Da su mu stihovi bliski, Braco Subotić vođa crnogorskih bendova Qutera i Vrpca otkrio je davno zahvaljujući muzici koju stvara. A onda se prije desetak godina odvažio da objavi i svoju prvu zbirku poezije “Prostor zaposijeda tišina”.
Uskoro stiže i nova nazvana “Prošavši tobom”, pod okriljem izdavačke kuće Ouroboros, čija će promocija, kako otkriva Subotić, biti vjerovatno krajem februara. Naslov sugeriše putovanje kroz nekoga, a samo putovanje kroz nekoga ili nešto donijeće mnoštvo promjena. O tome koliko se i sam mijenjao zahvaljujući stihovima koji su nastajali od početka pisanja do danas, Braco je otvoreno pričao za Vijesti:
“Mijenjao sam se kroz promjene narativa. Rastao nakon svakog pada ili klonuća. To je imanentno ljudskom biću. Instinkt za samoodržanje. Nepokolebljivost. Na taj način smatram da sam prolazio kroz samog sebe, upoznajući se iznova”, kaže na početku razgovora Subotić, koji kad je muzika u pitanju sa svakim projektom donesi neku novu energiju i novi zvuk i ima tu neku jedinstvenu i prepoznatljivu kreativnost, a na pitanje je li jedinstven i kroz stihove, odgovara:
“Na drugima je to da procijene i ocijene. Ja slikam unutar riječi, reče mi jedan prijatelj. To mi se dopalo. Valjda to i govori nešto o ličnom pečatu. Trudim se da učinim što više mogu za stih kad ruka uzme olovku i ustremi se ka hartiji”.
Mnogi se upravo kroz stihove ogole. Kroz muziku koju stvara već decenijama sa bendovima Qutera i Vrpca, ljudi ga doživljavaju kao buntovnika, dok se kroz svoju poeziju Braco ne stidi da pokaže i tu neku nježniju stranu ličnosti.
“To je neizostavno. Kao ona priča o dva vuka, kojeg hranimo više, a kojeg manje. Divlji duh postoji i u civilizaciji. Funkcioniše nesmetano, ali prati poneko pravilo. Poezija je po difoltu za manji broj ljudi jer njena uloga jeste da prenosi dalje. To što iskazuje i sa čim se bavi. Tu je nježnost, valjda. Da podijeli to ostalima. Onima koji žele da čuju i vide. Kad se napiše, pjesma postaje svačija”, smatra Subotić čija je poezija potpuno nezavisna od njegovog muzičkog stvaralaštva. Kako kaže, svega ponekad nekoliko stihova iskoristi za neku od pjesama, a o tome jesu li upravo to stihovi koji na njega ostave najveći utisak da dodatno želi da ih dorađuje, ili u nedostatku inspiracije iskoristi ono što si već napisao, otkriva:
“Ne, nego čujem muziku u tom trenu. Tako se namjesti jednostavno. Kao kada se dobije uvid, izvjesno dublje promišljanje. Naš treći singl sa albuma ‘Oko sfere’, pjesma ‘Srećan vječan’, je započela život unutar poezije. I to je taj trenutak kada osmislim pošto oslušnem. Inspiracije ne fali, realno”, tvrdi sagovornik Vijesti.
Njegova muzika je društveno-angažovana i te je prepoznat kao autor koji gađa “direktno u centar”. A takva je i poezija koju stvara, iako je nekad i lična terapija.
“Kreacija uvijek može da pokrene okeane ako se ljudi saberu oko nje. Apsolutno je direktna i upućuje na pojave u društvu. Ukazuje na propuste sistema. Kreće iznutra, naravno. Ali oblikuje polje djelovanja, kao da širi ruke i poziva. U poeziji ne osuđujem, već tražim izlaz. Spas od nametnutih okova i dogme”, objašnjava Subotić.
Poezija i muzika trebalo bi da budu usko povezane, međutim nije baš tako. Iako ovdje kod nas publika mnogo više obraća pažnju na tekst, mnogi izvođači ne razmišljaju o porukama koje stihovi koje interpretiraju nose. Nekada su upravo muzički kritičari kad izađe album analizirali svaki detalj istog. U nedostatku muzičkih kritičara danas se svako može baviti muzikom i sve se naziva muzikom. No, o tome koliko je upravo takav odnos prema stvaralaštvu oštetio muzičku scenu, Braco kaže:
“Ko god se unutar muzike bavi tekstom, valjalo bi da snosi izvjesnu odgovornost. Da promisli kakvu to tačno poruku šalje. Kome se zapravo obraća. Oštećeno je ovdje dosta toga, bez da dramatizujemo ista. Prosto je tako. Je li neki vanjski diktat ili metafizička nužnost, ne bih znao. Ali dobro nije. Ako vas industrija silom gura u underground jer vas ne prepoznaje kao takmaca, nećete to sigurno rješavati silom bilo koje vrste. Mada se nećete ni sklanjati. Nema potrebe da vam iko komponuje muziku ili piše tekst, na koncu. Biće da je tu caka, ona olinjala stara. Neko iz ubjeđenja ulazi u igru, drugi iz hira”.
Poezija je nekad bila moćan izraz, a Braco se osvrnuo na to kako je ona danas shvaćena u savremenom društvu, a kao neko čiji se muzički projekti svrstavaju u uderground, otkriva koliko je poezija koju stvara elitistička:
“Ne smatram da je svaki projekat u koji sam uključen underground. Ali u redu. Mi ovdje nemamo ni mainstream. Kod nas se sporo rađa sve. Ali se zbiva ipak, odvija se. Elitizam, nikad u životu. Pišem upravo za čovjeka svakodnevice. Da prevaziđe strah. Uvijek je važno samo ono što se dešava sada. Prošlost i budućnost su apstraktni pojmovi” siguran je umjetnik.
Danas ćemo često zahvaljujući društvenim mrežama vidjeti mnoge kako citiraju ne samo odlomke iz knjiga, već i poeziju. Oblikuje li digitalna era način na koji ljudi danas pišu i doživljavaju poeziju, Braco je pokušao da odgonetne:
“Svakom ko je iz prošlog vijeka, digitalno ne može nauditi. Samo asistirati i to je dobro. Onaj ko nije potkovan, može stvoriti novo. Apsolutno. Ali nam situacija govori da nepotkovani idu na neku kao ‘sigurnu kartu’. Talenat uvijek, ali bez rada, mala vajda”, zaključuje Subotić.
Bonus video:
