NA TRGU PJESNIKA U BUDVI

Promovisana zbirka poezije "Crno igralište" Balše Brkovića: Kosmos sa svim svojim čudima

U izuzetno zanimljivom i dinamičnom razgovoru, mogli smo da čujemo da je duža forma ključna “novost” u odnosu na ranije knjige, koju je Brković objasnio kao potragu za novim mogućnostima poezije i kao potragu za Đavolom: nikada se ne zna kuda će odveseti pjesnika
214 pregleda 0 komentar(a)
Balša Brković, Foto: Gradteatar.me
Balša Brković, Foto: Gradteatar.me
Ažurirano: 07.08.2017. 08:03h

Ovogodišnji program Trga pjesnika priredio je još jedno izuzetno veče, koje je okupilo brojnu budvansku publiku - promocija nove zbirke poezije “Crno igralište” nagrađivanog crnogorskog pisca, pjesnika i publiciste Balše Brkovića.

Brković, koji je, kako je istaknuto na Trgu pjesnika, posljednje dvije decenije i jedan od najangažovanijih i najcjenjenijih intelektualaca na prostoru nekadašnje velike Jugoslavije, svojim kolumnama koje objavljuje u crnogorskom dnevniku “Vijesti” danas uživa poseban respekt one građanske, civilne inteligencije u regionu, koja ga smatra jednim od najreprezentativnijih predstavnika ovog žanra i najbolje tradicije majstora jugoslovenskog kolumnizma Bogdana Tirnanića.

Razgovor sa njim vodio je Vladimir Vujošević, urednik u izdavačkoj kući “Nova knjiga”, koja je objavila “Crno igralište”, a veče je započelo u autentičnom duhu Trga pjesnika - Brkovićevim čitanjem pjesme “Između Aleksandra i Filipa”.

Predstavljajući njegovo novo pjesničko ostvarenje, Vujošević je istakao da je Brković ostao vjeran svom književnom načelu, koje je i sam objasnio: da prozu piše kad hoće, a poeziju samo kad ona hoće. Upravo takvom stavu desilo se da između prethodne knjige poezije “Dvojenje”, objavljene 2001, do “Crnog igrališta” prođe decenija i po.

“Čitalac se sreo sa pjesmama 'Crnog igrališta', i tu, na tom igralištu je sam. Hoću reći, malo je vjerovatno da bilo kakvi komentari ili objašnjenja pjesnika mogu promijeniti njegov doživljaj. Ali, štošta se ipak može reći. Pjesma 'Crno igralište', po kojoj je knjiga dobila naslov, metafora je za kosmos, ali na neki način i za ljudsku dušu. Jer, crno igralište je odista kosmos sa svim svojim čudima, ali čini mi se i ne manje prostorno crno igralište je i ljudska duša. To je ono što je uvijek u fokusu poezije, a ja volim da se igram planovima na taj način, i to crno igralište je jedanako izvan nas, koliko je i u nama”, istakao je Brković.

U izuzetno zanimljivom i dinamičnom razgovoru, mogli smo da čujemo da je duža forma ključna “novost” u odnosu na ranije knjige, koju je Brković objasnio kao potragu za novim mogućnostima poezije i kao potragu za Đavolom: nikada se ne zna kuda će odveseti pjesnika.

Brković je svojim poštovaocima priredio posebno zadovoljstvo čitajući pjesme “Svakodnevni dvadeseti vijek”, koja otvara njegovu knjigu (do sada je bila objavljena samo na njemačkom jeziku, u časopisu “Die Horen”, u prevodu Gudrun Krovokapić), poemu “Ona se pojavljuje nakon posljednjeg zareza” koja je, kako je izjavio dio jednog lično eksperimenta” - taj motiv, koji je svojevrsna posveta Pazoliniju, prvo se desio kao kratka priča objabljena u knjizi “Berlinski krug”.

Publika je imala privilegiju da čuje i izvanredno intimnu pjesmu koju je Brković na dirljiv i poseban način posvetio svojoj majci, “Cigansko mlijeko”, a koja, zaparvo, problematizuje omiljenu epsku kategoriju “majčinog mlijeka”, ali i jedan pedagoški koncept, koji je vezan za odnos prema Ciganima, prema kojima danas djeluju daleko veće predrasude i animoziteti, nego u godinama kada je on rođen, i kada su još postojale one građanke porodice, kojoj je pripadala i njegova majka, koje su Cigane doživljavale s punim ljudskim poštovanjem.

Prava književna scena koja odiše dinamikom

Na koncu, “Crno igralište” je praknjiga u kojoj se nalaze pjesme koje se čak i ne mogu napisati prije četrdesete”, istakao je Brković, odgovarajući na mnogobrojna pitanja publike. Samo nastup na Trgu pjesnika, kako je izjavio, i za njega je bio veliko zadovoljstvo.

“Poslije ovakve večeri čovjek mora da bude zadovoljan, čini mi se jako lijepa reakcija publike, i svi ti stihovi koje sam pročitao dobro su 'legli' na ovaj prostor. Zanimljiva su mi bila i pitanja publike, način na koji je Vujošević pročitao moju knjigu i vodio razgovor, tako da je meni ovo jedna od onih večeri koje pokazuju koliko je Trg pjesnika, zapravo, važan. Mi imamo situaciju da svih ovih godona nestaju neke institucije koje su značajne, koje su slovile neku svoju prepoznatljivu i autentičnu atmosferu, i mislim da kada bi još Trg pjesnika i još neke stvari nestale, da će to bilo sasvim u duhu tog opasnog pojednostavljivanja stvari koje ne mogu da se svide nikome ko želi jednu pravu književnu scenu koja odiše dinamikom”, istakao je Brković.

Preporučujemo za Vas