Godine pamtim po ljudima koje upoznam

Amira Medunjanin, održaće koncert u Kotoru uz pratnju pijaniste Bojana Zulfikarpašića, gitariste Anta Gela i kontrabasiste Zvonimira Šestaka
177 pregleda 0 komentar(a)
Amira Medunjanin, Foto: Muzičkaomladina.org
Amira Medunjanin, Foto: Muzičkaomladina.org
Ažurirano: 09.08.2017. 07:47h

Na festivalu KotorArt prvi put će se u petak, 11. avgusta, na Ljetnjoj pozornici u 22 sata čuti zvuci sevdalinke, gradske pjesme koja je popularna širom Balkana. Jedna od najpoznatijih pjevačica sevdalinki, Amira Medunjanin, održaće koncert na XVI Don Brankovim danima muzike uz pratnju sjajnih instrumentalista - pijaniste Bojana Zulfikarpašića, gitariste Anta Gela i kontrabasiste Zvonimira Šestaka. Rođena Sarajka, Amira je u rodnom gradu odrastala uz rok muziku - uz muziku “Azre”, “Ekatarine Velike”, ”Seks pistolsa”, Nik Kejva, s jedne strane, i uz tradicionalnu bosansku muziku - sevdalinke koje joj je majka pjevala, s druge strane. Nakon što je dugi niz godina radila u kancelariji Evropske komisije u Sarajevu, odlučila je da napusti taj posao, “okrene novi list” i posveti se muzici i promociji sevdalinke.

Prvi put ste u Kotoru, ali ne i u Crnoj Gori. Nastupali ste u Podgorici i Herceg Novom, i za svaki koncert se tražila karta više. Kako biste opisali crnogorsku publiku, da li voli i razumije sevdalinke?

Crnogorska publika jako dobro poznaje sevdalinku i stare narodne pjesme s ovih prostora. Iskreno vam mogu reći da, na koncertima u Crnoj Gori, ja mogu samo da izađem na pozornicu, sjednem i slušam kako publika pjeva. A vjerujte mi, ima tu divnih glasova. Publika poznaje sve pjesme i nekada mi je teško da je iznenadim. A opet, meni je izuzetno drago što možemo svi zajedno, bez ikakvog ustezanja, uživati u muzici. Kolega Ante Gelo i ja se nekada na koncertu našalimo sa publikom, pa muzičkim diverzijama pokušamo da ih iznenadimo, ali neuspješno. U stvari, sam nastup ne vidim kao koncert, više izgleda kao druženje prijatelja muzike. Barem tako ja doživljavam žive nastupe.

Vaši saradnici su, kako na albumima, tako i na koncertima, često muzičari iz bivše Jugoslavije, poput Bojana Zulfikarpašić, Vlatka Stefanovskog, Boška Jovića, Zvonimira Šestaka, Uroša Rakoveca. Da li umjetnici sa ovih prostora bolje osjete, interpretiraju, razumiju muziku koju izvodite, da li im je sevdalinka “u krvi” ili damar za ovu vrstu muzike može da se pokrene u svakom umjetniku? Kako birate muzičare sa kojima sarađujete?

Možda je i tačno da većina muzičara koji žive i stvaraju na ovim prostorima imaju adekvatan damar za ovu vrstu muzike, ali to ne mora biti pravilo. Dosta sam nastupala sa različitim umjetnicima iz Evrope i svijeta, i uvijek se iznenadim kako ljudi doživljavaju našu muziku. Nekada je i taj njihov pogled na našu tradiciju jako važan. Mi smo ponekad možda malo subjektivni, i treba nam malo osvježenja. Ali, bez obzira odakle su umjetnici, muzika je jedina bitna. Imam sreću što se tiče umjetnika s kojim sarađujem. Uvijek se nekako slože kockice i naiđem na istomišljenike među muzičarima. Većinom smo svi odrastali kada je ta muzika bila popularna. Spaja nas ljubav prema starim pjesmama i meni je zaista izuzetna čast što mogu sarađivati s takvim umjetnicima.

Za nastup u Tajpeju organizatori su tražili da prevedete tekstove pjesama, da date kratak opis svake pjesme, što je prevedeno na kineski jezik i odštampano u maloj knjizi, tako da je publika bila upoznata sa tematikom svake pjesme. Da li pjesme publika, zbog jezika, bolje razumije na Balkanu ili sevdalinka “govori” univerzalnim jezikom?

Za naše ljude to je “naša stvar” i uvijek je tu, sa nama, u našim srcima. Nema tog čovjeka na ovim prostorima koji ne razumije stihove starih narodnih pjesama. Mi zaista imamo veliko muzičko bogatstvo i moramo se truditi da ga sačuvamo za nove generacije. I upravo iz razloga koji sam prethodno navela, mislim da nije teško predstaviti jednu takvu muzičku ljepotu. I nema tog čovjeka na svijetu koji to ne može osjetiti. To vam je isto kao kad mi slušamo portugalski fado. Iako ne razumijemo mnogo toga, duša nam se lomi.

Za Vas je 2016. godina bila izuzetno uspješna. Izdali ste novi album “Damar”, prvi put ste nastupali u Americi, Tajvanu. Po čemu ćete je još pamtiti?

Godine pamtim po ljudima koje upoznam na putovanjima, na koncertima i u druženju s publikom nakon nastupa. Prošla godina mi je bila izuzetno uspješna, jer sam na sjeverno-američkom kontinentu napokon uživo upoznala prijatelje s kojim se družim putem društvenih mreža već nekoliko godina. Pored toga, nastupala sam puno i u regionu, bila sam u gradovima i mjestima koje ranije nisam posjetila. I to je bio poseban doživljaj.

Na posljednjem albumu “Damar” niste samo izvođač. Sa Bojanom Zulfikarpašićem ste producirali album, a sa Antom Gelom aranžirali pjesmu “Pjevat ćemo što nam srce zna”, koju je komponovao Damir Imamović.

Što se tiče produciranja, ovo su maltene dječji koraci, da Vam pravo kažem. Tek treba ozbiljno da se posvetim produkciji i moram se zahvaliti Bojanu koji mi je puno pomogao da shvatim osnove ovog dijela posla. Veoma zahtjevan i odgovoran poziv. Ali vidjećemo kako će se stvari odvijati. Imam puno ideja koji bi mogli biti temelj za naredne projekte, i nadam se da ću nastaviti u istom smjeru.

Kako u sebi mirite ljubav prema tradiciji, prema sevdalinki sa jedne strane, i ljubav prema naučno-fantastičnim filmovima i Tolkinu, s druge strane?

Dobro pitanje. Možda imam malo više godina, ali nikada nisam prestala da maštam. Tolkin i njegov “Gospodar prstenova” je moja omiljena priča. I u suštini mi je neka vrsta relaksacije nakon turneja ili rada u studiju. Odem u taj svijet i sve mi je potaman. I vjerojatno je to ta veza. I jedan i drugi svijet su potpuno drugačiji od ovog našeg sivog vremena.

Kotoru imam puno toga da kažem

S kojim repertoarom ćete izaći pred kotorsku publiku?

Voljela bih prije svega da upoznam Kotorane, i željela bih da im se predstavim na najbolji mogući način. Logično je da program bude baziran na novom albumu. Međutim, nema smisla da nastup počinjem s kraja, tako da ćemo pripremiti drugačiju listu pjesama za ovu priliku.

Uostalom, vidjećemo kako će se koncert odvijati. S obzirom na to da dolazim sa Bojanom Zulfikarpašićem na klaviru, Ante Gelom na gitari i Zvonimirom Šestakom na kontrabasu, bojim se da će koncert biti veoma interesantan. E sad, ko misli doći, nek se pripremi na malo duži koncert. Imamo dosta toga da kažemo.

Brojni nastupi u toku ljeta i na jesen 2017.

Imate dosta gust raspored koncerata u narednom periodu, nastupaćete širom Evrope. Kakvi su Vam planovi za naredni period? Da li ćete imati vremena da se malo odmorite na crnogorskom primorju?

Dosta nastupa je zakazano za nastavak ljeta i jesen ove godine, te mi je malo nezgodno da iskombinujem koncerte i odmor. Više bih voljela da imam nastupe negdje u blizini, pa da mogu malo i da se odmorim na plaži.

Ali mogla bih u Kotor opet doći sljedeće godine. A već kad se ovako sama pozivam, možda da novi koncert bude ponovo 11. avgusta na Ljetnjoj pozornici sljedeće godine?

Pa ako neko propusti ovaj put vidimo se sljedeće godine, na istom mjestu u isto vrijeme.

Dobro, sad šalu na stranu. Što se tiče odmora ove godine, planirala sam doći dan ranije u Kotor. Voljela bih malo prošetati gradom i negdje popiti kafu.

Bonus video: