Publici XXX Barskog ljetopisa predstavila se mlada poetesa, esejistkinja i novinarka Slavica Milošević, Baranka koja živi, stvara i studira psihologiju u Novom Sadu. Prvi esej joj je objavljen u knjizi “Cetinju s ljubavlju”, još dok je bila u osnovnoj školi, a do sada je objavila knjige “Cirkuzant idealista i budala”, “Neka me uteši nebo”, “Sve je rečeno Ameli” i “It’s all said Amelie” - rezime prethodnih izdanja na engleskom jeziku koja će biti objavljena i na Amazonu. U opisu njenog autorskog jezika, kritičari najčešće pominju refleksivnu poeziju.
“Ni kritičari ni recenzenti nisu umjeli da se direktno odrede prema onome što pišem - da li je to poezija u prozi ili esejistika, nije ni pjesma ni priča već nešto između, i otud termin refleksivna lirika. Tu je onda nastala priča o mikroesejima i intertekstualnosti Isaka Baševisa Singera u 'Sve je rečeno Ameli', što će se desiti i sa Preverovim stihovima u budućoj knjizi 'Kad su karijatide plakale', priča Milošević za “Vijesti”.
Nakon višemjesečnog boravka u Izraelu, gdje je u Tel Avivu pohađala školu za učenje hebrejskog jezika, Slavica je prije tri godine počela da bloguje za prestižne izraelske listove “Jerusalem Post” i “Times of Israel”.
“Mnogi doživljavaju Izrael kao minsko polje, zemlju gdje kamile i dalje idu ulicama... Izrael je država snažnog progresa nauke, medicine i tehnologije, u svijetu je prepoznat kao 'Start Up' nacija, i svoje doživljaje te zemlje htjela sam da prezentujem kroz blogove. Kažu mi da je bilo hrabro što sam ih pitala da blogujem, bili su, iskreno, zapanjeni što to želim, a prolaz je zahtijevao mnogo podataka o meni, od početnog eseja do provjere znanja engleskog jezika”, ističe Milošević.
Poslije nekolio dana, javljeno joj je da je primljena kao bloger, uz obavezu striktnog pridržavanja kodeksa u kojem je na prvom mjestu zabrana govora mržnje. Urednikova riječ je posljednja i kod bloga, a dinamika objavjivanja zavisi od drugih obaveza - kada piše knjige, objavi tekst jednom u četiri mjeseca, a sada je to češće - i do dva puta mjesečno.
“'Jerusalem post' je ozbiljan i strogo istraživako-analitički list, gdje se pozivam na izvore i obavezno provjeravam sve informacije. 'Times of iIsrael' daje prostora poetici i ličnim doživljajima, liberalniji je i opušteniji i po jeziku i po temama”, ističe Milošević.
Nastup na jubilarnom Barskom ljetopisu mladoj spisateljici predstavlja veliku čast, a narednu promociju najavila je za 11. jul u Book Cafeu u Budvi. Slavica trenutno kreira veb sajt na koji će linkovati sve blogove i svoja djela, a radi i na drami “Ti, ja i Prever”.
Umjetnost nam daje slobodu pisanja i čitanja
Na njen prosede uticala je, kaže, kućna biblioteka, “možda i geni”, a prije svega klasici - Balzak, Igo, Jesenjin, Majakovski, ali i Singer, Brodski, Dis, Kiš, Andrić, Branko Miljković i Oskar Davičo. Dio kritike sugeriše joj da izgradi svoju formu, no, Milošević želi da njeni radovi nemaju svoju posebnu formu, već da svaki čitalac pronađe nešto svoje, “to je ipak umjetnost, a ona nam daje slobodu i čitanja i pisanja”.
“Volim da ljudi ono što pišem shvate i dožive na svoj način, bez mog upiranja prstom na ono šta mislim. Esej 'Pismo vjernoj ljubavi' mnogi su tumačili kao posvetu muškarcu, a on je u stvari posvećen oduševljenju mojim putovanjima i nostalgiji za Izraelom. Fokus mi je na dramskim temama, ko čita francuske klasike ne može da piše lake teme. Obrađujem laž, rigidnost, ciničnost, ali i ljubav i izdaju, i to putem sarkazma i mnogo nedorečenosti. Na kraju, uvijek gledam da ljubav bude glavna svjetlost u svakoj od mojih knjiga”, dodaje Milošević
Bonus video:
