Na hercegnovskom glavnom gradskom trgu, preksinoć su počeli 13. Dani knjižare So - dvodnevna manifestacija u čast obnovljenog gradskog knjižarstva (od 1898) i izdavaštva.
Pred prepunim platoom ispred Knjižare So promovisano je bokeljsko izdanje “Gorskog vijenca” - prvo jubilarno izdanje štampano u Crnoj Gori.
Počasne stolice zauzeli su profesori i profesorice srpskog jezika i književnosti koji su prvi put u istoriji, godine 2005, u organizaciji Knjižare So - integralno i javno čitali “Gorski vijenac”, bez ikakvih tumačenja, u trajanju od tri sata.
Bokeljsko izdanje “Gorskog vijenca” (Knjižara So, 2017), posvećeno je činjenici da se mladi Rade Tomov Petrović školovao u Herceg Novom, i da je potom, kao vladika Petar Drugi Petrović boravio u Boki Kotorskoj.
Knjiga donosi u fotomonografskom dijelu sve Njegoševe spomen-biste, sve Njegoševe spomen-ploče, sve palate u kojima je boravio, i kompletnu biografiju Njegoševih boravaka u Boki i odlazaka iz Boke u svijet. Od 1000 primjeraka čije je izdavanje potpomoglo Ministarstvo kulture i informisanja Srbije, svega je 30 numerisano - što će poradovati bibliofile. Predgovor je pisao otac Gojko Perović, rektor cetinjske Bogoslovije.
Istoričar Nebojša Rašo znalački je kazivao otkud Njegoš u Herceg Novom i otkud da baš mitropolit Petar Prvi Cetinjski izabere jeromonaha Josifa Tropovića za učitelja mladom Radu. Rašo je znalački upoređivao politička vremena u Crnoj Gori, s paralelnim političkim vremenima u austrijskoj Boki Kotorskoj, jer je Njegoš, kako je rekao Rašo, u poslanici Bokeljima iz doba krize 1848, napisao:
“Boka je i Crna Gora tako spojena kao duša i tijelo; jedan narod i duh, jedan običaj i jezik, i jedan bez drugoga ne može ni živjeti ni umrijeti; i zato vas ja u srcu ne razlikujem od Crnogoraca, i gotov sam vazda zlo i dobro s vama dijeliti”.
Nikola Malović, knjižar, izdavač i urednik edicije “Bokeljologija” okupljene je upoznao s malo znanim detaljima u vezi s “Gorskim vijencem”.
“Prvo izdanje nakon Beča (1847) štampano je van Crne Gore - u Herceg Novom (Knjižarnica Jova Sekulovića, 1913); prvi javni spomenik Njegošu, i to Meštrovićev, podignut je u Boki Kotorskoj, 1954. godine, u porti rimokatoličke Župne crkve na Prčanju (zahvaljujući don Niku Lukoviću); prva knjiga koja je oplovila vijugave konture Boke Kotorske je Njegošev 'Gorski vijenac', prvo integralno i javno čitanje... takođe se dogodilo u Boki”, kazao je Malović, koji je publici u malo vremena iscijedio suštinu “Gorskog vijenca”, prepričao hamletovsku dilemu vladike Danila, objasnio da “Gorski vijenac” nudi objašnjenje za tumačenje svih Crnih Gora, te pročitao, u tek nekoliko minuta, sabrane sentence. Malović je pročitao dio Njegoševog testamenta, u kome on izričito želi da bude sahranjen “u onu crkvu na Lovćenu”, i dodao kako misli da pomirenja između Boke Kotorske i Crne Gore, ili obratno, neće biti bez vraćanja zavjeta koji je nad Bokom Kotorskom i Crnom Gorom ostavio vladika čije je spominjanje danas izuzetno subverzivno, a promocije njegovog djela posebno.
Čulo se kako ne treba dirati u mauzolej na Lovćenu, ali kako treba, tamo gdje je sada guvno, podići kopiju Njegoševe kapele, da bi se ujedinila sasvim rašnirana Crna Gora.
Knjižara So organizovala je sinoć 21 čas promociju knjige “Boka Kotorska” don Nika Lukovića. Govorili su dr Branko Zbutega, predsjednik beogradske podružnice Bokeljske mornarice Kotor, i Nikola Malović.
Bonus video:
