi je ideja vodilja da tu duboku, skrivenu ljepotu kamena, spokojstvo i mir koji kamen nudi samim posmatranjem, ne samo umjetniku koji ga obrađuje, nego i nama koji ga posmtaramo, približim publici kroz djela savremene umjetnosti, i da ih vratim na neke trajne, istinske i neprolazne vrijednosti. Danas, u eri informatičkih medija, računara, raznih tehničkih i tehnoloških mogućnosti s jedne strane, i sve manje one bliske, tople i humane komunikacije među ljudima, kamen nas jednostavno vraća sebi.
On je topliji, emotivniji, ljudskiji nego metal i drugi materijali, umjetnik mora tu energiju da izvuče iz kamena i da dođe do njegove suštine. Mikelanđelo je govorio da je jedino kamen dostojan istinskog umjetnika, nije priznavao metal, smatrao je da je to lažni, šuplji materjal za umjetnost”, istakla je autorka izložbe.
Potreba da se ukaže na iskonsku ljepotu kamena
U crkvi Santa Marija u Starom gradu, dan poslije otvaranja izložbe organizovan je i stručni skup, iako to, kako kaže Rajka Bošković, nije praksa na ovakvom tipu izložbe.
"Upravo zbog specifičnosti kamena, pristupa i želje da ukažem na njegovu istinsku i iskonsku ljepotu, i na vrijednost bavljenja kamenom u umjetnosti, koncipirala sam naučni skup, koji se odvijao pod naslovom 'O kamenu, vanvremenost i savremenost'.
Pored vanvremenosti koja je svima očigledna i jasna, htjela sam da ukažem i na dimenziju apsolutne savršenosti kamena koja je neosporiva i neporeciva. Pozvala sam stručnjake iz raznih oblasti, vajara koji radi u jednom od najpoznatijih kamenoloma u svijetu, gdje je radio i Mikelanđelo, petrologa, arheologa, mozaičara, čak i umjetnika koji se ne bavi radom u kamenu, kako bi čuli i suprotno mišljenje”, kazala je Bošković.
Bonus video:
